Ovime mentalno zdravlje može biti ozbiljno ugroženo: Ljudi pate od noćnih mora, strahova

Dok se simptomi ASP-a obično javljaju nekoliko dana ili tjedana nakon traumatskog događaja, obično se povlače unutar mjesec dana. Međutim, ako simptomi potraju dulje od mjesec dana, osobi se može dijagnosticirati posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Važno je napomenuti da neće svi koji dožive traumatski događaj razviti ASP ili PTSP. Čimbenici kao što su razina stresa pojedinca prije događaja, ozbiljnost traume i prisutnost sustava podrške mogu igrati ulogu u razvoju ovih stanja. Neki uobičajeni simptomi akutnog stresnog poremećaja uključuje nametljiva sjećanja, ponašanje izbjegavanja, negativno raspoloženje, uzbuđenje i reaktivnost. Pojedinci mogu doživjeti bljeskove ili noćne more traumatičnog događaja.

Osobe s ASP-om mogu se jako potruditi izbjeći sve što ih podsjeća na traumu. Osjećaji krivnje, srama ili ljutnje često su prisutni kod osoba s ASP-om. Pojedinci mogu doživjeti povećanu tjeskobu, razdražljivost ili poteškoće sa spavanjem. Osoba s ovim poremećajem ima tri ili više disocijativnih simptoma, što uključuje osjećaj otupjelosti, otuđenosti ili odsutnost emocionalnog odgovora; smanjena svijest o okolini (npr. omamljenost); osjećaj nestvarnosti ili amnezija važnog dijela traume. Lijekovi za spavanje mogu pomoći, ali ostali lijekovi općenito nisu indicirani.

Mnogi se ljudi oporave kada se maknu iz traumatizirajuće situacije te kad im se pokaže razumijevanje, suosjećanje i mogućnost opisivanja što se dogodilo i kako su na to reagirali. Neki stručnjaci preporučuju sustavno sažeto razmatranje proživljene traume (debriefing) kako bi se pomoglo onima koji su sudjelovali ili svjedočili traumatizirajućem zbivanju dok razmišljaju o događaju i njegovim učincima. U jednom pristupu sažetom razmatranju traumatskog događaja, zbivanje se smatra kritičnim događajem, a razmatranje traumatskog događaja (debriefing) se odnosi na sažetu integraciju traume (critical incident stress debriefingu, CISD). Drugi stručnjaci izražavaju zabrinutost zbog toga što CISD može pružati slabiju potporu od podupirajućeg, suosjećajnog razgovora te za neke bolesnike može biti prilično uznemiravajući.

FOTO: Unsplash

Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju napetost i strah

PTSP je anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja opasnog događaja, a bilo koja osoba može oboljeti od njega, u bilo kojem periodu života. Kada se osoba nađe u opasnoj situaciji, prirodno je da osjeća strah koji pokreće mnoge izuzetno brze promjene u tijelu koje pripremaju osobu na obranu od opasnosti ili njezino izbjegavanje. Ovaj odgovor tijela "bori se ili bježi" predstavlja normalnu reakciju čija je svrha da zaštiti osobu od ozljede. Međutim, kod PTSP-a, ova je reakcija izmijenjena ili oštećena. Osobe koje pate od ovog poremećaja osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više u opasnosti. Osoba ne mora preživjeti opasan događaj da bi oboljela od PTSP-a.

Neki ljudi obole od ovog poremećaja nakon što im se prijatelji ili član obitelji suoči sa opasnošću ili bude ozlijeđen. Također, iznenadna, neočekivana smrt drage osobe može uzrokovati PTSP. Ovaj poremećaj može uzrokovati brojne simptome koji se grupiraju u tri kategorije: simptomi ponovnog preživljavanja, simptomi izbjegavanja, simptomi pretjerane uzbuđenosti. Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva uključuju slike iz prošlosti (flashbacks), što označava ponavljano preživljavanje traume, uključujući i fizičke simptome poput brzog udaranja srca i znojenja; noćne more i zastrašujuće misli. Ovi simptomi često uzrokuju probleme u svakodnevnom životu oboljele osobe i mogu biti pokrenuti iz njezinih vlastitih osjećaja i misli.

Osim toga, okidači simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi, predmeti ili situacije koje podsjećaju na traumatični događaj. Simptomi izbjegavanja uključuju izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na traumatični iskustvo; osjećaj emocionalne tuposti; snažni osjećaji krivnje, depresije ili brige; gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesa i poteškoće prilikom sjećanja na opasni događaj. Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj mogu pokrenuti simptome izbjegavanja, te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu, pa tako primjerice nakon teške prometne nesreće, osoba koja inače vozi automobil može to početi izbjegavati.

FOTO: Unsplash

U male djece je obiteljsko nasilje najčešći uzrok PTSP–a

Simptomi pretjerane uzbuđenosti uključuju sklonost osobe plašljivosti, osjećaj napetosti ili osjećaj da je "na rubu" i poteškoće sa spavanjem i/ili ispadi bijesa. Ovi simptomi su obično konstantni i ne pokreću ih samo stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može osjećati ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih zadataka, među kojima su spavanje, jedenje ili koncentriranje. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) čest je kod djece i adolescenata koji su doživjeli traume sa značajnim osobnim i zdravstvenim posljedicama. Vrste trauma povezanih s PTSP-om su seksualno zlostavljanje, nasilje u društvu, prirodne katastrofe, obiteljsko nasilje i automobilske prometne nesreće, napadi pasa i ozljede (osobito opekline).

U male djece je obiteljsko nasilje najčešći uzrok PTSP–a. Neke osobe s ovim poremećajem ne iskazuju nikakve simptome tjednima, čak i mjesecima. Djeca i adolescenti mogu imati drastične reakcije na traumatične događaje, ali njihovi simptomi znaju se razlikovati od simptoma kod odraslih osoba. Kod veoma male djece ovi simptomi uključuju mokrenje u krevet, nakon što su prethodno savladali korištenje toaleta; zaboravljanje kako hodati ili nemogućnost hodanja; zamišljanje strašnih događaja tijekom igre s drugom djecom i neuobičajena potreba da stalno budu uz roditelja ili drugu odraslu osobu.

Pothranjenost i pretilost najveći problem djece u Hrvatskoj: Pati im mentalno zdravlje

Kod starije djece i adolescenata simptomi su najčešće isti kao i kod odraslih osoba. Također se mogu početi ponašati neposlušno, destruktivno i bez iskazivanja poštovanja, a često ih opterećuje osjećaj krivnje zato što nisu spriječili ozljeđivanje ili smrt. Starija djeca i adolescenti također mogu razmišljati o osveti. PTSP može biti nastavak ASP ili se može očitovati do 6 mjeseci nakon traume i traje dulje od mjesec dana. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkih mjerila, a liječenje je bihevioralnom terapijom, sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SIPPS), ponekad i antiadrenergičkim lijekovima i suportivnom psihoterapijom i/ili terapijom izlaganja, piše 7dnevno.

*Tekst je nastao u okviru projekta ”Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva” kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.