EMOTIVNA PORUKA TONYJA CETINSKOG uoči obljetnice smrti Toše Proeskog

"Dragi moj Toše, vječno je pitanje zašto je tog jutra u zoru Gospodin odlučio uzeti tebe?" započinje Tonyjeva poruka, koju u nastavku donosimo u cijelosti:

"Evo deset je godina otkad te nema i fališ još više. Velika je praznina ostala nakon tvog odlaska i nitko ju nikada ispuniti neće. Znaš zašto? Jer ti si bio i ostao pravi prijatelj. Zato prijatelju ne prihvaćam ipak da te nema jer mi je valjda tako lakše. 

Kad bi sad bili zajedno znam da bi snimili zajedničku video čestitku mojoj majci na njen rođendan i znam da bi uživali i u ostalim lijepim i važnim danima , tebi i meni dragim ljudima. 

Puno bi toga uradili kad bi bili zajedno. 

Znaj da si uvijek kraj mene prijatelju i da si zaslužan za svako moje dobro djelo dragi moj Toše. 

Za gluposti i pogreške sam zadužen isključivo ja, znaš mene. Koliko god si uvijek iz mene izvlačio ono najbolje i koliko god to i dalje činiš ja sam ponekad sposoban sve to zeznuti svojim naivnim vjerovanjem ljudima jer valjda sve ljude mjerim po tebi i po onome što to naše prijateljstvo predstavlja. Valjda i to mora biti tako? Ne znam ni ne zanima me. Znam da prijatelja poput tebe više u nikome neću pronaći i da se ni ne treba truditi ni zavaravati. 

Ti si jedan i jedini pravi prijatelj i tako će ostati. 

Znam da si tu negdje i hvala ti na svemu što činiš. Voli te brat.

Posadit ću dvije ruže,
neka rastu,
neka se druže!
Jednoj ću dati ime svoje,
drugoj ime tvoje!
U znak prijateljstva među nama
nek cvjetaju godinama….

Anđeli postoje, ali pošto svi nemaju krila, ponekad ih zovemo prijatelji, a ti si jedan od njih.
Ako te netko pita od naše ljubavi što smo htjeli, ti im reci da smo bili najbolji prijatelji.

Ako ti ikada gorko zaplače oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti duša, ako nema nikoga da te sluša, ako ikad vrisneš u snu, nazovi me i ja bit ću tu!

Ljubav je velika, ali prijateljstvo još veće. Ljudi se u životu slučajno sreću, a onda zajedno dijele sve, rijeka života ih odnese drugim ljudima, ali im srca zauvijek ostaju kraj pravih prijatelja!

Možda u životu krenem drugim putem, možda tamo nađem bolji život, ljubav, sreću, ali znam da tamo takvog prijatelja imati neću!

Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Jedino što možeš činiti je da dopustiš biti voljen. I nije najvažnije ŠTO imaš na putu života već KOGA. 

Nasmiješi se kad me vidiš, ostanimo prijatelji. Jer nitko ne zna što smo htjeli, jer nitko ne zna što smo bili… Naše je prijateljstvo poput dvorca od pijeska: teško gaje izgraditi, lako uništiti, prekrasno obnoviti!

Ja sam ti prijatelj kad loše krene. Kad god poželiš ti potraži mene, svjetlo u mraku tvoja sam sjena i vječni prijatelj za sva vremena".