Kroz labirint E-brojeva u hrani: Evo koji su najčešći i što treba izbjegavati

Prehrambeni aditivi kemijske su tvari koje se dodaju hrani kako bi  poboljšale njezinu boju, okus, teksturu ili produžile rok trajanja. Često su identificirani na etiketama kao E-brojevi, a njihova upotreba ima dugovječnu povijest u prehrambenoj industriji. Ljudi su oduvijek tražili bolje načine da se hrane. Prešli smo put od lova i sakupljanja do uzgoja usjeva i životinja. Otkrili smo bolje načine očuvanja hrane, uključujući sušenje, zamrzavanje, fermentaciju, kiseljenje i konzerviranje.

Konačno, dodali smo molekule našoj hrani kako bismo poboljšali njezin okus ili teksturu. Davnih 1800-tih, prehrambeni aditivi su se namjerno koristili za krivotvorenje hrane. Krivotvorena hrana je "općenito nečista, nesigurna ili nezdrava", a to je uglavnom bila posljedica neadekvatne državne regulacije. Sve to dovelo je do rastuće zabrinutosti oko sigurnosti opskrbe hranom, što je rezultiralo donošenjem zakona u 1900-tima kako bi se zaustavila praksa krivotvorenja hrane.

Od ovih zakona, Savezni zakon o hrani i lijekovima (1906.) doveo je do donošenja Zakona o kozmetici za hranu i lijekove (1938.) i njegovog amandmana, Amandmana o dodacima hrani (1958.). Do sredine 20. stoljeća obrada hrane postala je bitan dio naše proizvodnje hrane, a legalni kemijski aditivi postajali su sve češći u hrani. Više od 3000 aditiva i konzervansa namjerno se dodaje našoj hrani, a u bazi podataka je gotovo 4000 sastojaka aditiva u hrani koji se nazivaju "tvari koje se dodaju hrani".

FOTO: Fitness.com

Tri široke kategorije aditiva

Prehrambeni aditivi mogu biti dobiveni iz biljaka, životinja ili minerala ili se mogu kemijski sintetizirati, a mogu se grupirati u tri široke kategorije na temelju njihove funkcije. Na prvom mjestu su sredstva za poboljšanje okusa, kao razne arome koje se dodaju hrani u svrhu modifikacije njezine arome ili okusa. Oni su najčešća vrsta aditiva koji se koriste u širokom spektru hrane, od slatkiša i bezalkoholnih pića do žitarica, kolača i jogurta.  Arome ekstrahirane izravno iz prirodnih izvora često se nazivaju prirodnim aromama.

Takve se arome također mogu kemijski sintetizirati i ponekad se nazivaju prirodno stvorene ili prirodno identične kako bi se ukazalo na to da, iako je sama molekula arome prirodna, nije ekstrahirana iz svog izvora, već sintetizirana da bude identična.  Umjetne arome su kemikalije koje ne postoje u prirodi, ali su sintetizirane da imitiraju prirodne arome ili izazovu druge osjete okusa. Enzimski pripravci vrsta su aditiva koji mogu, ali i ne moraju završiti u konačnom prehrambenom proizvodu.

Potom slijede enzimi, kao prirodni proteini koji pospješuju biokemijske reakcije, a uglavnom se koriste u pekarstvu (za poboljšanje tijesta), za proizvodnju voćnih sokova (za povećanje prinosa), u proizvodnji vina i piva (za poboljšanje fermentacije), kao i u proizvodnji sira (za poboljšanje stvaranja gruša). I posljednja je kategorija ostalih prehrambenih aditiva, koji se koriste iz različitih razloga, kao što su konzerviranje, bojanje i zaslađivanje.

Dodaju se kada se hrana priprema, pakira, transportira ili skladišti, a na kraju postaju dio hrane. Konzervansi mogu usporiti razgradnju uzrokovanu plijesni, zrakom, bakterijama ili kvascima. Osim što održavaju kvalitetu hrane, konzervansi pomažu u kontroli kontaminacije koja može uzrokovati bolesti koje se prenose hranom, uključujući botulizam opasan po život. 

Boje se dodaju hrani kako bi zamijenile boje izgubljene tijekom obrade ili druge proizvodnje ili kako bi hrana izgledala privlačnije, a zaslađivači bez šećera često se koriste kao alternativa šećeru jer unose manje ili nimalo kalorija kada se dodaju hrani.  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izdala je preporuku protiv uporabe zaslađivača koji nisu šećer općenito, na temelju dokaza da ne izgledaju dobro za dugoročno mršavljenje ili održavanje težine i mogu povećati rizik od nezaraznih bolesti.

