'Svijet je pun krivotvorene ljubavi, sve više brakova završava razvodom, a najviše stradaju djeca'

Osvrćući se na riječi iz evanđeoskog ulomka "(…) jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio te Zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas", mons. Srakić je rekao: "Te svoje riječi, koje je izgovorio na posljednjoj večeri koje se večeras sjećamo, Isus je posvjedočio cijelim svojim životom, posvjedočio je simboličnom gestom pranja nogu svojim apostolima, kao i ustanovljenjem sakramenta sv. reda ili svećeništva, a pogotovo ustanovljenjem euharistije, odnosno sakramenta ljubavi, sakramenta svoga Tijela i Krvi. To nas potiče da ove večeri koju ujedno možemo nazvati večer ljubavi govorimo o ljubavi, ili kao što Isus kaže: novoj ljubavi". 

Što više govorimo o ljubavi to je nje sve manje, rekao je nadbiskup, priznajući da "jako malo istinski ljubimo", a potom je vjernike potaknuo na reviziju svojih stavova i postupaka. Pojašnjavajući kako je najčešće izgovarana i najopjevanija riječ "ljubav" postala strahovito zamagljena i delikatna, naglasio je i kako je "svijet pun krivotvorene ljubavi" , što potvrđuju brakovi koji sve češće okončavaju razvodom tijekom kojega najviše stradaju djeca, zatim roditelji koji previše štite svoju djecu, prepopustljivi su u odgoju… „Treba biti iskreni i hrabar pa priznati: kad kažemo da ljubimo neku stvar, neku osobu, ustvari, često ljubimo sami sebe i požudno želimo ono dobro koje nam neka osoba ili neka stvar donosi, o čemu god se radilo", kazao je nadbiskup. 

Naglasio je i da se ljubav ne ostvaruje samo između dvije osobe već treba ljubiti i zajednicu i društvo u koje smo ucijepljeni, kao što su obitelj, država, narod, međunarodna zajednica, opća i mjesna Crkva, razne posredne zajednice. "Iskreno moramo nastojati učiniti našu ljubav nadnaravnom; kršćanski ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega radi Boga", rekao je mons. Srakić i istaknuo da prava ljubav - priznaje dostojanstvo i slobodu drugoga, traži pravo drugoga, želi se staviti u službu dobra, prihvaća drugoga s njegovim ograničenostima te je uvjerena da je drugoga potrebita - jer ljubeći drugoga obogaćujemo sami sebe. 

Vjernike je nadbiskup potaknuo da ne ljube samo kvalitete već da prihvate i slabosti bližnjega, tražeći u njemu uvijek Božje lice, te je rekao: "Jesu li Židovi prepoznali Isusa nakon bičevanja? Bilo je onih koji su rekli to nije za prihvatiti, ali bilo je i onih koji su prepoznali lice Boga patnika, Boga koji voli čovjeka". 

Misa večere Gospodnje zaključena je u tišini, prijenosom Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar. Uslijedila je Getsemanska ura tijekom koje su vjernici sudjelovali u zajedničkoj molitvi i klanjanju.