Vijest je buknula u crkvi, ali i diljem Jugoslavije: Vatikan je još tada znao za sve

Povijest Međugorja starija je od događaja iz 1981. kada je skupina od šestero djece, prema njihovim navodima, svjedočila ukazanju Blažene Djevice Marije. Prema nekim izvorima Međugorje se spominje još krajem 16. stoljeća, a sadašnja župa osnovana je 1892. te je posvećena sv. Jakovu apostolu. Pet godina poslije dovršena je stara župna crkva no zbog trusnog tla objekt je idućih desetljeća pretrpio znatna oštećenja.

Gradnja nove (sadašnje) crkve sv. Jakova započela je 1934. godine (godinu prije postavljen je križ na brdo Križevac), a vanjski radovi završeni su 19. siječnja 1969., kada je i blagoslovljena. Unutrašnjost crkve, koja je postala prepoznatljiv simbol Međugorja, dovršena je 1980. Godinu poslije, točnije 24. lipnja 1981. u 16 sati, 15-godišnja Ivanka Ivanković i 16-godišnja Mirjana Dragičević vidjele su, kako tvrde, ženski lik na malom oblaku.

Nedugo zatim dvjema se djevojkama pridružila i Vicka Ivanković, Ivankina sestrična. Sve tri su rekle da su ponovno vidjele tajanstveni lik no toga puta s djetetom u naručju, i odmah ga prepoznale kao Djevicu Mariju. Ivan Dragičević, Jakov Čolo i Marija Pavlović troje su još vrlo mladih ljudi koji su činili skupinu koje nazivamo “vidiocima”. Šestero djece razgovaralo je o ukazanjima Marije koja će se predstaviti kao “Kraljica mira” s porukom koja je u osnovi poziv na pomirenje i obraćenje.

FOTO: HINA/Zoran Krešić

Oprečne reakcije

Vijest je o ukazanjima buknula je u Crkvi, ali i cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, izazvavši oprečne reakcije. Mostarsko-duvanjska biskupija je, na čelu s biskupom Pavlom Žanićem, ubrzo pokrenula istragu o događajima te obavijestila Vatikan, a hercegovačko mjesto počelo je primati prve hodočasnike čiji će se broj od tada samo povećavati.

Prve godine ukazanja obilježile su i navodne Gospine izjave o "hercegovačkom slučaju", desetljetnom sukobu između lokalnih franjevaca i Mostarsko-duvanjske biskupije oko upravljanja župama koji je eskalirao 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, što je dodatno opteretilo čitav postupak istrage međugorskog fenomena. 

S obzirom na porast iskustava vezanih uz Međugorje, 1991. godine biskupi Biskupske konferencije Jugoslavije u tzv. Zadarskoj izjavi ustvrdili su da, na temelju do tada provedenih istraživanja, nije moguće potvrditi da se radilo o ukazanjima i nadnaravnim pojavama.Radi rasvjetljavanja događaja u Međugorju, Benedikt XVI. je 17. ožujka 2010. osnovao međunarodno istražno povjerenstvo pri tadašnjoj Kongregaciji za nauk vjere.

FOTO: HINA/Marija Šestan

Konačno izvješće

Komisija, kojom je predsjedao kardinal Camillo Ruini, prikupila je i ispitala, na 17 sjednica  i predstavila detaljno izvješće Papi, s relativnim glasovanjem o nadnaravnosti ili nenadnaravnosti ukazanja, naznačujući pritom najprikladnija pastoralna rješenja. Za donošenje zaključaka Komisija je pregledala svu dokumentaciju pohranjenu u Vatikanu, u župi Međugorje, ali i u arhivima tajnih službi bivše Jugoslavije.

Komisija je saslušala "vidioce" i svjedoke. Nadalje, u travnju 2012. izvršila je i inspekcijski nadzor u Međugorju. U radu Komisije sudjelovalo je nekoliko Hrvata: nadbiskup zagrebački kardinal Josip Bozanić, nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, isusovac Mijo Nikić, vlč. Franjo Topić te sestra dr. Veronika Nela Gašpar.

Njihov se rad nastavio tijekom četiri godine, do 17. siječnja 2014. godine. Konačno izvješće predano je papi Franji. U vezi s Međugorjem, odgovarajući na pitanje tijekom konferencije za novinare u zrakoplovu na povratku s apostolskog putovanja u Fátimu, 13. svibnja 2017., papa Franjo je podsjetio da "sva ukazanja ili navodna ukazanja pripadaju privatnoj sferi, nisu dio redovnog javnog učiteljstva Crkve".

FOTO: Radiopostaja Mir - Međugorje

Recentna propitkivanja

Osvrnuo se posebno na rad Istražne komisije, razlikujući tri aspekta, odnosno prva ukazanja, navodna trenutna ukazanja te stvarnu srž onosa prema Ruiniju, odnosno duhovne ičnjenica, pastoralne činjenice, ljude koji tamo odlaze i obraćaju se, ljude koji susreću Boga, koji se mijenjaju život. Ta se duhovno-pastoralna činjenica ne može poreći.

Također u tom smislu, 12. svibnja 2019. mons. Hoser i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Luigi Pezzuto, objavili su odluku pape Franje o dopuštenju hodočašća u Međugorje, koja od tada mogu službeno organizirati biskupije i župe i više se neće organizirati samo u "privatnom" obliku kako je do tog trenutka naznačila Kongregacija za nauk vjere.

Sve su oči uprte u Međugorje: 'Tko nije bio ovdje, ne može tvrditi suprotno'

Tada je poručeno da je dozvola dio "posebne pastoralne pozornosti koju je Sveti Otac namjeravao posvetiti toj stvarnosti, s ciljem poticanja i promičući dobre plodove", ali i kako se treba izbjeći da se "hodočašća tumače kao potvrda autentičnosti" ukazanja.Dana 27. studenoga 2021. Papa je imenovao nadbiskupa Alda Cavallija novim apostolskim vizitatorom,  piše Bitno. Naposljetku, 19. rujna objavljena je odluka.