Ima ih u mesu i mlijeku: Dioksini štetniji nego što se mislilo

Dioksini su kemikalije koje se povezuju s problemima u reproduktivnom zdravlju, imunosnom sustavu, s razinama hormona i zubnom caklinom. 

Dioksini i toksini dioksinima nalik, poput polikloriranih bifenila (PBC) uglavnom su nusproizvod industrijskih aktivnosti i mogu se nakupiti u prehrambenom lancu, posebno u ribi, siru, jajima i mesnim prerađevinama.  

Novi podaci i tehnike izračuna koliko dioksini ostaju u organizmu uvjerili su EFSA-u da maksimalan tjedni unos dioksina sreže na dva pikograma (bilijunti dio grama) po kilogramu tjelesne mase, što je sedam puta manje od prethodnog limita, postavljenog 2001. 

EFSA-ina revizija rizika od dioksina pokazala je da je prosječna izloženost svih dobnih skupina otprilike pet puta viša od dosad preporučenog limita. 

"To izaziva veliku zabrinutost kad je zdravlje posrijedi", rekao je Ron Hoogenboom, šef radne skupine EFSA-e za dioksin. 

Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, jedan od najtoksičnijih dioksina je tetraklorodibenzodioksin (TCDD). Izloženost TCDD-u povezuje se sa slabljenjem imunosnog sustava, slabijim razvojem živčanog sustava, endokrinog sustava i reproduktivnih funkcija. 

Ti su spojevi sporedan produkt raznih industrijskih procesa. Smatraju se vrlo toksičnim, kancerogenim spojevima i teško razgradivim organskim zagađivačima. 

Kada je posrijedi hrana animalnog porijekla, dioksine nalazimo u mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, ribama i školjkašima. Najveća razina dioksina otkrivena je u tlu te u masnom tkivu životinja. Čak 96 posto izloženosti čovjeka dioksinu stiže iz hrane putem životinjskih masnoća, punomasnih mliječnih proizvoda, masne ribe (sardine, pastrva, tuna, losos, haringa).

Dioksini su povezani i s lošijom kvalitetom sjemena i zubne cakline te s višom razinom horomona koji stimuliraju rad štitnjače. 

Nakon novih preporuka EFSA-e, Europska komisija pozvala je zemlje članice da poduzmu mjere za zaštitu potrošača.