Je li 2019. početna krizna godina 27-godišnjeg rata, ili obične masovne migracije?

Mnogi su mišljenja kako Nostradamusove Centurije obiluju proročanstvima za cijeli svijet koja su dvosmislena i kao takva se mogu tumačiti na različite načine, točnije, kako kome odgovara, no činjenica jest da je Michel de Nostre-dame bio tada prisiljen pisati u samo njemu znanim zagonetkama obzirom na tadašnju moć i opasnost od Svete Inkvizicije koja je nemilosrdno proganjala, osuđivala i odstranjivala heretike.

S druge strane, Nostradamusovi ondašnji i sadašnji pobornici uvjereni su kako je on imao uvid u drevne Magičke vještine i proricateljske tehnike te kako je za života bio Astrolog i liječnik vrhunskog znanja koji je jasno i precizno predviđao i predvidio buduće događaje.

Mnogi ozbiljni proučavatelji Nostradamusovih Centurija koje, između ostalog, govore o smrti i o uništenju danas poznatog nam svijeta, mišljenja su kako je u svojim stihovima Michel de Nostre-dame predvidio 27-godišnji rat između Zapada i Istoka, rat koji bi trebao izbiti ove 2019.  godine i to nakon pojave Trećeg Antikrista. Poznato je da je Nostradamusov prvi Antikrist bio francuski vojskovođa, državnik i samoproglašeni car Napoleon I. Bonaparte, podrijetlom s otoka Korzike, dok je drugi Antikrist u Nostradamusovim centurijama bio njemački kancelar, vođa Trećeg Reicha i lider Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke, Adolf Hitler, inače podrijetlom Austrijanac. Donedavno su ulogu trećeg Antikrista pripisivali pokojnim iračkom diktatoru Saddamu Husseinu kojega su nakon suđenja i invazije na Republiku Irak, pogubili Britanci i Amerikanci, potom aktualnom predsjedniku Ruske Federacije, Vladimiru Vladimiroviču Putinu, da bi mnogi danas trećim Antikristom prozivali Donalda Johna Trumpa, aktualnog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, čiju pobjedu na zadnjim predsjedničkim izborima u SAD-u je upravo predvidio u svojim Centurijama Michel de Nostre-dame i to u stihovima u kojima se na više mjesta spominje trubač i truba.

"Truba trese velikom svađom. 

Prekršeni sporazum, dižući lice nebesima, 

krvava usta će plivati u krvi, 

lice pomazano mlijekom i medom ležati će na zemlji".

Naravno, poznato je manje-više svima da je aktualni američki predsjednik svojevrstan svadljivac, posebice na Twitteru, a mnogi su mišljenja da je u gore navedenim Nostradamusovim stihovima upravo naveden i nedavno prekršen međunarodni ugovor od strane predsjednika Donalda Johna Trumpa, a koji se odnosi na američko povlačenje iz nuklearnog sporazuma s Islamskom Republikom Iran u svibnju prošle godine. "Dizanje lica nebesima...", tumači se kao povratak pravim kršćanskim vrijednostima, a "lice pomazano mlijekom i medom koje leži na zemlji",

Nostradamusovi tumači prikazuju kao politički poraz Hillary Rodham Clinton u srazu s Donaldom Johnom Trumpom na posljednjim američkim predsjedničkim izborima, dok, s druge strane "krvava usta koja plivaju u krvi" se kod mnogih, pomalo pretjerano, doduše, tumače kao Trumpova retorička agresivnost i nasilje s krvavim ustima Antikrista.

Analizirajui stihove u Nostradamusovim Centurijama i stavljajući ih u scenarij možebitne sadašnjosti, predviđanja u sljedećih dvadeset i sedam godina - a o čemu sam pisao 23. ožujka ove godine - počevši od ove 2019. pa sve do 2046. godine upućuje na rast snažne vojne moći masovnih razmjera koja se iz Azije pokreće preko Bližnjeg Istoka, prema Iranu, Turskoj i Europskoj uniji.

