Tko je moj Kralj?

To je čovjek boli, kojega jedan mali vladar imenom Pilat pokazuje riječima: "Evo kralja vašega!" S druge strane, sam Kralj najavljuje svoj dolazak u slavi, i to u sudačkoj ulozi. On je jedinstven Kralj, potpuno različit od svih kraljeva: samo im je ime zajedničko. Ovaj se rodio u štali, a umro je na križu, na križu je stajala optužnica: "Isus Nazarećenin kralj židovski." Optužen da je htio biti kralj. A istina je suprotna! Kad ga je narod jednom htio zakraljiti, on im je izmaknuo, a na Pilatovo pitanje, je li on kralj, jasno je rekao: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta."

Zna se kako vladaju kraljevi ovoga svijeta: imaju apsolutnu vlast nad svojim podložnicima. O svemu sami odlučuju: u rukama im je vlast, čast, moć, vojska. Pred kraljem se podložnici tresu od straha. Kod moga Kralja nema ništa od ovoga! On izokreće sva ovozemaljska mjerila i kriterije. U njegovu kraljevstvu prva mjesta se ne osvajaju novcem i silom, već služenjem. On sve one koji mu povjeruju zove na služenje!

Taj Kralj će na koncu povijesti biti sudac svima! Kako će suditi? Koji će kriterij biti važan kad bude dijelio dobro od zla?  Nahraniti gladne, napojiti žedne, pomoći potrebnima, posjetiti bolesne i utamničene, stare i napuštene, obespravljene, osiromašene, one bez posla,
one koji su bolesni, toliki ovisnici. 

Puno je toga. Kod moga Kralja sve se svodi na solidarnost, na naš odnos prema takvima. Ne spominju se nikakva pitanja o tome kako smo vjerovali, kako smo i koliko molili, što smo učili, jesmo li poštovali svaki propis, čak ni to što smo sagriješili: nema pitanja političkih, nacionalnih, rasnih oko kojih se ljudi često svađaju i vode ratove. Sve će to na kraju biti nevažno, a važno će biti jesmo li ljubili, jesmo li voljeli, jesmo li pomagali potrebnima i nevoljnima. Njega će zanimati kakvi smo bili prema drugima.

Može li moj Kralj biti i tvoj? Postavlja ti samo jedno pitanje? Jesam li tvoj Kralj? Ne tvoj tiranin, tvoj diktator, nego kralj! Ako smo slušatelji
njegova glasa, tada smo mi njegovo kraljevstvo. To kraljevstvo nije opisano na zemljopisnoj karti.

Njegovo kraljevstvo su ljudi, koje je on oslobodio za istinu, kojima on daruje mir da ljube druge, u kojima Bog započinje mijenjat ovaj svijet i graditi bolju budućnost. Isus je kralj bez države i bez vojnika, ali on nije Kralj bez ljudi. To nisu ljudi koje je on sebi podložio, nego ljudi kojima je on vratio njihovo kraljevsko dostojanstvo i koje je on dobio kao prijatelje i koji s njim daju svjedočanstvo uspjeloga života.

On je Kralj koji umire za svoje ljude. Od Njega primamo istinu da dođemo do života. Njegovo je prijestolje križ. Zato je njegova vlast posve drugačija. Obuhvaća ljudska srca i savjesti. On je došao na ovaj svijet, kako bi u njemu uspostavio “kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.” Može li onda on biti moj Kralj, a ja njegovo kraljevstvo?!

Iz Evanđelja po Ivanu

"U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu: "Ti li si židovski kralj?"

Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" 

Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

 Nato mu reče Pilat: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."