FOTO: Unsplash 

Jednostavnije označavanje

U šumi informacija, prepoznavanje aditiva olakšava se kroz E-brojeve, koji su općeprihvaćena oznaka širom svijeta. E-brojevi omogućuju jednostavnije označavanje, prepoznavanje te pružaju potvrdu toksikološke evaluacije i klasifikacije aditiva. Aditivi se dijele u nekoliko skupina, a postoje i određena pravila numeriranja.

Tako su bojila pod brojkama 100-181, konzervansi - 200-285 i 1105, antioksidansi - 300-340, regulatori kiselosti – označavaju se različitim brojevima, zgušnjivači/emulgatori - 322, 400-499 i 1400-1451, tvari za sprječavanje zgrudnjavanja - 550-572, pojačivači okusa - 600-650, tvari za poliranje - 900-910, a tvari za zaslađivanje - 420, 421, 950-970.

S obzirom na rastuću svijest potrošača o onome što unose u svoj organizam, posebne se informiraju skupine s određenim zdravstvenim problemima ili s povećanom osjetljivošću. Unutar kontroverzne teme aditiva u hrani, postoje jasni zakonski propisi koji reguliraju njihovo označavanje. U Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, postoje specifične odredbe koje se odnose na označavanje prehrambenih aditiva, obvezujući proizvođače hrane da zakonski označe sve aditive prisutne u njihovim proizvodima.

Prije nego što se proizvod stavi na tržište, provode se temeljita ispitivanja koja uključuju količinu i način upotrebe određenih aditiva u hrani, kao i njihov utjecaj na zdravlje ljudi. Ova ispitivanja posebno su usmjerena na opreznost prema prekomjernoj konzumaciji aditiva koja može utjecati na zdravlje, iako su aditivi koji su prošli sve potrebne procedure povezani s određenim bolestima.

FOTO: Unsplash

Opasni E-ovi

Jedan od najopasnijih E-ova kojeg se treba čuvati zasigurno je mononatrijev glutaminat (MSG). Označen kao E621 na deklaracijama proizvoda, često se navodi kao aditiv koji može imati negativan utjecaj na ljudsko zdravlje. Njegova učestala upotreba može izazvati simptome poput pojačanog lupanja srca, bolova u prsima, glavobolja, mučnina i vrtoglavice. Postoje tvrdnje da velike količine ovog aditiva potiču receptore živčanih stanica i dovode do njihove smrti.

Važno je napomenuti da E621 sam po sebi može biti opasan, ali kada se kombinira s drugim aditivima poput E626 do E635, moguće je da uzrokuje dodatne štete. Stoga proizvođači hrane ponekad preferiraju razdvajanje tih aditiva kako bi izbjegli potencijalne negativne učinke na zdravlje. Mononatrijev glutaminat (MSG) je pojačivač okusa koji se sastoji od natrija i glutamične kiseline.

Glutamična kiselina djeluje na receptore na jeziku i u mozgu, čime poboljšava percepciju hrane kao ukusnije. Postoje i kontroverzna stajališta o tome kako MSG može utjecati na krvno-moždanu barijeru, odnosno obrambeni sustav koji ima funkciju sprječavanja ulaska toksina u mozak te svojim pojačanim podražajima iscrpljuje stanice mozga što može uzrokovati njegovo oštećenje. Osim toga, MSG se povezuje s povećanjem osjećaja gladi, posebice utječući na hipotalamus, dio mozga odgovoran za regulaciju gladi.

To može potaknuti želju za konzumacijom hrane, što može dovesti do pojave gojaznosti. MSG se često koristi u raznim prehrambenim proizvodima, uključujući instant juhe, gotova jela, brzu i smrznutu hranu, dodatke jelima, grickalice, margarin, senf, žvakaće gume, topljeni sir i tjesteninu. Važno je napomenuti da MSG ponekad može biti skriven pod različitim nazivima na deklaracijama proizvoda, kao što su "prirodna aroma", "ekstrakt kvasca", "hranjiva tvar" ili slično. 

Tu je još "more" E-ova na koje trebamo obratiti pozornost, a ta su: E102, E 104, E107, E110, E120, E122, E123, E124, E127, E131, E132, E133, E142, E150, E151,E153, E154; E171, E173, E210, E220, E223, E232, E249, E250, E284, E285, E310, E311, E312, E320, E321. E308, E407, E472, E473, E512, E553, E620, E621, E622, E626, E942, E950, E951, E952, E954, E1440. Izuzetno je bitno naglasiti da je niz od E630 do E640 zabranjen u dječjoj hrani.

