Što trebate znati o visoko funkcionalnoj anksioznosti?

Osobe s visoko funkcionalnom anksioznošću doživljavaju mnoge tipične simptome anksioznosti, kao što su pretjerana zabrinutost i strah, pretjerano razmišljanje i loš san. Anksiozni poremećaji postoje u spektru i na ljude utječu na različite načine. Dok neki mogu doživjeti umjerene ili teške simptome, drugi imaju minimalne smetnje.

Subklinički simptomi anksioznosti mogu biti:

• blagi
• netipični
• skriveni
• kratki, ali ponavljajući

Neki ljudi s visoko funkcionalnom anksioznošću mogu biti dobri u skrivanju svojih simptoma od drugih i djelovati smireno i samouvjereno. Tjeskoba ih čak može potaknuti na postizanje ciljeva umjesto da ih koči.

Međutim, iznutra se mogu osjećati uplašeno ili zabrinuto ili imati opsesivne misli. Možda previše razmišljaju i ne mogu se opustiti. Simptomi anksioznosti mogu utjecati na njihov san ili apetit.

Uzroci

Iako stručnjaci ne razumiju u potpunosti uzroke anksioznih poremećaja, oni se najvjerojatnije javljaju zbog kombinacije čimbenika, kao što su:

Genetika: Ljudi s obiteljskom poviješću anksioznih poremećaja ili drugih stanja mentalnog zdravlja imaju veću vjerojatnost od drugih da razviju anksioznost.

Osobnost: Crte sramežljivosti ili nervoze u novim situacijama u djetinjstvu, npr., povećavaju rizik od pojave anksioznog poremećaja.

Izloženost stresu: Doživljaj stresa ili traume u bilo kojem trenutku može izazvati tjeskobu.

Ostali zdravstveni problemi: Problemi s fizičkim zdravljem, poput poremećaja štitnjače ili srčanih problema, mogu potaknuti ili pogoršati simptome tjeskobe. Posjedovanje drugog poremećaja mentalnog zdravlja također je faktor rizika za anksiozni poremećaj.

Upotreba droga ili alkohola: Zlouporaba droga ili alkohola može izazvati tjeskobu, kao i odvikavanje od ovih supstanci.

Povezanost anksioznosti i depresije

Prema nekim procjenama, smatra se da će 60% ljudi s anksioznošću također imati simptome depresije. Također, ako osobe ne traže liječenje od kronične tjeskobe i stresa, mogu biti izloženi povećanom riziku od depresije.

Istraživanja pokazuju da osobe često traže pomoć samo kada se bore, odnosno kada se teško mogu nositi sa simptomima. Oni s visoko funkcionalnom anksioznošću često se vrlo dobro snalaze u nekim područjima svog života.

Također, pojedinci mogu tražiti pomoć samo ako prepoznaju svoje simptome kao problem. Pojedinci s visoko funkcionalnom anksioznošću mogu neke simptome anksioznosti, kao što je perfekcionizam, smatrati pozitivnim osobinama koje im pomažu u napredovanju i postizanju uspjeha.

Međutim, kronična anksioznost može negativno utjecati na njihovo samopoštovanje i mentalno zdravlje na druge načine, pridonoseći depresiji.

Dijagnoza i liječenje

Liječnici ne mogu dijagnosticirati visoku funkcionalnu anksioznost jer to nije priznati poremećaj.

Za dijagnosticiranje prepoznatog anksioznog poremećaja, kao što je generalizirani anksiozni poremećaj ili socijalni anksiozni poremećaj, liječnik može prvo obaviti pregled kako bi vidio uzrokuje li simptome anksioznosti neko temeljno zdravstveno stanje.

Ako liječnik ne pronađe temeljni uzrok, osoba će možda morati posjetiti stručnjaka za mentalno zdravlje radi dijagnoze i liječenja.

Liječnicima bi moglo biti teško dijagnosticirati anksiozni poremećaj kod osoba s visokom funkcionalnom anksioznošću. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), jedan od kriterija za dijagnozu anksioznog poremećaja je distres ili oštećenje važnih područja funkcioniranja.

Kod osoba s visokom funkcionalnom anksioznošću ovo oštećenje nije uvijek očito. Možda na suptilne načine utječe na njihovu kvalitetu života. Neophodno je da ljudi svom liječniku pruže potpunu sliku svog života i osjećaja, prenosi MedicalNewsToday.