'Nitko nije komentirao kako je Luka dignuo mladića s Downovim sindromom, ali piše se o Thompsonu'

Njen blog prenosimo u cijelosti. 

"Nakon mega dočeka dostojnog pravih kraljeva, danas u Hrvatskoj ponovni pokušaji dijeljenja. Sloga i zajedništvo su trajali točno 48 sati, dok nisu krenula prve bujice raznih opaski. Ono što se prvo zamjera je dolazak Marka Perkovića Thompson u autobus s Vatrenima. Ne razumijem. Nije mi jasno. Da se još sto puta rodim, neće mi biti jasno. 

Naime, iz pouzdanih izvora ZNAM da su upravo oni inzistirali na Marku. Da su tražili Gabi Novak, dobili bi Gabi. Da su tražili Sennu M, sigurna sam da bi im i on nakon dugih 20 godina izbivanja s estrade, došao i otpjevao im - Kad si bio ti beba malena - zvali su te svi - VATRENA :) Prema tome - ne razumijem kako netko može zamjerati ljudima koji su ispisali povijest da im se ispuni želja?

Veliki sam protivnik, npr. cajki - ali da su taj dan tražili Cecu, ne bih im ni to zamjerila. Ovi mladi ljudi su napravili čudo neviđeno i zbog svega toga zaslužuju da im se skidaju zvijezde s neba, a ne da se sada priča okreće na krive drine fašizma, nacionalizma itd. Prestanite unositi nemir, nepotrebno je - barem u ovakvoj veličanstvenoj situaciji.

Ne znam koliko ste upućeni, ali upravo LUKA - naš veliki Luka Modrić rođen je baš u kamenu i kršu. Da. Čuvao je ovce. Sasvim običan dečko koji je izgubio djeda u ratu, bio je u prognaništvu, prema tome, nije imao nimalo lak život i čudo je kakav si je sad život izgradio.

Zato je sasvim razumljivo da ga Thompsonove pjesme asociraju na djetinjstvo, prošlost, težak put - emocija i uspomene... Prema tome - želju mu moramo ispoštovati. Ako je netko zaslužio, onda je on zaslužio. On je mnogim mladima idol i primjer da se uz trud, odricanje, vježbu i talent može uspjeti.

Nitko nije komentirao kako je baš taj Luka sinoć na pozornicu dignuo jednog mladog čovjeka s Down sindromom. O tome se ne govori, je li? Ali piše se o Lijepa li si.

Pa, jest, lijepa je - stvarno nam je lijepa Hrvatska, ali je zatrovana. 

Kad se pokušamo ujediniti jave se pametni pa dijele kapom i šakom savjete, krive misli i diobu naroda. Stvarno deplasirano i jako dosadno.

Ne razumijem kako se svim tim ljudima uopće to sve da? Kako im se da u ovako veličanstvenom trenutku srati i pljuvati? Naporni ste više. Dijelite nas već 20 godina. Sad, kad smo se napokon ujedinili, sada Vam opet ne paše.

Čega se bojite? Obično u strahu čovjek radi ovakve poteze. Ne razumijem?

Sinoć je bio dan za pamćenje. Dan koji je našu zemlju smjestio u sam vrh popularnosti. Nema tko u nekom zabačenom kutku svemira nije čuo za 'Kroejšu'. Nema. 

Bili smo najtraženiji pojam na Googleu neki dan. Dobili smo čak i naslovnicu Googlea koliko smo bili klikani. Dakle, dobili smo neviđeni PR, nikad se više nije pisalo o našoj zemlji, gore mreže, gore strani mediji. Ali će neistomišljenici odmah pokušati dodati malo otrova u sve ovo. Da ne kažem kako se samo mi smijemo Kolindi, a svjetski mediji je dižu u nebesa. Ne razmišljam o njoj niti imam neko posebno mišljenje o njoj.

Francuski mediji kažu ovo: "Veliko poštovanje hrvatskoj predsjednici: od početka prvenstva nije propustila ni jednu utakmicu hrvatske reprezentacije, platila je svoje avionske karte u ekonomskoj klasi, svoje mjesto na tribinama, odbila je neradne dane od plaće!” No, to kako se ponijela na tom slavlju - također ulazi u povijest. Pokazala je ljudskost, pokazala je da i državnici imaju emocije, jest da je jako voljela Macronovu ruku, ali koji sam ja faktor da joj sudim? Sudim samo sjeme zla i priče koje žele umanjiti ovaj uspjeh.

Od širenja poruka "opet sve po starom - Hrvati i dalje kopaju po kontejneru, Ustaša na trgu, loš doček, tri pjesme Zaprešić boysa vrćene u krug, Kolinda-tuka, Dolenčiću kakav je to doček....itd...itd..."

Znate što ću vam reći. Možete mi se smijati koliko god hoćete. Nazvati ovo mladenačkim zanosom, ludošću. No, u Hrvatskoj nakon ovog jučer više ništa neće biti isto. Nikada. Bit će - ako se budemo ovako dijelili.

Mene su probudili, i dali mi impuls. I ne samo to - pokazali su mi kako se stvaraju heroji. Odricanjem, treniranjem, timskim radom, poniznošću, hrabrošću, vjerom i iskrenošću. Njihova srca sinoć su gorjela. Kao i mnoga druga...sva ona srca koja nisu tražila manu u nečemu lijepom.

Sva ona srca koja VJERUJU da ovdje može biti bolje. Jer može. I znam da može.

Prema tome, dragi moji Hrvati, svi vi koji ste ovih dana gorjeli kad je igrala naša repka, molim vas lijepo, prestanite nas opet dijeliti na realne i nerealne, one u euforiji i one koji nisu u euforiji, one koji kopaju po kantama, i one koje ne kopaju...

SVI SMO MI JEDNA HRVATSKA - jedna zemlja, jedno srce. Ako smo to pokazali ovih dana, možemo skladno i veselo dalje.

Pa i rušiti Vladu, ako vam je do toga. Prestanite biti jaki iza tastature i ne šaljite krivu poruku u svijet. Ovi dečki iz repke su gorjeli za nas, možemo sada i mi za njih. Sve će ostati isto, ako i mi budemo bili isti. Ako ćemo plasirati samo bol, jad, tugu i beznađe -bit će isto.

Ako se sad probudimo, ako budemo u zajedništvu...možemo čuda. Odluka je na nama", napisala je Paola Valić u svom BLOGU.