Dok sam ja pjevao borcima 3. gardijske, neki su pjevali banjalučkim i kninskim korpusima! I sad mene 'na panjeve i kuke'...

Početak je to Facebook statusa, kojim se Miroslav Škoro osvrnuo na pisanje određenih medija, koji su komentirali njegov intervju u kojem je spomenuo Đorđa Balaševića i Bajagu o čemu smo već pisali, a o čemu opširnije možete pročitati OVDJE. 

Ostatak najnovijeg Škorinog statusa prenosimo u cijelosti: 

"Svete krave

Ima jedna krasna pjesma pokojnog Arsena Dedića. Mislio sam je u ovom tekstu citirati samo dijelom, ali bila bi šteta, pa si uzimam slobodu citirati je cijelu:

Svete krave

Dok svaka trpi svoje uže

I svaka svoj nož iznad glave

Samo su one izvan muže - 

Nedodirljive, svete krave

Vrijeme je zlo i nesigurno

Mnoga će zauvijek iza brave

Krava iz opreza krave se kloni

Sigurne su jedino svete krave

Nikada ništa nisu dale

A svi se klanjaju, svi ih slave

Samo ih kolju gladne oči

Dok gradom gaze svete krave

A mi koje smo davale rogove i papke

I koje su vukli za rep i za vime

Nas će na panjeve i na kuke

Kao obične krave, anonimne

A mi koje smo smjerno vukle kola

I davale putem mlijeka i mesa

Nas već polako klanici vode

Dok svete krave dižu u nebesa".

Nakon ovoga ne bi trebalo ništa, jer je pametnom dosta, ali kako uvijek valja procijeniti s kim imaš posla, ipak ću dodati još pokoju rečenicu, da me opet ne shvate krivo, npr, u Indiji.

Nedavno sam dao intervju Večernjaku. 

Izjavio sam: ”Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed. Mi smo malo zbunjen narod i zato nam je tako kako jest”.

Urednik je stavio prvi dio izjave u naslov.

Odmah su sazvane konferencije. Krenule su rasprave. Dobio sam preporučenom poštom dopis poduzeća koje upravlja gradskom dvoranom u Osijeku, u kojem traže od mene ispriku u roku od osam dana, inače će biti belaja.

Oglasiše se i neovisna pera objektivnih i ozbiljnih novinara, uglavnom jednih te istih koji i inače rado pišu o meni, ter krenuše ne samo po meni, nego i po obitelji mi.

Poduzeću s dvoranom sam odgovorio odmah, jer se nije za šaliti s kaznenim progonom s kojim mi zaprijetiše, a valja i poštivati institucije. To mi je još i mama govorila kad je ono tata imao problema početkom sedamdesetih, jer je isto volio pjevati svašta. Ovom prigodom odgovaram svim dionicima proces, a kojeg sam nazvao "Svete krave", i nadam se da će to biti to.

Zašto mislim da smo zbunjen narod? Zato što sam, prije svega, ja zbunjen, a kako sam dio naroda, dopustite da povjerujem kako možda ima još zbunjenih.

Zašto sam zbunjen? Zato što, dok sam ja pisao "Ne dirajte mi ravnicu", neki su pisali o zločestim stanovnicima solitera i vrhovnim komandantima.

Zato što, dok sam ja pjevao borcima 3. gardijske u Zadru, neki su pjevali banjalučkim i kninskim korpusima. I sad mene, kao što reče Arsen, "na panjeve i kuke", a svete krave u nebesa?! Pa, dobro, ja sam mislio u to vrijeme da radim nešto ispravno. Neću dalje o tome... ne usudim se.

Radije nekoliko riječi o dvorani.

U hrvatskom književnom jeziku postoje tri osnovna vremena. Prošlo, sadašnje i buduće vrijeme.

Glagol "dobiti" u množini prošlog vremena glasi: dobili su. Isti taj glagol u sadašnjem vremenu je: dobivaju, a u budućem: dobit će. Izraz "mogu dobiti" je kondicional koji pak označava radnju koju, da tko želi ili da može, bi učinio, odnosno da se kakva radnja može ostvariti pod određenim uvjetima. Znači, nisam rekao da će dobiti ili su dobili, nego da mislim da mogu dobiti.

Osim toga, riječ dvorana je imenica ženskog roda koja označava "veliku prostoriju za priredbe, predavanja, itd" (V. Anić, 1994: 171). 

Dakle, riječ dvorana ne znači Dom sportova, Gradski vrt ili Madison Square Garden, nego znači samo dvorana, a u Osijeku ih ima puno. Zašto su se u mojoj izjavi prepoznale neke osobe i poduzeća i dvorane, to nije moj problem.

Zamislite da netko ide ulicom i viče: Gdje ste lažovi? - i priđe toj osobi neka druga osoba, pa ga upita: Zašto me zoveš lažovom? Pa zar ne bi bilo logično da ovaj što viče odgovori: Pa tko ti je što rekao?

U mojoj situaciji ne samo da se prepoznaše neki, nego su počeli, iz samo njima poznatih razloga, iznositi i podatke i uplatnice i ugovore. Ajd, ako je to početak kvalitetnije komunikacije s javnošću, onda i ima smisla, inače je vrlo neuljuđena pojava iznošenja poslovnih tajni što je počesto u suprotnosti sa samim ugovorima.

No, vrhunac je bio kada krenuše analizirati moje pjesme, te zaključiše da se stih "čudni ljudi, čudnog imena", vidi vraga, odnosi na moju suprugu. Naime, ona se zove Kim, kao što se ja zovem Miroslav.

Ne želeći upadati u kaljuže i jame, mogu samo izjaviti da ćemo i supruga i ja rado promijeniti imena ako smetaju hrvatskom narodu i idemo dalje. Istovremeno, neki ljudi ne mogu niti promijeniti niti kupiti svoju prošlost. Pa, kad smo već kod pjesme Svetinja, ima u njoj i stih "na sve strane dižu glave ptice rugalice." 

Valja preživjeti. Valja napisati karticu teksta i zaraditi honorar. Najbolje je uvijek zaštiti svete krave, jer su one visokoga ranga, i opaliti po onima s dna ljestvice... barem je tako u Indiji", naveo je Škoro.