Zdravko Čolić otkrio zbog čega mu teret slave nikad nije bio pretežak, prisjetio se i dječačkih snova

Jedna od najvećih glazbenih zvijezda prvi će put nastupiti u Hrvatskoj sa simfonijskim orkestrom 26. prosinca u Areni Zagreb, a zbog velikog interesa zakazan je dodatni koncert za sutradan. Čoliću će se na pozornici pridružiti više od 50 vrhunskih glazbenika, što dovoljno govori o veličini najavljenog spektakla. Iza ovog legendarnog pjevača mnoštvo je velikih koncerata. Kako se priprema za njih?

"Nema posebnih priprema, možda malo izolacija, da si sam sa sobom par dana uoči koncerta. Probe se odrade ranije, ako treba. Uglavnom, da nema velike buke i frke oko svega, da imaš svoj mir i bez previše izlazaka navečer. Na to pazim u zadnje vrijeme, ranije možda i nisam, ali sam tada i kraće pjevao. Moraš voditi računa o tome, ako glas ne funkcionira i nisi odmoran, nema te tko zamijeniti", kazao je glazbenik koji osim brojnih koncerata, priprema i novi album.

Po njemu su roditelji davali ime djeci, na njegovim koncertima žene su padale u nesvijest. Ipak, teret slave nije mu nikad bio pretežak zahvaljujući jednoj osobini.

"Opuštenost je u našem odgoju u sarajevskom duhu. Mislim da je taj način razmišljanja bio vrlo bitan. Navikli smo da sve bude jednostavno i nismo nikada fetišizirali oko nekih stvari. Sve je OK. Bosanska i sarajevska karakteristika da smo svi opušteni dosta mi je značila u životu i karijeri", kazao je.

Voditeljicu Dorinu Duplančić zanimalo je i koje mu je razdoblje u karijeri najdraže.

"Početni period ima jednu simboliku, jer sam od studenta ekonomije krenuo na put u poluprofesionalne vode i kroz festivale, suradnje, singl ploče otvorio se put ka profesionalnom bavljenju glazbom. Drag mi je taj festivalski period '70-ih i onda ovo sadašnje vrijeme, danas više publike dolazi. Nema više ploča, kaseta, CD-i su na internetu, ali ljudi vole doći na koncerte", rekao je.

Govoreći o kolegama, ispričao je i tko mu je na početku bio najveća podrška.

"Najbliži sam bio sa svojom sarajevskom rajom, pokojni Kemal Monteno, Davorin Popović, Kornelije Kovač, koji je nedavno preminuo, Goran Bregović... Družili smo se, izlazili, živjeli praktički zajedno, ujutro od kave do kasno navečer, zajednički smo i dosta koncerata napravili. Od te raje Dino Merlin je malo mlađi, imali smo par zajedničkih pjesama, ali govorim o prethodnoj generaciji jer smo odrastali zajedno. Od njih sam primio najviše komplimenata, ja njima oni meni", kaže Čolić.

Na Extra FM-u otkrio je i kako izgleda njegov extra dan.

"Dan koji je više vezan za odmor. Volim se odmoriti uz pozitivne ljude, dobar ručak, druženje uz malo vina. Ujutro kava, doručak manje-više, druženje s prirodom, šetnja, a zatim ručak s dragim ljudima. Opušten dan koji je obično bolji kad si na odmoru negdje izvan grada, možda uz more", otkriva.

Svojevremeno je i maštao o životu uz more.

"Nekada nam je to bila fantazija, s obzirom na to da je Sarajevo grad u kotlini i često bude magle, smoga. Pričali smo između sebe – da nam je doživjeti još koju godinu pa da odemo živjeti dolje uz more, Dubrovniku, Splitu, Makarskoj, nije bitno. Kasnije se život nekako ispreplete, svašta se događalo i eto, nismo otišli u ranim godinama. Sada često koristimo priliku da odemo na more", zaključio je Čolić.