Hrvatska glazbenica oduševila Kineze, dali su joj stan u Šangaju: 'To je bio normalan slijed'

Kada se kaže da je snimila prvu pjesmu, treba pojasniti da nije riječ o instrumentalnoj glazbi, nego da javnosti predstavlja sebe i kao pjevačicu. Što je presudilo tome otkrila je za Jutarnji list.

"U posljednje vrijeme sve sam više razmišljala o nekoj novoj pjesmi, a u drugačijoj izvedbi od onoga što inače radim. Nakon jednog nastupa u Podgorici sjela sam na kavu s tamošnjim menadžerom i dragim prijateljem Draganom Bulajićem i pitala ga, onako usput, ‘Imaš li kakvu pjesmu za mene, ali koja nema veze s Anom Rucner koju poznaješ?‘ Pogledao me, nasmijao se i rekao ‘Imam‘ te mi s mobitela pustio ‘Tebe ću‘. Čim sam je čula, zaljubila sam se! Dragan je odmah nazvao autora pjesme Božu Bulatovića, a ja Miroslava Rusa iz Hit Recordsa i za nekoliko dana pjesma je bila snimljena", otkrila je.

Odgovorila je i na što je prvo pomislila kada je čula svoj glas u tonskom studiju. "Budući da sam i prije snimala nekoliko vokala, taj prvi šok ovaj je put izostao jer sam već bila navikla na svoj glas. Davno me je moj prijatelj, glazbenik Ranko Boban naučio jednu stvar. Snimali smo prije skoro deset godina njegovu autorsku pjesmu ‘Uvijek vjerni‘, u kojoj sam uz violončelo i pjevala. Jako sam se trudila i pokušavala biti pjevačica, a on me zaustavio i rekao da to ne radim. Rekao mi je: ‘Ne galami, pjevat ćeš dobro tek onda kad počneš ‘pričati‘ pjesmu‘", rekla je. 

FOTO: Tonci Plazibat / CROPIX

Godine rada u Kini

"Drugim riječima - pjevaj kao da govoriš! Ta mi je rečenica puno pomogla u daljnjem radu. Tako sam, eto, i danas ovu pjesmu ‘ispričala‘ emocijom koju zaista nosim u sebi i osjećam. I nekako... volim taj svoj glas, sve iz mene izlazi prirodno i vrlo mi je prepoznatljiv jer je sličan lagi mojeg violončela. Govorila je i o godinama truda i rada u Kini te otkrila je li kruna rada na tamošnjem tržištu stan koji je  dobili na korištenje u Šangaju.

Bivši supružnici najavili zajednički koncert: 'Naš odnos je neraskidiv'

"Stan je samo jedno veliko olakšanje jer jako često putujem u Šangaj, koji je moja baza u Kini, i sada napokon imam sve na jednom mjestu. Osim osobnih stvari, u tom su stanu moja dva violončela i mnogo druge opreme za rad. Nemoguće je svaki put seliti se iz hotela u hotel sa svime time, tako da je ovo bio neki normalan slijed. Ionako, dok boravim u Kini, često putujemo u druge kineske gradove, pa barem kada se vratim u Šangaj, znam da imam ‘dom‘".