FOTO: Unsplash

Što još izbjegavati?

Potrebno je izbjegavati natrijev nitrit- konzervans, koji služi za očuvanje, boju i okus mesnih proizvoda. Možemo ga naći u panceti, pršutu, hrenovkama, dimljenoj ribi i usoljenoj govedini. Potom butylated hydroxyanisole (BHA) i butylated hydrozyttoluene (BHT) - antioksidansi koji se koriste za očuvanje hrane i sprečavanje oksidacije, a nalaze se u žitaricama, žvakaćim gumama, čipsu i biljnim uljima. Utječe na neurološki sustav mozga, mijenja ponašanje i ima potencijal izazvati rak. BHA i BHT su oksidansi koji stvaraju reaktivne spojeve koji uzrokuju rak u vašem tijelu.

Zatim monosodium glutamat - aminokiselina koja se koristi kao pojačivač okusa u juhama, salati, čipsu i smrznutim jelima. Propil galat je konzervans koji sprečava kvarenje masti i ulja. Nalazimo ga u mesnim proizvodima, kockama za juhu i žvakaćim gumama. Svakako i olestru - sintetičku mast koja sprečava apsorpciju masnoća iz probavnog sustava. Moguće ju je naći u čipsevima. Kalij bromat  koji se koristi kao dodatak za povećanje volumena u bijelom brašnu, kruhu i pecivima.

Bisfenol A, poznat i kao BPA uobičajeni je aditiv koji je godinama popularno istaknut u javnom forumu. Lon Ben-Asher, nutricionist u Pritikin Longevity Centeru, kaže da ovaj aditiv može imati negativne učinke na naše zdravlje. "Postoje različite studije koje pokazuju da bisfenol A (BPA), koji se nalazi u ovojnici konzervirane hrane i flaširanih pića, može biti povezan s povećanim rizikom od pretilosti zbog hormonalnih promjena", objašnjava Ben-Asher. Ako želite ograničiti unos BPA, smanjite količinu konzervirane hrane koju konzumirate ili potražite robne marke "bez BPA".

FOTO: Unsplash

Umjetni zaslađivači i boje

Svakako izbjegavati i kukuruzni sirup koji ima visoki udio fruktoze (HFCS), a popularan je među prehrambenim tvrtkama jednostavno zato što je jeftiniji od šećera od trske, ali još uvijek pruža slatki okus koji potrošači žele. Vjeruje se da HFCS može dovesti do pretilosti i dijabetesa tipa 2. Smrznuta pizza, kokteli od kikirikija, žitarice, pa čak i kruh često sadrže HFCS.

Aspartam je umjetni zaslađivač koji se često nalazi u dijetalnim ili gaziranim pićima bez šećera, žvakaćim gumama, Jell-O, Kool-Aid, a ponekad čak i vitaminima za žvakanje. Gotovo je 200 puta slađi od šećerne trske, pa ga proizvođači ne moraju koristiti toliko. Brojne studije pokazale su da aspartam može povećati razinu glukoze u krvi, pa čak i izazvati tjeskobu. Većina prerađene hrane ima barem nekoliko umjetnih, prehrambenih boja koje se koriste za bojanje hrane i pića. 

Najštetnije prehrambene boje su žuta boja broj pet (Tartrazin) i broj šest (Sunset Yellow), a koriste se u kremama za slatkiše, pekarskim proizvodima ili umacima i senfovima restorana brze hrane. Iako su dopuštene za upotrebu, neki stručnjaci ih povezuju s hiperaktivnošću, problematičnim ponašanjem kod djece i rakom. Potom crvena boja broj dva, tri i 40, zelena boja broj tri, te plava broj jedan i dva. Nažalost crvena broj 40 te žuta broj pet i šest upotrebljavaju se u 90 posto obojene hrane.

Loša kvaliteta hrane: 'Uvozimo svakakve proizvode, ne pitamo se što je u njima..'

Hrvatski potrošači imaju moć utjecati na svoje zdravlje odabirom svjesnih prehrambenih odluka. Čitanje etiketa, prepoznavanje aditiva i odabir prirodnih alternativa ključni su koraci prema zdravijem životu. Neka vaša jela budu svježa, čista od nepotrebnih dodataka i spremna za pravu, ukusnu gozbu.