Misteriozna aktivnost mozga nakon smrti: Nova studija otkriva tajne svijesti nakon prestanka rada srca

Pod vodstvom istraživača s Medicinskog fakulteta Sveučilišta New York Grossman, tim pružatelja intenzivne skrbi i medicinskih stručnjaka testirao je prisjećanje i iskustva pacijenata primljenih u bolnice u SAD-u i Velikoj Britaniji koji su bili podvrgnuti kardiopulmonalnoj reanimaciji (CPR).

Pilot podstudija prikupila je aktivnost elektroencefalograma (EEG) i razine kisika u mozgu tijekom CPR-a, dajući istraživačima uvid u blijedeće svjetlo desetaka umirućih mozgova.

Među 567 pacijenata odabranih za studiju, 213 je ponovno dobilo puls. Od njih je samo 53 preživjelo da bude otpušteno, sa samo 28 dovoljno zdravih da sudjeluju u naknadnim intervjuima.

Koliko je srčani zastoj poguban za tijelo

Sami brojevi pokazuju koliko srčani zastoj može biti brutalan za tijelo. U trenutku kada srce zaboravi kako održati svoj stabilan ritam, krvni tlak naglo pada, dopuštajući ugljičnom dioksidu i drugim otpadnim produktima da se povećaju na toksične razine, dok uskraćuje dragocjeni kisik tkivima gladnim energije.

Kao rezultat toga, stanice jedna po jedna propadaju, a među prvima će posustati proždrljivi moždani krugovi. Dok CPR može osigurati dovoljno cirkulacije da našim sustavima pruži šansu da ponovno pronađu svoj ritam, kompresije prsnog koša su loša zamjena za pumpanje srca, a šanse za oporavak postupno padaju kako minute prolaze.

Znanstvenici otkrili razlog zbog čega je ljudski mozak tako velik

Što to točno znači za neurološke funkcije nikada nije bilo sasvim jasno. Između laboratorijskih studija na štakorima i terenskih studija na umirućim pacijentima, jasno je da mozgu može, barem povremeno, trebati iznenađujuće dugo vremena da pljuska u potpunu tišinu nakon što prestane odgovarajuća cirkulacija.

No, kako protumačiti skokove aktivnosti u svjetlu anegdota koje izvještavaju o nizu emocionalnih, osjetilnih i kognitivnih iskustava dok smo bili na samrti, tema je koja je u tijeku.

Parnia godinama istražuje proces umiranja

Pulmolog Sam Parnia proveo je godine istražujući proces umiranja, ne samo iz neurološke perspektive, već i iz psihološke. Vodeći autor studije AWAreness during Resuscitation (AWARE), objavljene 2014. godine, ova najnovija studija pokušava nadograditi prethodne nalaze s većim uzorkom i modificiranom metodom.

Kao dio projekta AWARE II, Parnia i njegov tim koristili su aplikaciju, tablet i slušalice s 365 pacijenata koji su bili podvrgnuti CPR-u u potrazi za znakovima da, unatoč tome što ne reagiraju, još uvijek postoji određeni stupanj svijesti.

FOTO: Pexels

Od 28 intervjuiranih, nitko se nije sjećao slika prikazanih na tabletu niti je rekao da je čuo zvukove u slušalicama. Unatoč tome, to nije značilo da njihovi mozgovi nisu brujali od neke vrste aktivnosti, s nekoliko zdravih preživjelih koji su izvještavali o sjećanjima na svoje oživljavanje kao što su kompresije prsnog koša, osjet elektroda na njihovoj koži i slušanje glasova okolnih kliničara.

Praćenje mozga u stvarnom vremenu potvrdilo je mogućnost da usprkos oslabljenoj srčanoj aktivnosti postoji mogućnost da se neurološka aktivnost održi, pri čemu je 40 posto preživjelih vratilo relativno normalne ili gotovo normalne EEG snimke do sat vremena nakon CPR-a.

Podaci u snimkama odražavaju vrstu koju bi neurolozi povezali s višim mentalnim funkcijama.

Istraživanje otkrilo da mozak može dugo pokazivati znakove električnog oporavka

"Iako su liječnici dugo mislili da mozak trpi trajno oštećenje oko 10 minuta nakon što ga srce prestane opskrbljivati ​​kisikom, naš je rad otkrio da mozak može pokazivati ​​znakove električnog oporavka dugo nakon kontinuirane KPR", kaže Parnia.

"Ovo je prva velika studija koja pokazuje da ta sjećanja i promjene moždanih valova mogu biti znakovi univerzalnih, zajedničkih elemenata takozvanih iskustava bliskih smrti", zaključuje.

Alzheimer se može aktivirati nakon udarca u glavu i to za manje od 24 sata: Dva su ključna razloga

Iako daleko od definitivnog, nagovještaji da mozak još uvijek obrađuje okolišne znakove, sjećanja i emocije tijekom CPR-a mogli bi nam reći više o tome kako naš živčani sustav daje prioritet kognitivnim funkcijama ili se nosi s rizikom potpunog isključivanja.