LEGENDARNI MENADŽER OTKRIO Četiri ugledna glazbenika odbila su pjevati 'Moju domovinu'

Nagrađen s dva Porina iako nikad nije nastupao, stvorio Parni Valjak, Bijelom Dugmetu na vrhuncu popularnosti uvjetovao da nastupi pred samo 1600 ljudi, nagovorio Josipu Lisac da pjeva na matricu i s njom napravio “Dnevnik jedne ljubavi”, radio koncerte za promidžbenu kampanju Franje Tuđmana iz koje se više ni ne sjećamo tko je uopće nastupao od pjevača, ali zato pamtimo kako je prvi predsjednik frenetično pjevao i pljeskao u ritmu "Vivat Croatia" Đanija Maršana, pjesmi u kojoj je Miha vidio potencijal te ju je odmah snimio.

S Borom Čorbom razmjenjivao je slike naivne umjetnosti. Bio je inovator "s lampicom u glavi" koji je u Jugoslaviji bio zaslužan za prve turneje i press-konferencije. Karijera u kojoj je već do tridesetih proživio ono što drugi ne prožive u cijelom životu, kopirajući Zapad i Briana Epsteina jer drugog uzora nema, počinje u krevetu jednog poljskog hotela.

Kako je sve počelo? S 23 godine bili ste student arhitekture, vrsni košarkaš i rukometaš, a na kraju ste postali muzički menadžer iako o tom poslu niste ništa znali...

"Upoznao sam jednu mladu damu iz Poljske čiji stil mi se odmah svidio , ona je svoje poslove obavljala telefonom iz kreveta, stalno je bila doma, kuhala i ljubila, te je imala puno slobodnog vremena. Objasnila mi je da je to posao organizatora što se meni, naravno, neizmjerno svidjelo. Rekao sam 'hajdemo za početak surađivati na relaciji Jugoslavija – Poljska'. Ubrzo sam već bio u vlaku za Zagreb i krenuo u potragu tko je popularan kod nas. Rekli su mi da su to 4M, Crveni Koralji, a mislio sam kako bi bilo dobro pozvati i Lado, te sam nazvao Sašu Zalepugina koji ih je tad vodio.

Odmah mi je dao materijale te sam brzo otišao van. Dama iz Poljske objasnila mi je da to moraju odobriti i ministarstva kulture Poljske kao i Jugoslavije, pa ako prođe onda to ide po principu, koliko vi šaljete u Poljsku, isti broj izvođača iz Poljske mora doći kod nas. Socijalistički sistem. Vratio sam se sav razočaran vidjevši da to ne ide brzinom kojom sam zamislio".

Kako ste nastupali kad su se počele osjećati ratne tenzije?

"Radio sam s Yu grupom i kultnom grupom Smak, Oliverom Mandićem, Bajagom ,to je bilo recimo vrijeme početka rata pa su ih gađali rajčicama i trulim jajima. Onda sam ispred pozornice postavio veo da se izvođači vide, ali da budu zaštićeni ,skrivao sam ih".

Napravili ste “Moju domovinu” 1991. koja traje i danas. Koja je bila vaša uloga u tom domovinskom projektu?

"Dujmićeva i Tutićeva ideja bila je bend-aid od 17 pjevača. Ja sam pak zamislio da sudjeluje 168 glazbenika, i Srba i Bosanaca i Makedonaca iz Hrvatske, pjevača i instrumentalista. Pjesma ima takvu jačinu da ima snagu vojne brigade. Postala je domovinska himna. Nije bilo stiha „Moja zemlja Hrvatska“, rekli su mi neki da je to preosjetljivo, ali kad sam zaprijetio da neću raditi dodan je i taj stih. Da tog nema, ne bi tako uspjela. Sve nas je dirnuo napad na domovinu i koga god smo zvali, svi su pristali osim četvorice pjevača, ali neću ih imenovati. Želim da narod razmišlja koji su to ugledni pjevači", rekao je Mihaljek u razgovoru za Večernji list.