Oboljeli od hipohondrije žive pet godina kraće: Sve više ljudi pati od simptoma 'burnouta'

Oboljeli od neurastenije se tretiraju antidepresivima koji daju energiju, a ne sediraju pacijenta, a od bihevioralno kognitivnih metoda najkorisnije su svakako tehnike za aktivaciju pacijenta, pokazala su istraživanja. Američki psihijatar C. Beard je prvi 1869. godine opisao neurasteniju (živčanu slabost) koja se odlikuje polimorfizmom tegoba, među kojima dominira psihički i fizički zamor.

Ovaj kronični poremećaj može početi naglo ili postupno, najčešće kod onih industrijskih radnika koji su došli sa sela, što je i bio povod da se vjeruje kako je osnova ove bolesti nesposobnost prilagodbe, definirao je Beard. Zbog osjećaja malaksalosti i nedostatka energije, ovakvi pacijenti obično smanjuju svoju aktivnost, dugo su u krevetu, slabije se kreću.

FOTO: Pixabay

Neurastenija je svojevrsni katalizator za otkrivanje somatske bolesti

S obzirom da je ovakvo ponašanje izraženo i dugotrajno, zbog neaktivnosti organizam, naime, stvara manje energije, a mišići gube snagu (gubitak kondicije) tako da se ulazi u "začarani krug" koji negativno utječe na održavanje i pojačavanje tegoba. Veoma je važno da se pacijent, iako se ne osjeća sposobnim, malo po malo, sve više i više aktivira, da bi vratio kondiciju i stimulirao tijelo u stvaranju neophodne energije, utvrđeno je.

Također, veoma je važno da se vrati nekim aktivnostima za koje od ranije zna da pozitivno djeluju na njega (poput nekog hobija ili druženja). Neurastenija je najčešći oblik neuroza, smatra se. Neurastenija se manifestira se nervnom slabošću sve do potpune iscrpljenosti snaga, pri čemu se aktiviraju potencijalna žarišta infekcija, a pojavljuju se problemi sa kolesterolom, čirom na želucu ili dvanaesniku, pa je ova bolest svojevrsni katalizator koji otkriva somatsku bolest.

Portret neurasteničara se uvijek oslikava na isti način, kažu stručnjaci. Riječ je o eksplozivnom, razdražljivom karakteru, koji lako plane, koga izdaju živci ili potpuno suprotno, o apatičnom čovjeku, uvijek spremnom da zaplače, koji osjeća kronični umor i iscrpljenost svih životnih snaga. Međutim, zanimljivo je da povećana razdražljivost i eksplozivnost neurasteničara nisu usmjereni prema sebi, već isključivo prema onima koji ga okružuju.

FOTO: Freepik

Osoba se žali na povećan umor nakon manjeg tjelesnog napora

Takvog čovjeka svi i sve razdražuje, on često postaje kapriciozan, lako se razljuti, opisali su znanstvenici. Karakteristična je napetost, opća slabost, brzo umaranje, nervoza, slaba koncentracija, poremećaji spavanja, nedostatak interesa, pritisak u glavi, osjećaj bola koji se vezuje za različita mjesta u tijelu, malaksalost, znojenje, tahikardija, zujanje u ušima i slično.

Osoba se žali na povećan umor nakon duševnog ili nakon manjeg tjelesnog napora, udružen sa smanjenim učinkom na poslu ili kod kuće, te poteškoće koncentracije, razdražljivost, napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost i nemogućnost opuštanja, a osjećaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju, opću nestabilnost, te često smetnje u snu, nabrajaju stručnjaci.

Razvoju te bolesti pogoduju neprekidna duševna uzbuđenja koja nastaju u raznim sukobima: u braku, na radnom mjestu, zbog prevelikih osobnih ambicija i slično. Bolesnici koji pate od te bolesti neprekidno su u strahu da će ih netko zapostaviti i prestići, objašnjavaju znanstvenici.

Podtipovi neurastenije su cerebralna, spinalna, gastrointestinalna i kardijalna, a kod njih se, uz opće karakteristike, javljaju i sljedeći simptomi: kod cerebralne glavobolja, nesanica, kronična malaksalost, anksioznost, zabrinutost i kontinuirani osjećaj umora; kod spinalne bol u leđima, izmijenjen senzibilitet u vidu paljenja, peckanja i osjećaja jeze; kod gastrointestinalna mučnina, povraćanje, nadutost trbuha, smjenjivanje opstipacija (zatvora) i proljeva; te kod kardijalne lupanje srca (palpitacije) i oštra bol u grudima.

