Napisao ju je kad je pao pijan u kanal, a stvorila mu karijeru: 'Ta pjesma moja je abeceda'

Iako se danas ovaj hit može čuti na svakoj narodnoj zabavi, kada je tek izašao, glazbeni urednici svrstali su je u koš u kojem niti jedan glazbenik ne želi završiti. "Ta pjesma je imala mali peh, imali smo tad komisiju od troje ljudi koji su rekli: 'Ovo može na radio jer je to šund'. To je tad bila kazna za šund – priča", prisjetio se pjevač.

Kako je Zlatko kasnije sam priznao, 'Čerge' su godinama stajale jer je bio zadrti roker koji je volio samo što se svira na električnoj gitari. "Čak je i klavir bio bljak. Godinama kasnije ljudi su zijevali kad sam zapjevao 'Child in Time', a ta pjesma je abeceda moje glazbe", rekao je jednom prilikom hrvatski kralj zabavne glazbe.

Logično mu je da je to doživio unatoč tiraži od tri milijuna primjeraka i prijevodu na četiri jezika. "Trebalo je tako biti. Uvijek kad se takvo što dogodi, za koju godinu slijedi obrat. Pjesma eksplodira, napravi neviđeni uspjeh i u ovom slučaju ostane veliki hit sve do danas", kazao je. Pejaković pamti kako su obožavatelji tih sedamdesetih hodali za njim i pjevušili.

FOTO: Nenad Opacak / CROPIX

Prospavana noć u jarku

"Čudne se stvari dogode kad dugo traješ, kad kratko traješ, ne može ti se puno toga dogoditi. Ne znam zašto više izdajem nove pjesme, ne treba mi pokraj silnih pjesama koje imam. Svake godina sam po jedan, dva albuma objavljivao. Nekad i tri. Primjerice, 1993. sam izdao album tamburaške glazbe, pa 'Tamburicu ja, mandolinu ti' i album slavonskih pjesama. Kad me lupi u glavu, radim bez prestanka", kroz smijeh će Zlatko.

Zanimljivo je da mu inspiracija za pjesmu nije trebala. Sama je 'nadošla' nakon jedne 'prospavane' noći u jednom jarku. "Atmosfera u kojoj je nastala pjesma 'Čerge' vraća nas u jednu zimsku snježnu noć, koja je počela ludim provodom pored Osijeka, na proslavi jednog od naših rođendana, s puno ciganske muzike i veselja, a završila je povratkom kući četiri kilometra do Osijeka, pješice. U jednom trenutku ja sam se pokliznuo na toj poledici i pao u jarak.

Zlatko Pejaković poslao poruku Lasagni: 'Ono što sam rekao za Abbu, sad kažem za njega'

Moje veselo društvo to nije ni primijetilo i nastavili su dalje pjevajući. Ostao sam u jarku, snijeg je padao po meni, a glava je bila puna ciganske muzike. U tom trenutku osjećao sam se sam i napušten od cijelog svijeta. I pjesma je samo izašla iz mene. Kad sam se nekako, sam, iskobeljao i došao ujutro kući, uzeo sam gitaru i u jednom dahu odsvirao 'Čerge'", ispričao je Zlatko Pejaković.