Hrga nakon Braka na prvu i priloga o transrodnim osobama: 'Volim da je muško muško, a žensko žensko'

"Ono što želim sebi želim drugima, a za početak se ne bih usudila govoriti o onomu što ne poznajem. Večeras sam si priuštila TV zabavu ozbiljnih dometa. Malo sam gledala raspravu o transrodnim osobama, malo 'Brak na prvu'. Hajmo s ovim drugim, lakšim. Stječe se dojam kako su muškarci/ je li u redu da to tako sada nazovem?/više u potrazi za ljubavlju, brakom djecom. Ona pak ističe da joj je važna sloboda, njezin prostor, želi osobu koja je ambiciozna, sposobna, zrela, koja zna što želi od života jer ne voli nestabilnost, iznenađenja pa onda čitaj i uzbuđenja koja život donosi s boljim ili lošijim izborima. Djecu neke uopće ne bi ili bi jedno. Karijera im je važnija. I kod njega i kod sebe. O transrodnima se nedvojbeno šuti pa većina puno ni ne zna, ali mislim da je teško živjeti u koliziji sam sa sobom. Što ti vrijedi da si po PS-u, ako si disfunkcionalan. Kakav je netko kad je svoj, to je njihova stvar", započela je objavu.

"Ali ono što me brine su trendovi, taj verbalni rat, maltretiranje argumentima koji to nisu. Uvjeravanja. Ne uvjeravajte me ni u što. Kao ljudi možemo samo prihvaćati. Svi se mijenjamo. Mislim da bih bila drugačija da sam se udala s 18. Bi li bila nesretnija? Ne znam. Jesam li ovako sretna? Mislim da jesam. Nikada nisam osjetila pritisak činjenice da sam žena. Imala sam sve mogućnosti kao i muškarci. I naradila se kao muškarac. Međutim i danas mi nije drago ako kuhinja nije primarno moj prostor, briga o kućanskim poslovima i ono što se nekada opisivalo kao posao žene. Iako sam izvještavala iz ratova i vodila timove tamo gdje ni puno jače 'muškarčine' nogom ne bi kročile. Ne bih imala ništa protiv da je briga o kući i djeci moja najveća odgovornost. Nije malo. Štoviše. I mislim da je lijepo. I važno. Nevjerojatno važno... Jednako važno kao i briga koja bi u takvoj 'podjeli posla' pripala muškarcu", dodala je, a potom zaključila:

"Ali da zaključim ovaj zbrkani dan za sve one zlobne i glupe interpretatore, voajere koji se boje misliti, ali znaju sipati: ja volim da je muško muško, a žensko žensko. Nedostaje da se muškarci udvaraju bez straha da će biti optuženi za seksualno nasilje, nedostaje da otprate djevojku kući, da joj udvaraju, da 'strahuju' od njezina oca... Lijepo je kad je žena draga, pa i koketna bez osude, šarmantna. Život je podnošljiviji. Najgore su one isfrustrirane koje počinju sličiti na 'muškarčine' samo zato da bi imale jači gard, bile 'prihvatljivije'. Tako ja živim i mislim, ali nemam ništa protiv toga da drugi žive drugačije. Mislim da su najnesretniji i za društva najštetniji fejkeri. Koliko je samo nesretnika, ali i bijednika koji zbog društvenog statusa skrivaju sebe do te mjere da stvaraju i obitelji. To je bolesno, a svaka istina je podnošljiva. Kakva god bila, jer to nije naša stvar. Treba živjeti i pustiti druge da žive. I ne zagađivati drugome prostor i svijet koji su stvorili. Stvar izbora. Tu povratka više nema."