V.25 Sunce u Lavu gospodaru arapskom

 Kršćanstvo će konačno morem podleći

Iran će krenuti masom

Prema Nilu i Carigradu sklupčane zmije će doći.

Ovim smo sučeljeni s nečim općenito više zabrinjavajućim. Čini se kako je suđeno da se neka velika sila čije vojske broje milijune počne kretati prema Europskoj uniji iz Azije, preko Bližnjeg Istoka i to možda u kolovozu ove godine kada Sunce bude u Astrološkom znaku Lav. Istina je da se to i prije događalo. U ranom 1. stoljeću nastajuće Otomansko carstvo se počelo širiti zapadno od Turske, pa pljačkanje Konstantinopola 1453. godine i zbog toga bijeg Grka i tamošnjih stanovnika. Dalje se stalno kreću prema Zapadu, Sredozemlju i prema sjevernoj Africi.

Michel de Nostre-dame je bio svjestan ove turske prijetnje, ali... prvo, Turci nisu Arapi, nadalje, drugo... kršćanstvo u to doba nije sasvim podleglo, kao ni Papstvo i treće..., sunitski Otomani nisu počinili nikakav prepad na šitsku Perziju tj. današnji Iran. Nije li moguće onda da je Michel de Nostre-dame u svojim Centurijama predvidio drugu invaziju sasvim s Istoka, koja će još jednom pregaziti ne samo Carigrad i današnju Arapsku Republiku Egipat, nego i Islamsku Republiku Iran - bit će zanimljivo promatrati Državu Izrael koja se ovdje izrijekom ne spominje, op.a. - i ta invazija će na neki način biti označena slikom smotanih zmija, kako Michel de Nostre-dame to opisuje.

V.27 Blizu Crnog mora on će oružjem i vatrom

Iz Perzije doći, lijepi Trebizond uzest će.

Jadransko more krvi arapskom se crveni,

Pharos i sunčani Lesbos drhtat će.

Još jednom je jasno da je ovaj vojni pohod drukčiji od onog svojedobnog otomanskog te prema tome, već sad možemo početi razmatrati gdje se Perzija tj. današnja Islamska Republika Iran uklapa u sliku. Očigledno je da će invazija početi tamo ili još istočnije, negdje u nekadašnjem Mongolskom carstvu. Odatle invazija putošenjem otvara put kroz Islamsku Republiku Iran i današnji sjeverni dio Republike Turske, nekadašnji Trebizond, tj. Trapezuntsko carstvo koje je djelovalo od 1204. do 1461. godine kao izravni legitimni nasljednik Rimskog carstva u tom području.

Zatim će očigledno taj osvajački pohod krenuti prema moru, prijeteći grčkim otocima, ali i vodama Jadrana između Republike Hrvatske i Italije - Pharos je otok Hvar na grčkom jeziku, op.a. - gdje je tom osvajačkom pohodu suđeno da naiđe na čvrstu obranu, vjerojatno od pomorskih snaga NATO-a među kojima će pogubno protiv osvajača djelovati i Hrvatska ratna mornarica. "Jadransko more koje se crveni arapskom krvlju" opisuje poraz na moru koji će zadesiti osvajača, a Michel de Nostre-dame riječ Arapin i pridjev arapski u svojim stihovima upotrebljava kao jedno od alternativnih imena za nadolazeće osvajače, djelomično i zbog toga što ima očito dobar razlog da ih identificira kao muslimane, a djelomično i zbog toga što će se, sudeći po daljnjim stihovima u njegovim Centurijama, jedno krilo invazije razviti u sjevernoj Africi.

V. 54 S obala Crnog mora i velike Tatarske udaljene

Da Francusku lijepu vidi monarh će doći.

Alania, Armenija probodene

U Carigradu krvavo koplje odložit će.