FOTO: Pixabay

Uzrok nastanka i liječenje neurastenije

Iako se smatra da su predodređujući faktori genetska predispozicija, stres, starost između 20 i 55 godina i muški spol, uzrok je nepoznat, pokazala su istraživanja. Prva metoda liječenja je kognitivna bihevioristička terapija, a drugi je pristup uzimanje lijekova (amitriptilin, efexor, buspiron), često u obliku jednog od antidepresiva koji djeluje na kemijske reakcije u našem mozgu uz psihoterapiju.

Iako nema točnih epidemioloških podataka, uočeno je da se ovo oboljenje najčešće javlja u srednjem životnom dobu, ravnomjerno kod oba spola, utvrdile su studije. Uzrok neurastenije nije dovoljno utvrđen, a najčešće se povezuje sa životom i radom u nepovoljnim i stresnim uvjetima, sa specifičnom tjelesnom konstitucijom koju karakterizira slabost autonomnog nervnog sustava i endokrinog sustava i sa specifičnom organizacijom karaktera.

Ova bolest ima kroničan tijek i da kao posljedice se mogu javiti pad u profesionalnom i socijalnom funkcioniranju, smatra se. Karakterističan je umor koji nastaje iz emocionalnih razloga kao posljedica stalnog stresa i napetosti, a njega prate simptomi iscrpljenosti, gubitka snage, zabrinutost, razdražljivost i pad koncentracije. Također, mogu se javiti i preosjetljivost na buku ili svjetlost, svadljivost i smetnje u spavanju.

Karakteristično je i ponašanje osoba sa neurastenijom, koje izbjegavaju društvo i žive usamljeno ili izolirano, a imaju i posebne planove u ishrani, radu, druženju kojih se strogo pridržavaju i ako ih se moraju odreći osjećaju se veoma nelagodno i uznemireno, ističe se.  Pored opisanih simptoma mogu se javiti i simptomi općeg straha, hipohondričnost, pesimistično raspoloženje i drugi.

FOTO: Freepik

Sindrom izgaranja na poslu 

Sindrom izgaranja na poslu globalni je fenomen koji ima ozbiljne negativne učinke na inovativnost i produktivnost malih i srednjih poduzeća te uzrokuje visoke stope fluktuacije zaposlenika. Stres povezan s poslom, tjeskoba i sagorijevanje na poslu uzrokuje gubitak od 202 milijarde eura godišnje u srednjoj Europi, prema procijeni Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

Pojam "burnout" je nastao 1970. godine kada ga je američki psiholog Herbert Freudenberger prvi put upotrijebio kako bi opisao posljedice ozbiljnog stresa u zanimanjima koja su usmjerena pomaganju drugima. Primjerice, doktori, medicinske sestre i tehničari koji sebe žrtvuju kako bi pomogli drugima često osjete simptome "burnouta" –  iscrpljenost, umor i nemogućnost nošenja sa stresom.

Danas se zna, da svaka osoba može osjetiti "burnout" bez obzira na zanimanje ili zaposlenost, od ekstremno ambicioznog karijerista, radišnih zaposlenika do osoba koje rade kod kuće, svi mogu biti izloženi ovom problemu, pokazala su istraživanja. "Burnout" je stanje kroničnog stresa koji dovodi do fizičke i emocionalne iscrpljenosti, cinizma i otuđenosti, te osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća.

FOTO: Pexels

Koja je razlika stresa i burnouta?

"Burnout" ne nastaje odjednom, nego kroz duži period vremena u kojem smo pod kroničnim stresom i pritiskom, navodi Škola narodnog zdravlja dr. Andrija Štampar. Naše tijelo i mozak nam šalju signale koje ako prepoznamo na vrijeme možemo prevenirati razvitak "sagorijevanja". U potpuno razvijenom "burnoutu", osoba više nije u stanju funkcionirati ni na osobnoj ni na profesionalnoj razini, upozorava Škola narodnog zdravlja.

