Osobe s poremećajima sličnima shizofreniji trebaju podršku okoline: Često su neshvaćene

Shizoafektivni poremećaj složeno je i često pogrešno shvaćeno stanje mentalnog zdravlja kada psihotični bolesnik također pokazuje simptome poremećaja raspoloženja, koje može otežati oboljelim osobama snalaženje u svakodnevnom životu i održavanje njihove mentalne dobrobiti. Prognoza je nešto bolja nego kod shizofrenije, ali lošija nego kod poremećaja raspoloženja, pokazuju istraživanja.

Izbor liječenja ovisi o vrsti i težini simptoma, odnosno radi li se o depresivnom, maničnom ili mješovitom tipu. Budući da shizoafektivni poremećaj često dovodi do dugotrajne onesposobljenosti, obično je potrebno opsežno liječenje, uključujući lijekove, psihoterapiju i potporu okoline, ističu znanstvenici. Za liječenje maničnog tipa od samih antipsihotika mogu biti učinkovitiji antipsihotici u kombinaciji s litijem, karbamazepinom ili valproatom.

FOTO: Pixabay

Shizoafektivni poremećaj 

Kod ovog poremećaja uz psihotične simptome (halucinacije, paranoidne sumanute ideje, dezorganizirano mišljenje, itd.) prisutni su i simptomi poremećaja raspoloženja, opisuju stručnjaci. Simptomi poremećaja raspoloženja su najčešće bipolarnog ili depresivnog tipa, a ove dvije skupine simptoma mogu se javljati istovremeno ili naizmjenično, dok se obično izmjenjuju faze pogoršanja i poboljšanja.

Dijagnozu treba postaviti samo kada su shizofreni i afektivni simptomi izraženi istodobno ili unutar nekoliko dana, unutar iste epizode bolesti. Kako često mogu biti prisutne suicidalne misli, potrebno je na njih obratiti posebnu pažnju, upozoravaju znanstvenici. Za liječenje depresivnog tipa često se antipsihotici kombiniraju s antidepresivima. Antipsihotici druge generacije mogu biti učinkovitiji od uobičajenih antipsihotika kod ublažavanja depresije povezane sa psihozom, utvrdile su studije.

Općenito, antidepresive treba uvesti kad se pozitivni psihotični simptomi ustale, pri čemu se zbog sigurnosti prednost daje selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI). Naime, ako se ovaj poremećaj adekvatno liječi, tijek bolesti je povoljan, a moguće je izbjeći kronične komplikacije od kojih su najčešće razvoj shizofrenije, velikog depresivnog poremećaja, bipolarnog poremećaja, ovisnost o alkoholu ili psihoaktivnim tvarima te suicid.

FOTO: Pixabay

Shizofrenija

Shizofrenija je obilježena psihozom (gubitkom dodira sa stvarnošću), halucinacijama (lažnim percepcijama), iluzijama (umišljenim uvjerenjima), neorganiziranim govorom i ponašanjem, osjećajnom otupjelošću (ograničenim rasponom emocija), spoznajnim ispadima (poremećenim zaključivanjem i rješavanjem problema) te profesionalnom i društvenom disfunkcijom, definiraju stručnjaci. Uzrok nije poznat, ali postoje jaki dokazi o genetičkom nasljeđu, a simptomi obično započinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Prije nego što se postavi dijagnoza, jedan ili više napada simptoma mora trajati najmanje šest mjeseci, a liječ posto, a učestalost u muškaraca i žena je podjednaka i relativno stalna u raznim kulturama, ali je veća je u nižim društveno–ekonomskim slojevima urbanih područja, možda zato jer dovodi do radne nesposobnosti te posljedične nezaposlenosti i siromaštva.

