Indira: Želja mi je imati birtiju u kojoj će ljudi piti na dug

"Colonia je glazbena obitelj koje je trajala više od 20 godina. Kao i u svakom normalnom braku tako je i u obitelji Colonija došlo do zasićenja, moglo bi se tako reći. Bila sam nedavno u Sloveniji, tamo me zovu Colonia, oni misle da se ja tako zovem.  I solo i grupna karijera imaju svoje prednosti i mane. Samostalna karijera mi je novo iskustvo, izašla sam iz zone komfora, sada je sve na meni. Iza sebe imam dva samostalna albuma, Valkira i Atlantida. Ponosna sam što sam za prvi solo album bila nominirana za Porina. Sada ispunjavam sama sebi želje, ostvarujem se i kao tekstopisac. Udaram na sve strane, ja sam žena koja se ničega ne boji. Samostalna karijera je avantura u kojoj uživam. Ima još žara i varte u meni. Ono što mi je stvarno želja je napraviti koncert u zagrebačkoj Areni i o tome promišljam već duže vrijeme. Dogodit će se u bliskoj budućnosti, tražimo neki dobar datum, već znam da ću imati puno gostiju, zvat će se 'Indira i prijatelji'", govori.

Slušateljima Happy FM-a otkrila je da inspiraciju crpi u životnim pričama i situacijama. Pjesma 'Greška mog života', jedna od prvih uradaka u ulozi tekstopisca nastala nakon što joj se prijateljica požalila na partnera s kojim je bila u vezi i nazvala ga greškom života, a Indira je trčala na toalet zapisati stihove.

Na novom albumu se nalazi i pjesma 'Iskra', dugo spreman duet s legendom narodne glazbe Halidom Bešlićem koji nije htio ništa 'ofrlje' pa se 'čekala prava pjesma'.

"Oduvijek mi je bila želja snimiti pjesmu s mojim velikim prijateljem Halidom - on mene zove sestro, ja njega brate, tako sam i tekst napisala u kojem se spominju sestra i brat. Halid je legenda od čovjeka, dobar čovjek i duša i kad su se naši glasovi spojili nastala je čarolija".

Prisjetila se Indira i svojih početaka, davnih devedesetih, dok su stvari još bile u povojima. Naime prvi hit svoje je vatreno krštenje doživio na Vinkovačkom radiju gdje je koncert u Đakovu najavljivala pjevačica Ella. Tamo je radio Boris Đurđević, koji je kasnije za Coloniju pisao pjesme. Na radiju su se dogovorili da oni otpjevaju svoju pjesmu kada se Ella bude presvlačila. Tako su pjesmu 'Nek vatre gore sve', otpjevali nekoliko puta za redom i tu je sve krenulo, vidjeli su da su zanimljivi publici. Odlučili su se iz Slavonije preseliti u Zagreb u kojem se sve odvijalo.

"Četiri godine sam radila kao državni službenik i šefu rekla: Šefe ja vam tako volim glazbu na što joj je on uzvatio - ali Indirice ali mi tako tebe volimo, evo ti šest mjeseci neplaćeno, ako ti krene krene, ako ne ti se nama vrati, a ostalo je povijest. U Zagreb sam došla s jednim koferom, aspsolutno ne poznajući grad. Ja sam bila mali dotepenac, prepuštena sama sebi i izgubljena u Zagrebu. S 18 godina sam napustila roditeljski dom i od tada sama zarađujem. Prvo su mi društvo bili svi zagrebački konobari. Uzela bih novine pod ruku, sjela na tramvaj, pila kave, razgovarala s konobarima i molila Boga: 'Dragi Bože daj mi koncerata samo da mogu platiti stanarinu, ne moram ni jesti'. Prvi susjed mi je bio Jasensko Houra, on bi s cigaretom dolazio kod nas i rekao nije to ni tako loše, bio nam je mentor, i bili su jako sretni s nama. Houra mi je prodao i auto, prve novce sam dala, Mercedes A klasa, rekla sam sebi tada da sam uspjela. Srela sam Houru nedavno i rekao je kud sam ti prodao taj auto baš je bio dobar".

U Indirinim hitovima danas uživa cijela regija. Prisjetila se nedavnog gostovanja u Podgorici. Nakon 13 sati putovanja odmah je imala nastup u jednom klubu, nakon toga intervju za šest televizija, tonsku probu i na kraju koncert na koji je došao i njezin veliki obožavatelj, crnogorski predsjednik Milo Đukanović sa suprugom.

"Njegova je najdraža pjesma 'Svijet voli pobjednike'. Pjesma je nastala kada je Goran Ivanišević pobijedio na turniru u Wimbeldonu i zato je posvećena svim pobjednicima, onima koji se tako osjećaju, pozitivna je i zato je ljudi toliko vole".

Osim glazbe bavi se dizajnom namještaja i turizmom, a u budućnosti bi voljela imati svoj ugostiteljski objekt u kojem će ljudi piti na dug.

"Dizajn me opušta i on je moja druga ljubav, ja sam vizionar, a suprug sve to realizira, to mi je ispušni ventil. Pravimo sve,  krevete - Ti da bu dibu da, baš su izdržljivi, imamo ih u apartmanima, imamo i konzole, fotelje,... sve je delux proizvodnja... Prihvatila sam mužev savjet da ne držim sva jaja u istoj košari i ulažem u budućnost, da imam lijepu starost. Boli me kičma, disk mi je iscurio... U koroni sam jednoj ženi čak bila i dostava, odnijela sam tegle koje je naručila, skuhala mi je kavu, nije mogla vjerovati da sam to ja, rekla je da sam baš normalna... Gosti kada dođu gledaju jesam to ja, a ja kažem- jesam brate. Pitam ih koliko ih je, imaju li dovoljno ručnika, što im treba i tako. Trebala sam imati i beach bar, ali se zakomplicirao s papirologijom pa ću to ostaviti za neka bolja vremena. Meni je san u Galovcu pored Bjelovara, gdje nam je proizvodnja namještaja imati birtiju. Kada ovi vrijedni ljudi idu iz polja da im ja vičem: 'Đuro dođi na rakijicu, platit ćeš kada budeš imao, pa ga ja upišem u tekicu, da piju na veresiju...'".

Posao joj je, kaže, da loš dan ljudima pretvori u dobar.

"Energiju ne možeš odglumiti. Ja nikad nisam znala glumiti, ljudi to brzo shvate, ja sam uvijek ovakva...Gurman sam, sve volim jesti. Ne odričem se kulena nikad...volim baklavu, za dobro jutro pojedem četiri baklave. Volim sarmu, čevape, uživam u hrani, volim grah s kobasicom i malo luka, i onda muž kaže malo: 'Ajmo bijelog mesa', a ja kažem: 'Nemoj brate Miroslave, to zdravo, suho, imamo borbe...'. Puno jedem, ali puno i treniram i šetam sa našom stafordicom... neki dan sam je vodila na Ribnjak, pa kad ona krene radit neku frku, kažu ljudi na vas je hiperaktivna, psi preuzmu energiju gazda...razvaljuje zidove, proždrljiva je na mene. Imam i tri mačke u stanu, samo nek je životinja to je najveća sreća...neopisiva ljubav...", zaključila je.