Razlika stresa i "burnouta" je upravo u razini i duljini stresa, a što ranije se prepoznaju simptomi stresa to je veća šansa da se stres neće razviti u "burnout". Stres je relativno kratkotrajan, može trajati do nekoliko dana primjerice u situacijama kad se neki projekt treba završiti ili predati prije određenog roka ili naučiti velika količina gradiva pred ispit, objašnjava Škola narodnog zdravlja.

S druge strane, "burnout" se razvija kroz duže vrijeme kada osjećamo da je naš rad  besmislen, kada postoji nerazmjer između onoga što želimo raditi i onoga što radimo.

FOTO: Slika Honoréa Daumiera ‘Umišljeni bolesnik’ (La Malade imaginaire’). Izvor: Wikimedia Commons

Hipohondrija

Hipohondrija, koja se danas često naziva zdravstvenom anksioznošću, je poremećaj koji pojedincima može ozbiljno otežati normalan život, a karakterizira je bolesna pozornost usmjerena na pojedinosti tjelesnoga funkcioniranja i preuveličavanje svakoga simptoma unatoč njegovoj beznačajnosti, definirali su stručnjaci.

Može se pojaviti kao posebna bolest ili u sklopu anksioznog ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali i označavati početak psihoze. Hipohondrija je strah od dobivanja teške bolesti na osnovi krivog tumačenja tjelesnih simptoma ili normalnih tjelesnih funkcija, opisali su znanstvenici. Ovaj poremećaj nije pod utjecajem volje, a točan uzrok njegova nastanka nije poznat. Dijagnoza se potvrđuje kad strahovi i simptomi traju dulje od šest mjeseci usprkos razuvjeravanju nakon podrobne zdravstvene obrade, utvrdile su studije.

Osobe s hipohondrijom nezadovoljne su u obitelji, školi ili na radnome mjestu. Oboljela osoba komunicira s okolinom uglavnom preko svojega tijela, tražeći neprestano savjete od obitelji ili liječnika, ističu stručnjaci. Često su uzroci hipohondrije psihičke tegobe uz odsutnost bilo kakva tjelesnog nalaza, a kako se hipohondar srami svoje ovisnosti, on često bira nove i nove liječnike koji ne znaju za njegove strahove.

Međutim, to što pacijent nema tjelesnih oboljenja ne znači da su njegovi simptomi lažni. Naprotiv, taj pacijent doista ima ozbiljan problem, jer hiphonodrija je somatski poremećaj pri kojem se tjelesni simptomi ne mogu potpuno objasniti bilo kojim tjelesnim poremećajem.

FOTO: Pixabay

Simptomi, znakovi i dijagnoza

Liječenje obuhvaća uspostavljanje čvrste i dosljedne potporne veze između liječnika i bolesnika, a od pomoći mogu biti psihoterapija i lijekovi, utvrđeno je. Hipohondrija obično započinje u ranoj odrasloj dobi, čini se kako je jednako učestala u muškaraca i u žena, a liječnik obično dijagnosticira zdravstvenu anksioznost ako pacijentov strah o potencijalno teškoj bolesti traje šest mjeseci ili dulje i nakon što testovi i pregledi pokažu da je zdrav.

No, takva osoba odbija prihvatiti dijagnozu koja bi je trebala osloboditi straha i traži dodatna medicinska ispitivanja. Zbog čega se u nekih razvije takvo stanje nije posve jasno, ali postoji nekoliko teorija, a glavnu bi ulogu mogli imati genetski faktori, kao i iskustvo teže bolesti u ranoj mladosti, pokazala su istraživanja. Zbog pogrešnog tumačenja nepatoloških simptoma ili normalnih tjelesnih funkcija (npr. kruljenje u trbuhu, nadutost ili grčevi u trbuhu, osjećaj lupanja srca, znojenje) nastaje niz strahova.

Lokalizacija, težina i trajanje simptoma se često opisuje do u najmanju potankost, ali simptomi općenito nemaju veze s nenormalnim tjelesnim nalazima, utvrđeno je. Simptomi nepovoljno utječu na društveno i profesionalno djelovanje ili uzrokuju značajnu uznemirenost. Anamneza ukazuje na dijagnozu, a trajanje simptoma dulje od šest mjeseci je potvrđuje, nakon što liječnik, naravno, izvrši detaljan fizikalni pregled i ne uspije razuvjeriti pacijenta i ublažiti njegovu zabrinutost iako nema organske bolesti, kažu studije.