Na sličan način veća prevalencija među samcima može biti odraz učinka bolesti ili preteče bolesti na ponašanje u društvu, smatraju stručnjaci. Najveća incidencija je u muškaraca u dobi od 18 godina, a u žena u dobi od 25. Početak je u djetinjstvu rijedak, ali bolest se može pojaviti u ranoj adolescenciji ili kasnijoj životnoj dobi, utvrdila su istraživanja.

FOTO: Pixabay

Shizofreniformni poremećaj

Shizofreniformni poremećaj je obilježen simptomima koji su jednaki simptomima shizofrenije s trajanjem duljim od mjesec dana, ali kraćim od šest mjeseci. U trenutku dolaska liječniku, vjerojatno će se posumnjati na shizofreniju, ističe se. Također se mora isključiti psihoza uslijed narkomanije ili tjelesne bolesti.

Razlikovanje između shizofreniformnog poremećaja i shizofrenije u bolesnika bez ikakvih prethodnih psihotičnih simptoma se zasniva na trajanju simptoma, utvrđeno je. Trajanje simptoma ili nesposobnosti dulje od šest mjeseci ukazuje na shizofreniju, ali akutna psihoza se može također razviti u psihotični poremećaj raspoloženja, poput bipolarnog ili shizoafektivnog poremećaja.

Za postavljanje dijagnoze i odgovarajuće liječenje često je potrebno longitudinalno promatranje, objasnili su znanstvenici. Indicirano je liječenje antipsihoticima i potporna psihosocijalna skrb. Nakon što se simptomi povuku, primjena lijekova se nastavlja tijekom 12 mjeseci, a zatim se postupno smanjuje, uz pomni nadzor nad povratkom psihotičnih simptoma, pokazale su studije.

FOTO: Pixabay

Deluzijski poremećaj

Deluzijski poremećaj se od shizofrenije razlikuje po postojanju iluzija (deluzija) koje nisu neobične (lažna uvjerenja), a koje traju barem jedan mjesec, bez drugih simptoma shizofrenije. Iluzije obično uključuju situacije koje bi se mogle dogoditi, poput praćenja, trovanja, zaraze, obožavanja iz daljine ili prijevare od strane bračnog druga ili ljubavnika, opisali su stručnjaci.

Za razliku od shizofrenije, deluzijski je poremećaj relativno rijedak, a do početka obično dolazi u srednjoj ili kasnoj odrasloj dobi. Psihosocijalno djelovanje nije poremećeno kao kod shizofrenije, a do poremećaja obično dolazi neposredno uslijed deluzijskog uvjerenja, utvrdila su istraživanja. Kad se ovaj poremećaj pojavi kod starijih bolesnika, ponekad se naziva parafrenijom, a može postojati istovremeno s blagom demencijom, ali liječnik mora pažljivo razlučiti deluzije od zlostavljanja, kad ga opiše stariji, blago dementni bolesnik.

Deluzije predstavljaju uvjerenje koje je očigledno lažno i koje ukazuje na abnormalnost u sadržaju misli pogođene osobe, a ova uvjerenja ne mogu se objasniti kulturnim ili vjerskim porijeklom, niti razinom inteligencije, navode studije. Zablude, kako se deluzije nazivaju, mogu biti bizarne ili nebizarne, a prve su okarakterizirane kao vjerovanja o nečemu što se nikada ne može dogoditi, poput vjerovanja da je netko otet i kloniran od vanzemaljaca.

Međutim, nebizarne zablude su vjerovanja koja bi mogla biti istinita. To je recimo uvjerenje da osobu netko uhodi, da je netko zaljubljen u nju ili da je supružnik vara. Bez obzira o kojim zabludama je riječ glavna karakteristika jest stupanj do kojeg je osoba uvjerena da je vjerovanje istinito, naglašavaju znanstvenici. Osoba s ovim problemom čvrsto će se držati vjerovanja bez obzira na dokaze koji govore da nije u pravu.

