Ususret svetkovini Svih Svetih i Dušnom danu: Čistilište o kojem se vrlo malo zna

O čistilištu su pisali Tertulijan, Origen, Ciprijan i sveti Augustin. Na temu čistilišta raspravljalo se na crkvenim saborima u Lyonu i Firenci te na Tridentskom koncilu. Suvremena katolička teologija također govori o čistilištu kao postupku sazrijevanja u ljubavi prema Bogu. Duše u čistilištu žive u spoznaji i muci da su na domaku svome cilju, pred vratima raja, ali im je ulaz u raj zatvoren. One željno očekuju da im se pomogne, da se pročiste i oslobode muka.

Skeptici i skepticizam

Biti kršten, biti katolik još ne znači da si oslobođen svih sumnja, skepsa u vjerske istine. Vrlo sam često znao čuti krilaticu: ''Ako Bog postoji, onda će…'', ili, ''Možda ipak postoji nešto iza smrti, neki novi život''. Te krilatice izrečene od katolika znak su nesigurnosti u ono u što inače vjerujemo. A to je sigurnost da postoje Bog, uskrsnuće i vječni život.

Što je zapravo skepticizam? Skepticizam je filozofsko učenje ili osobno stajalište po kojemu mislimo da se sa sigurnošću ne može spoznati neka vjerska istina.

Postoji više vrsta skepticizma, ili sumnja u mogućnost spoznavanje istine do kraja. Pa tako razlikujemo metafizički, religiozni i ćudoredni skepticizam. Za vjernika je pomalo neobično da niječe mogućnost spoznaje da Bog postoji, ili da možda postoji. Nijekanje spoznaje o vječnom životu, čistilištu, zapravo je manjak vjere. To je znak da ne vjerujemo u ono što ispovijedamo kao vjernici u ''Vjerovanju''.

Sumnja, ili skepsa moguća je i ne treba je osuđivati. I Sveti Toma bio je skeptik do trenutka dodirivanja Isusovih rana. Svjedočanstva svetaca, poput svetog padre Pija i svete Faustine Kowalske, potvrda su da čistilište postoji, unatoč svim našim mogućim sumnjama i nesigurnostima.

Mi smo dužni pomoći dušama u čistilištu

Tko su duše u čistilištu? To su često duše naših najmilijih i dragih osoba. Možda su to duše naših roditelja, sestara, braće, prijatelja, ili dobročinitelja. One su na mukama. Kako im pomoći? Dogovoriti sa svećenikom svetu Misu koja će biti posvećena dušama u čistilištu. Sveta misa je najuspješniji način pomaganja dušama u čistilištu.

Kažu da je sveta Monika, majka svetog Augustina, na samrtnoj postelji molila svoju djecu: ''Pokopajte ovo tijelo gdje hoćete; ne brinite se puno za nj; ali vas to molim, da se pred oltarom Gospodnjim sjećate mene, gdje god budete''. Zato se revni kršćani sjećaju svojih dragih pokojnika i daju služiti svetu Misu za dragog pokojnika, na neku od godišnjica smrti, na Dušni dan, ili kojom drugom prigodom.

A ako se ne može dati služiti svetu Misu, onda je dobro osobno namijeniti Misu u kojoj sudjelujemo za duše u čistilištu. Osim toga, dobro je moliti za duše pokojnika. Molitvu možemo sami odabrati i namijeniti je za duše naših pokojnika u čistilištu. Uz molitvu možemo osobno namijeniti za te duše post, hodočašće, dobra djela za pomoć dušama naših dragih osoba. Dobra djela učinjena tijekom dana možemo namijeniti kao pomoć trpećim osobama u čistilištu.

Za svetog Dominika pripovijeda se da se tri puta dnevno bičevao – jedanput za svoje grijehe, drugi put za grijehe drugih, a treći puta za duše u čistilištu. Mi nemamo takav stupanj duhovnosti i žrtve kao sveti Dominik. Ne moramo se bičevati, ali kada učinimo neko dobro djelo tijekom dana, možemo ga namijeniti za trpeće duše.

