SVETI NIKOLA TAVELIĆ

ZAŠTITNIK HRVATSKOG NARODA Zanimljivosti iz života prvog Hrvata koji je proglašen svetim

Autor

mn

Crkva danas slavi Svetog Nikolu Tavelića, prvog Hrvata koji je proglašen svetim. Štuje ga se kao zaštitnika hrvatskog naroda.

14.11.2017. u 10:00
Ispiši članak

O životu svetog Nikole Tavelića ne zna se mnogo. Bio je iz ugledne plemićke obitelji. Na temelju poznatih podataka povjesničari zaključuju da se rodio oko 1340. godine. U franjevački red je stupio u rodnom Šibeniku, piše Laudato.

Po završenom studiju i svećeničkom ređenju poglavari Nikolu šalju u Bosnu gdje je u to vrijeme bilo „mnoštvo raskolnika i krivovjeraca“, kako nam potvrđuju pisma Pape Grgura XI.

Pod krivovjercima se misli na bogumile koji su imali jaku obranu u Vukšićima, Hrvatinićima i nekim drugim bosanskim banovima i kraljevima. U Bosni je Nikola djelovao prema 12 godina nakon čega je otputovao Svetu zemlju.

U samostanu na brdu Sionu u Jeruzalemu je boravio "više godina“.  Uz Nikolu su bila još trojica njegove braće. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali.

Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Time se bavio i Nikola, a  bio je neumoran u propovijedanju vjere. Nikolin zanos i odanost kršćanstvu kao i žar propovijedanja Evanđelja bili su zaista izvanredni i prožimali su sav njegov život i rad.

Jasno i vjerodostojno svjedočanstvo, napisano od jednog očevica i svjedoka njihova mučeništva, govori da su franjevci u Jeruzalemu bili ljudi veoma velike pobožnosti i vodili veoma krepostan život.

Pripovijeda se, osim toga, da su bili potpuno vjerni zakonima i odredbama svoga Reda, sa starješinama najspremnijom voljom sjedinjeni i od njih veoma mnogo cijenjeni.

A, njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kad su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo Evanđelje.

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počinili nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, otišli su k najvećoj muslimanskoj, tzv. Omarovoj džamiji, a zatim do kadije, koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku.

Bio je to dan 11. mjeseca studenoga godine 1391. Slavio se blagdan Qurban Bajram, uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću kadije, sasvim slobodno i smjelo su govorili o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku.

Svojim nastupom razljutili su kadiju, njegove vijećnike i nazočne muslimane, tako da su sva četvorica osuđena na smrt. Najprije su ih isprebijali, zatim bacili u tamnicu te treći dan, 14. studenog 1391. isjekli i tjelesa bacili u vatru.

Detaljno izvješće poslao je u Europu fra Gerard Chalvet, gvardijan sionski, koji je bio nazočan izvršenju smrtne presude. On je s fra Martinom Šibenčaninom opisao njihovu mučeničku smrt i izvješća poslao u Vatikan, Leipzig, Šibenik i drugdje.

Ne zna se za njegov grob niti grobove njegove trojice braće iz Francuske i Italije. Grobovi su ostali nepoznati, ali su imena postala slavna. Izgleda da je Nikoli bila najdublja želja srca - umrijeti za Krista. Jednostavno umrijeti za onoga koji je za njega umro. Takav je bio Nikola.

Papa Lav XIII. proglasio ga je blaženim 1889.g., a papa Pavao VI. uzdigao ga je na čast oltara i svečano uvrstio u popis svetaca Katoličke crkve, 21. lipnja 1970. godine. Važan je kao prvi Hrvat kojega, kao sveca, slavi cijela Crkva.

Duhovni vođa hrvatskog narodnog hodočašća u Svetu zemlju, zagrebački nadbiskup-koadjutor,  kasnije kardinal, a sada blaženi Alojzije Stepinac svečano je posvetio 25. VII. 1937. u kapeli Apostolske delegature u Jeruzalemu oltar  u čast jeruzalemskom mučeniku bl. Nikoli Taviliću.

Sv. Nikolu Tavilića se prikazuje s dugom sijedom bradom, u franjevačkom odijelu. Po tijelu i na čelu su ožiljci od mučenja. Obično je na slici na lomači ili pokraj lomače. Nekad ga se prikazuje s raspelom u ruci, a najčešće kao propovjednika.

Kao relikvije sv. Nikole Tavilića u njegovu svetištu u Šibeniku pri samostanu franjevaca konventualaca sv. Frane čuvaju se njegove sandale, zaključuje Laudato.

Različita tumačenja prezimena - Tevelić ili Tavilić?

U Šibeniku postoji ulica Svetog Nikole Tavelića, ali i  Hrvatsko nacionalno svetište 'Svetog Nikole Tavilića'

Fra Ivan Bradarić, gvardijan samostana sv. Frane za  Volim Šibenik objasnio je različita tumačenje prezimena.

Kako kaže 1889. godine proglašen je blaženim kao Tavilić, a onda se dogodio zaokret u tumačenju njegova porijekla i iščitavanja imena te se uzeo oblik Tavelić.  Pod tim prezimenom je i proglašen svetim.

" Što je ispravno?! Pitat ćemo sveca kad se s njim susretnemo. No, moje mišljenje i mišljenje moje zajednice, a nastalo je kao plod života ovdje u Šibeniku, nepune dvije godine, da ne treba voditi više nikakve prijepore i da treba prihvatiti stanje. Definitivno sv. Nikola Tavelić", zaključio je fra Ivan.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.