PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Vjera i srednji prst?!

Autor

dmš

Danas u vremenu u kojem živimo onaj koji svoju vjeru javno priznaje ne može uvijek računati s naklonošću javnosti. Često se susreće s nerazumijevanjem, žaljenjem ili čak agresijom. Zašto je to tako, ne daje se pravo razumjeti. Međutim čovjek vjernik se mora čuvati da odmah vidi iza toga bezboštvo, neprijateljstvo vjere ili čak samog sotonu na djelu.

20.06.2020. u 21:21
Ispiši članak

Koliki god bili vjernici moramo znati da vjerovanje pripada intimi koju jedan čovjek ima. To pokazivati u javnosti osjećaju tankoćutni ljudi kao neumjesno ili čak bestidno. Osobno zaobilazim “misionare ulica” koji na javnom mjestu pjevaju pjesme o Isusu jer nije ulica odgovarajuće mjesto gdje se razgovara o onom osobnom.

Druge pak zastrašuje onaj način kako ljudi svoju vjeru javno svjedoče. Prodornost s kojom poneke sekte ili Crkveni pokreti prose za pripadnike,  također odbija. Mnogi se tu zatvaraju jer se boje da će im biti ugrožena sloboda – opravdano. Ali i ljudi koji se s osjećajem i nenapadno ophode sa svojom vjerom, žanju agresiju, nerazumijevanje ili žaljenje.

Iza toga stoje povrede koje se dodiruju s ovom ili onom konfrontacijom. Upravo u vjerskom odgoju je mnogim ljudima, često nesvjesno i s najboljim namjerama, učinjeno nasilje. Drugačije si ne mogu objasniti bujicu agresije koja susreće mnoge predstavnike institucije Crkve, ali i same vjernike koji to pokažu.

Vjeroispovijest u javnosti je, u najmanju ruku, delikatna stvar s kojom se mora pažljivo postupati. Poneki bi htjeli, najradije, svaku javnu vjersku izjavu potisnuti ili posve zabraniti. Pomislimo na vrijeme svađe oko znaka križa ili molitve u školskim razredima, na svađu oko marame u odnosu na muslimanske žene i djevojke u nekim državama nama bliskim. Nije dobro pri predodžbi da vjeroispovijest biva potisnuta u privatno područje, te tako biva neslušana i nevidljiva – vjera koja nije vidljiva i opipljiva, vjera koja ne pokazuje djelovanje i to ne smije pokazati? Čemu treba ona tada biti dobra?

Ljudi koji potiskuju ili negiraju vidljive izražaje vjerovanja, čine nasilje i ugnjetavanje. To je iluzija da će, kroz zabranu vjerskih znakova, nastati veća sloboda.

Na jednom mjestu u Evanđelju Isus zahtijeva od svojih učenika hrabro priznavanje njihovog uvjerenja i šalje ih u gradove i sela da propovijedaju Radosnu vijest o kraljevstvu Božjem. U predanje ovoga teksta su vjerojatno ušla i iskustva koja su kršćani prvih desetljeća imali pri naviještanju Radosne vijesti. Oni su to činili pod posve drugim uvjetima, nego prvi Isusovi učenici za vrijeme Isusovog života.

Oblici naviještanja se ne daju prenijeti, bez promjena, u naše vrijeme. Ostaje pak zahtjev za hrabrim priznanjem. Kada vjera ne dolazi do riječi, ne biva vidljiva, ne osjeća se, ostaje bez učinka. Iako smo mi danas postali osjetljivi za direktno i indirektno djelovanje moći, za tajno zavođenje i omalovažavanje osobne slobode jednoga čovjeka, nužno je i danas da vjeroispovijest poprimi  značajno obličje, kako ne bi nestala. Pri tome moramo računati s otporom ili čak s agresijom. Ne radi se o tome da se ovaj otpor ignorira, lomi ili zaobilazi.

Otpor može biti izlazna točka jednog plodonosnog razgovora i ljudskog susreta ako se ne zaustavimo kod pitanja  “tko je jači?”, već se upustimo jedni s drugima u dijalog. Ozbiljno uzeti Isusov misionarski  zahtjev  znači ići k ljudima, otvarati se njima i skrivenim vjerskim pitanjima, te o osobnim nadama i sumnjama govoriti  i davati odgovore. To bi trebao biti zadataka svakoga vjernika. Međutim najveći izazov svakoga koji vjeruje je izazov u kojem svoju vjeru treba pokazati svojim djelima ljubeći one koji su najslabiji i najnemoćniji. Stupanj se civilizacije jednoga naroda mjeri osjetljivošću koju pokazuje prema svojim najslabijim članovima i onima koji su slabije životne sreće, te nastojanjem kojim se zauzima za njihov ponovni oporavak i potpuno uključenje u društveni život. Nije to jednostavno – moguće jest, ali samo ako budemo živjeli čovjekoljublje.

Iz Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: "Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.