Dušama u čistilištu korisna je i milostinja, milodari za potrebite. ''Milostinja oslobađa od smrti, ona je koja čisti od grijeha i čini da se nađe život vječni'' (Tob, 12). Spomenuti citat je iz starozavjetne Tobijine knjige. Dobro je imati uvijek otvorene ruke za pomaganje i darivanje ubogih. To naše darivanje možemo namijeniti da nam Bog oprosti naše grijehe i grijehe naših dragih pokojnika u čistilištu.

Svih se duša u čistilištu na poseban način tijekom liturgijske godine sjećamo na Dušni dan, 2. studenoga. Pomaganjem na razne načine ubogim ljudima, osobnom molitvom, pobožnim sudjelovanjem na svetoj Misi, postom i dobrim djelima možemo izbavljati duše iz čistilišta, da budu spremne za ulazak u raj.

Padre Pio i duše u čistilištu

Duša iz čistilišta tražila je zagovor

Čovjek je odgovorio: "Padre Pio, ja sam Pietro Di Mauro, sin Nicole. Moj nadimak je Precoco. Umro sam u ovom samostanu 18. rujna 1908. godine. Tada je na mjestu sobe broj 4. bila moja siromašna kućica. Jedne sam noći usnuo sa zapaljenom cigaretom u ustima. Zapalio se madrac i umro sam u požaru. Još sam u čistilištu. Potrebna mi je sveta Misa da bih se oslobodio. Bog mi je dopustio da te dođem pitati za pomoć.“

Padre Pio kratko je odgovorio: ''Pođi siguran da ću sutra slaviti Misu za tvoje oslobođenje''.

Velika je snaga svete Mise

Čovjek je otišao i sutradan je padre Pio istraživao i otkrio da je doista čovjek toga imena umro na navedeni dan. Sve mu je bilo potvrđeno. Slavio je Misu za oslobođenje duše toga čovjeka iz čistilišta. Padre Pio imao je više susreta s dušama iz čistilišta. Znao je govoriti: ''Koliko živih duša dođe posjetiti ovaj samostan, toliko dođe i onih iz čistilišta''. Mnogo su puta te duše tražile upravo prikazanje svete Mise za svoje oslobođenje, što svjedoči o važnosti i težini ovoga sakramenta i o tome koliko on može pridonijeti skraćivanju vremena koje duše provedu u čistilištu pripremajući se za nebesku slavu.

Sveta Faustina: Vidjela sam Majku Božju kako posjećuje duše u čistilištu

POLJSKA SVETICA O DUŠAMA U ČISTILIŠTU

U pratnji svoga anđela čuvara sveta Faustina posjetila je čistilište, u kojemu trpe mnoge duše.

''Te duše žarko mole, ali ipak ne mogu za sebe, samo im mi možemo pomoći'', kaže sestra Faustina. ''U to vrijeme pitala sam Isusa za koga još trebam moliti? Isus mi je odgovorio da će mi u sljedećoj noći dati spoznati za koga trebam moliti. Ugledah anđela čuvara koji mi je zapovjedio da ga slijedim. Iznenada se nađoh na maglovitu i vatrom ispunjenu mjestu gdje trpe mnoge duše. Te duše žarko mole, ali ipak ne mogu za sebe, samo im mi možemo pomoći. Plamenovi koji su oko njih izgarali nisu me dodirivali. Moj anđeo čuvar nije me napuštao ni za trenutak. Upitala sam duše koja im je najveća patnja. Složno mi odgovoriše da im je najveća patnja – čežnja za Bogom. Vidjela sam Majku Božju kako posjećuje duše u čistilištu. Duše nazivaju Mariju 'Zvijezdom mora'. Ona im donosi ublaženje. Htjela sam više s njima razgovarati, ali mi je anđeo čuvar dao znak da pođemo. Dođosmo iza vrata ove tamnice pune patnja. Čula sam nutarnji glas koji govoraše: 'Moje milosrđe to ne
želi, ali to zapovijeda pravda'. Otada održavam blisku povezanost s trpećim dušama''.

Molitva za duše u čistilištu

Milosrdni Isuse, koji si dragovoljno pretrpio tolike muke da otkupiš duše iz vlasti neprijatelja, smiluj se dušama u čistilištu.

Usliši ih, milostivi Gospodine, i oslobodi da zajedno sa svim svetima uživaju tvoju dobrotu u tvojemu kraljevstvu.

Oče naš…

Zdravo, Marijo…

Slava Ocu…

Pokoj vječni…