Kiki Rahimovski: Ovo je istina o odnosu mene i Parnog valjka...

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"S obzirom na mnogobrojne upite i interes medija, odlučio sam reći par riječi o odnosu mene i Parnog Valjka.. Ono što zasigurno ne želim je svakom poimence objašnjavati i odgovarati na mnogobrojna pitanja unedogled... Zato želim reći sljedeće...; Imam ljudsku potrebu izraziti u svoje ime i u ime moje obitelji sve najbolje njihovom daljnjem radu. Siguran sam da će sve biti kako treba i želim im puno svirke, novih pjesama, prekrasnih koncerata. To im iskreno od srca želim, da nastave dalje veseliti i odgajati neke nove generacije i ujedno da budu sretni i da ne tuguju kao ni ja.

Odgovor na pitanje zašto ja nisam u Parnom Valjku je višeslojan, ali to nije bila opcija za mene kao ni za Husa. Razumijem apsolutno ljude, ali glazbeni put nije samo emotivna komponenta.. Također bih demantirao glasine po medijima da sam ja bio u nekakvom svojevrsnom natjecanju za novog pjevača. Jedine probe koje sam imao su bile za koncert u čast moga oca u areni Zagreb i u Puli, ali razumijem medije i kako stvari stoje. To je dio igre na koju sam davno pristao..

Zahvaljujem im na dignitetu prema mom ocu i meni kao njegovom sinu. Zahvalan sam Parnom Valjku što su me pozvali da zapjevam za svoga oca. Bila mi je čast i ponos stati tamo gdje je moj otac stajao, ali bilo je teško u grudima.. Dao sam sve od sebe kako sam znao i mogao u tom trenu i to je to.

Poklon koji sam dobio od oca te dvije večeri je saznanje da se moram vratiti i pjevati, stvarati jer mi je tamo mjesto. Sve što je on želio za mene. Da budem sretan. Moj otac za mene je htio da sebe izgradim i bio je ponosan, ponekad ljut zbog moje inercije, ali sam siguran i nekako osjećam da ne bi bio najsretniji s opcijom da budem dio njegove priče jer je duboko vjerovao u moju. To što bi moj otac htio za druge, to nitko ne može znati pa ni ja. Jedino što on mora je imati spokoj i mir u vječnosti jer ju je zaslužio na svom zemaljskom putu. Ponosan sam na genetiku koju sam naslijedio od svoga oca i on će zauvijek biti prisutan kroz moje pjesme i pjesme Parnog Valjka u koje je utkao svoje srce i dušu. Kao što je P. V. nastavio dalje, tako i ja nastavljam i nema razloga za neku ljutnju, neki loš osjećaj.

Samo pozitiva... Dapače, život je jedan, treba uživati u njemu i raditi ono što voliš. Poželjeti nekome najbolje je ljudska vrlina i ja to želim dečkima iz benda, a također i mladom novom pjevaču Igor Drvenkar za kojeg znam sigurno da je prije svega sjajan čovjek i pjevač i ispred kojeg je put koji će tek spoznati baveći se s glazbom kao životnim pozivom. Igor je u dobrim rukama.

Želim mu da se opusti, uživa i da radi to za što je stvoren. To bih i sebi poželio, kao i svakom čovjeku na ovoj planeti. Zaslužio je to svojim radom, disciplinom i drugim vrlinama koje ga krase.

Ono što sam rekao prije godinu dana iza toga i dalje stojim. Kada god me netko pozove da otpjevam par pjesama za svoga oca, to ću s radošću učiniti. Ali graditi karijeru pjevajući pjesme moga oca za mene nije bila opcija. I sam sam davno bio dio benda 10 godina i apsolutno razumijem Husa i njegov kreativni sklop. Kako za mene tako i za njega najbolje je krenuti dalje hrabro u neke nove pustolovine. Meni je teško jer sam prije svega izgubio oca pa tek onda glazbenog uzora. Parni valjak je izgubio prijatelja i jednu energiju koju je Hus kao autor prepoznao u Igoru kako bi nastavio dalje. Parni Valjak će uvijek biti dio mog života ne samo zbog mog oca nego i zbog pjesama koje govore o ljubavi. S time dijelim svoj stav.

Razumijem ljude i njihovu želju, možda i neku vrstu ljutnje zbog emotivne veze s mojim ocem, ali ja sam upravo tamo gdje trebam biti, a P. V. isto tako tu gdje je sada. Nitko ovo nije htio, prvenstveno ja kao njegov sin, a onda svi ostali koji su s njime stvarali, družili se. Zato vas molim da uživate u daljnjem radu Parnog Valjka i mom radu. Jer to je sukus ovog života. Poželjeti svakom najbolje...

S poštovanjem, Kiki Rahimovski", napisao je glazbenik.