FOTO: Pixabay

Vrste deluzija

Naime, zablude mogu varirati po intenzitetu, učestalosti i trajanju ovisno o pojedincu i specifičnim okolnostima u kojima se nalazi, a postoje razlike i prema temi koju obuhvaćaju, opisuju stručnjaci. Mješovite zablude se manifestiraju kao uvjerenja koja ne pripadaju ni jednoj kategoriji ili postoje dvije ili više vrsta zabluda koje osoba doživljava.

Kod persekutorne deluzije osoba misli da je netko špijunira, prati, pa i drogira ili da joj želi nauditi na neki drugi način, pokazala su istraživanja. Ljubomora je još jedna vrste zablude koju karakterizira vjerovanje da je romantični partner ili supružnik nevjeran, iako nema dokaza za to, dok se erotomanske deluzije odnose na vjerovanje da je netko, obično netko tko je poznat ili višeg društvenog statusa, zaljubljen u pojedinca. Na primjer, može biti uvjeren da im poznata osoba prenosi tajne poruke u TV emisiji u kojoj glumi.

Grandiozne zablude su vjerovanja koja se vezuju za pretjerani osjećaj vrijednosti, definiraju znanstvenici. Ove osobe smatraju da imaju veće znanje, talent ili moć u odnosu na druge, usprkos nedostatku dokaza. Somatske deluzije su vjerovanje da pojedinac doživljava fizičke senzacije, tjelesne disfunkcije ili pati od nekog zdravstvenog stanja. Na primjer, može biti uvjeren da ima rijetku bolest ili parazite koji žive ispod njegove kože.

FOTO: Pixabay

Zašto se javljaju?

Točno objašnjenje zašto se javljaju deluzije nije otkriveno, te se smatra da su izazvane različitim faktorima, utvrdile su studije. Genetika igra važnu ulogu, što znači da je vjerojatnije da će roditelj s deluzijskim poremećajem ili shizofrenijom imati dijete koje također razvije jedno od ovih stanja. Deluzije su češće među ljudima sa oštećenim vidom ili sluhom, jer će se oni oslanjati na netočne percepcije stvarnosti, iako nisu isključivo vezane za sve osobe sa senzornim oštećenjima, otkrili su stručnjaci.

U pokretače se svrstavaju i biološki faktori. Zablude se nerijetko javljaju kod osoba koje su doživjele moždani udar, posebno ukoliko je pogođen desni bočni prefrontalni korteks, pokazuju istraživanja. Poznato je da ovaj dio mozga ima veze sa bazalnim ganglijama i limbičkim sustavom, kao i da prima informacije od dopaminskih neurona srednjeg mozga, a dopamin je neurotransmiter koji igra ulogu u motivaciji, zadovoljstvu i nagradi.

FOTO: Pixabay

Posljedica su i bolesti ovisnosti

Neregulirani dopamin ima veze sa shizofrenijom i onima koji su u opasnosti od psihoze, utvrđeno je. Sve to sugerira da bi pogrešna signalizacija dopamina mogla biti uzročnik stvaranja zabluda. Oštećenja bilateralnog frontalnog režnja u desnoj moždanoj hemisferi mogu imati veze sa stvaranjem deluzija, jer ovo područje kontrolira percepciju i razmišljanje, otkrila je druga studija, piše 7Dnevno.

Kratkotrajni ili privremeni psihotični poremećaj: Može biti i izazvan raznim tvarima

Ne treba zanemariti ni faktore sredine. Stresne situacije i proživljene traume, kao što su psihičko i fizičko zlostavljanje ili gubitak bliske osobe, povećavaju rizik od razvoja zabluda, potvrdili su znanstvenici. Socijalna distanca i nedostatak društvene podrške stvaraju uvjete za razvoj, jer pojedinci koji su socijalno izolirani mogu biti skloniji osjećaj paranoje i nepovjerenja. Deluzije su posljedice i bolesti ovisnosti, naročito kod onih koji koriste amfetamine ili halucinogene droge.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.