Nova istraživanja pokazuju da konzumacija kruha može pomoći osobama koje boluju od šećerne bolesti

Osobe s dijabetesom tip 2 koje prvo pojedu namirnice koje su izvor bjelančevina i povrće a tek potom kruh ili neki drugi izvor ugljikohidrata poput soka od naranče imaju značajno niže povećanje šećera u krvi nakon obroka u usporedbi sa situacijom kada prvo pojedu namirnice koje su izvor ugljikohidrata, kažu dr. Alpana Shukla i dr. Louis Aronne iz Sveobuhvatnog centra za kontrolu težine na Weill Cornell Medicine u New Yorku.

Smanjenje je "usporedivo s učinkom kojeg vidimo kod nekih lijekova koje koristimo u liječenju dijabetesa",  kaže Shukla. “Konzumiranje ugljikohidrata na kraju obroka može biti jednostavna strategija reguliranja razine glukoze u krvi nakon obroka”.

Držanje šećera u krvi pod kontrolom ključno je za osobe s dijabetesom tip 2 dijelom zbog toga što pomaže u zaštiti od ozbiljnih komplikacija uključujući bolesti srca, gubitak vida i oštećenja živaca, kaže Shukla.

Uobičajeno se osobe s dijabetesom savjetuje da smanje unos ugljikohidrata i prednost daju kompleksnim ugljikohidratima umjesto jednostavnih šećera.

Kako bi testirali mala istraživanja koja su pokazala da unošenje bjelančevina prije ugljikohidrata rezultira manjim skokom šećera u krvi znanstvenici su skupini od 16 muškaraca i žena koji pate od dijabetesa tipa 2 servirali isti obrok tri puta u razmaku od tjedan dana s tim da su svaki puta promijenili redoslijed konzumiranja namirnica.

Ispitanici su u prvom obroku prvo pojeli kruh i sok od naranče, zatim se odmorili 10 minuta, pa dovršili obrok piletinom i salatom. U drugom obroku unosili su namirnice obrnutim redoslijedom a u trećem su konzumirali sve namirnice istodobno odnosno piletinu, povrće i kruh kao sendvič uz sok od naranče. Svaki puta ispitanici su unijeli istu količinu kalorija i ugljikohidrata.

Nakon obroka u kojemu su unosili ugljikohidrate posljednje razina šećera u krvi bila je upola manja od razine šećera koja je izmjerena nakon obroka u kojemu su prvo konzumirali ugljikohidrate.  Kad su unosili sve namirnice istodobno razina šećera bila je 40 posto manja u usporedbi s obrokom u kojemu su unosili ugljikohidrate prve.

Obrok u kojemu su se posljednji unosili ugljikohidrati bio je povezan s nižim lučenjem inzulina i višim razinama glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1), hormona koji pomaže u reguliranju glukoze i osjećaja sitosti.

Razine inzulina koje su bile potrebne za držanje pod kontrolom šećera u krvi ispitanika bile su 25 posto niže kada su se držali režima obroka u kojemu su unosili ugljikohidrate posljednje.

“Svi znamo da je dobro unositi manje ugljikohidrata radi kontrole šećera u krvi no ponekad je teško provoditi te preporuke”, kaže Shukla i dodaje da rezultati ovog istraživanja nude ljudima jednostavnu strategiju sprječavanja skoka šećera u krvi kada unose ugljikohidrate.

“U stvarnom svijetu kada ljudi jedu ugljikohidrate na kraju obroka, nakon što su pojeli povrće i namirnice koje su izvor bjelančevina, unijet će ih i nešto manje”, kaže znanstvenica. Potreba za nižom razinom inzulina i povećanje GLP-1 koje su uočili znanstvenici sugerira da unošenje ugljikohidrata na kraju obroka može biti od pomoći u smanjenju tjelesne težine, kaže Shukla, iako su za potvrdu tih teza potrebna dodatna istraživanja.