FOTO: Freepik

Prognoza i liječenje

Tijek je često kroničan, a neki se bolesnici oporave. Liječenje je teško jer bolesnik smatra da je nešto s njim ozbiljno poremećeno te da liječnici nisu uspjeli pronaći pravi uzrok, napominju stručnjaci. Odnos pun povjerenja s brižnim liječnikom koji će bolesnika razuvjeriti može se pokazati korisnim, ali ako se simptomi ne ublaže na odgovarajući način, pacijentu može koristiti upućivanje psihijatru, dok ostaje pod nadzorom liječnika primarne zaštite.

Također, od pomoći može biti liječenje sa selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao i kognitivno–bihevioralno liječenje. Ljudi koji se pretjerano boje da će dobiti ozbiljnu bolest umiru ranije od ljudi koji nisu toliko zabrinuti za svoje zdravlje, pokazalo je istraživanje objavljeno krajem prošle godine. Mnogi od nas brinu o svom zdravlju, ali za one koji to dovode do ekstrema, pate od onoga što se zove hipohondrija ili anksiozni poremećaj – a to može dovesti do povećanog rizika od smrti.

Naime, poremećaj anksioznosti zbog bolesti je rijetko stanje koje ljudima onemogućava da se otresu svojih strahova usprkos normalnim fizičkim pregledima i laboratorijskim testovima, a neki zbog toga mogu više puta mijenjaju doktore, dok drugi mogu izbjegavati medicinsku njegu. Ljudi sa ovim stanjem imaju povećan rizik od smrti od prirodnih i neprirodnih uzroka, pokazala je švedska studija. Rizik od suicida im je četverostruko povećan.

FOTO: Freepik

Ljudi sa hipohondrijom žive pet godina kraće

Utjecaj kroničnog stresa na tijelo također bi mogao objasniti neke od rezultata, napisali su autori. Studija, objavljena u časopisu “JAMA Psychiatry” promatrala je 4.100 ljudi tijekom 24 godine, od 1997. do 2020, koji su bili klasificirani kao hipohondri.

Prethodna istraživanja su sugerirala da bi rizik od samoubojstva mogao biti manji za oboljele, ali "naš predosjećaj, zasnovan na kliničkom iskustvu, bio je da bi to bilo netočno", rekao je vođa istraživanja David Mataix-Cols s Instituta Karolinska u Švedskoj. Studija je usporedila 4100 oboljelih od hipohondrije s 1000 ljudi slične starosti, spola i mjesta prebivališta i usporedila stope smrtnosti.

Stope su bile veće kod osoba sa hipohondrijom i to 8,5 prema 5,5 na 1000 osoba, pokazali su rezultati. Ljudi sa ovim stanjem umrli su mlađi od ostalih, prosječno s oko 70 godina, u odnosu ljude bez hipohondrije kojima je životni vijek 75 godina. Jedini izuzetak je bio rak, jer se rizik od smrti pokazao skoro isti, utvrdilo je istraživanje.

FOTO: Freepik

Važno je da se ozbiljno shvati ovaj problem

Doktor Jonathan E. Alpert iz medicinskog centra Montefiore u New Yorku kaže: "Mnogi od nas su blagi hipohondri". "Ali postoje i ljudi na drugom kraju spektra koji žive u stalnom stanju brige i patnje i razmišljanja o ozbiljnoj bolesti", objašnjava dr Alpert.

Osobe s poremećajima sličnima shizofreniji trebaju podršku okoline: Često su neshvaćene

Također napominje da je važno ozbiljno shvatiti ljude koji pate od ovog poremećaja i ponuditi tretmane, koji mogu uključivati kognitivnu bihevioralnu terapiju, tehnike opuštanja, edukaciju i ponekad antidepresive. Međutim, treba biti pažljiv kada se pacijenti koji su uvjereni da imaju fizičku bolest upućuju stručnjacima za mentalno zdravlje, istaknuo je dr Alpert, piše 7Dnevno.

*Tekst je nastao u okviru projekta "Mentalno zdravlje u službi sretnijeg društva" kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.