Shvatljivo, još jednom bi se ovi stihovi mogli uzeti kao da se uopće ne odnose na moderna vremena, već na prošlu invaziju Europe od strane turskog Otomanskog carstva. S druge strane, napominje se da će napadači doći do Francuske, što Turci nikad nisu uspjeli. Čak štoviše, Michel de Nostre-dame je slično napisao i u stihovima Centurija u II.29: "Istočnjak kreće iz svoga mjesta, preko Apenina Francusku da vidi. Probit će nebo, preći snijeg i mora i nekoga će polugom udariti", s očitim spominjanjem putovanja zrakom, da nagovijesti specifino moderni kontekst.

No, ovaj put, čini se da ovdje ima više toga, a ne samo jedan lutajući ajatolah. Ovo sliči na neku vrstu vojne kampanje, prije opisane. Očito je kako u gore navedenim stihovima Michel de Nostre - dame želi biti mnogo specifičniji, pa se čini da smo u ova današnja vremena sučeljeni s ništa manje nego velikom azijskom invazijom Zapada, slično dugo očekivanoj i po predanju povezanoj s izrazom "žuta opasnost", koja se, prema Biblijskom proročanstvu doalska "kraljeva s Istoka" - Otkrivenje 16.12 - nazire predimenzionirana u velikom broju viđenja medija, također.

Riječ "Tatarska" sasvim je specifična te se odnosi na nekadašnje Mongolsko carstvo koje je nekad pokrivalo veliki dio cenralne Azije i sjeverne Kine, a čija domena otprilike odgovara zemljopisnom području muslimana koji govore turskim jezikom, a danas je poznata kao Turkestan, veliki dio koji se ranih devedesetih godina prošlog stoljeća oslobodio od jarma Rusa, tj. propalog komunističkog Sovjetskog Saveza. Također je u Nostradamusovim stihovima jasno, da tko god je u pitanju, ratnički je raspoložen te okupira Republiku Armeniju i terotorij bivših Alana, koja leži sjeverozapadno od Islamske Republike Iran i istočno od Republike Turske, nedaleko od sjeveroistočne obale Crnog mora.

Jedina nada leži u zadnja dva stiha obje Katrene - "... U Carigradu krvavo koplje odložit će" i "... i nekoga će polugom udariti". Do vremena kada osvajači i okupaori dođu do granica jugoistočne EU, čini se kako će se njihov ratni žar početi nešto hladiti. Možda će se to dogoditi, jer će iscrpiti fondove i opremu ili pak, kako stih "... U Carigradu krvavo koplje odložit će" navodi, glavni im zapovjednik možda umire.

Također možemo pretpostaviti, doduše u pola šanse, da ratnički izraz "istočna invazija" može u konaćnici izgubiti jačinu značenja te ustupiti mjesto nečemu što sliči običnoj migraciji kakve gledamo posljednjih godina, što znači da se cijela migracija može ispostaviti kao mirna, iako utvari ne i dobronamjerna - "... i nekoga će polugom udariti" - op.a. , te koja se očigledno gubi nedaleko od francusko - njemačke granice. Ustvari, čak i prilično pribrani analitičari Nostradamusovih Centurija i promatrači aktualne sadašnjice dolaze do uvjerenja da su migracije takozvanog Trećeg svijeta vrlo moguće i u nadolazećim godinama koje su pred nama i to kao neposredan uzrok porasta stanovništva i nedostatka sredstava.

Dakle, to predstavlja prijetnju za one koji se zalažu i vjeruju u nacionalne granice i u zadržavanje dijela zemljinog bogatstva samo za sebe i svoju naciju - u kojem slučaju će nam sami događaji - ako se zaista i ispostavi da su samo događaji - suditi. 

Postoje svi razlozi da mislimo, a kako Nostradamusove Centurije jasno govore, kako će se nastupajući događaji u bilo kojem smislu preokrenuti tako da odgovaraju ne samo novom svjetskom sukobu koji će trajati 27 punih godina - moguće da već i traje -, op.a., već i Strašnom sudu o kojem piše i - Biblija. Vidjet ćemo.