SVETI LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ Od fizičkog hendikepa niskog rasta do svetačkog života

Želja mu je bila postati redovnik, kapucin, biti misionar koji će raditi na jedinstvu kršćana. Njegov osnovni hendikep, po mišljenu nekih, bio je to što je bio niska rasta (visok samo 135 cm). Pretpostavljam da je zbog toga imao svojevrsnih teškoća u samostanima gdje je živio. Kao da je nekako ostajao po strani. Nije imao ulogu propovjednika, ni neke veće redovničke uloge u zajednici. Time mislim na mogućnost da postane poglavar zajednice. Kao da je zbog niska rasta bio potisnut samo u ispovjedaonicu. Čeznuo je za ekumenskim apostolatom "Da svi budu jedno". Ta mu se želja nije ostvarila, te je po volji poglavara kao svećenik nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci određen za Padovu.

U Padovi ga je čekala ispovjednička služba, koju je prihvatio sa željom da svaka njegova žrtva, svi napori kao ispovjednika budu na nakanu sjedinjenja katoličkih i pravoslavnih vjernika. Uskliknuo je: "Od sada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok". Prije smrti prorekao je da će kapucinski samostan u Padovi biti u ratu razrušen bombama. To se dogodilo, ali je sačuvana njegova ispovjedaonica, u kojoj je godinama ispovijedao. Malen rastom, a velik u duši, u službi Bogu i onima koji su bili njegovi penitenti, koji su se kod njega redovito ispovijedali. Kao ispovjednika resili su ga dobrota, smirenost, poniznost i snažno duhovno iskustvo.

Sakrament ispovijedi završavao bi riječima: "Vratite se, bit ćemo prijatelji!" Živio je u isto vrijeme kad i padre Pio iz Pietrecine. Obojica su imala svojih problema, prinosila su Bogu osobne žrtve i udarce koje su primala od nadređenih i raznih drugih životnih teškoća. Ispovijedao je deset sati na dan. Imao je sposobnost poniranja u dušu onoga koga je ispovijedao. Već na samom početku ispovijedi znao je reći: "Dosta, sve znam, ne trebaš mi više govoriti". Zbog toga su ga prozvali "čitač ljudskih srdaca".

U njegovu ispovjedaonicu na ispovijed su dolazili ljudi raznih staleža – biskupi, profesori, seljaci, časnici, svećenici, domaćice, trgovci… Poslije njegove smrti njegovo se štovanje proširilo munjevitom brzinom po svim zemljama i kontinentima. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac prvi je u našoj domovini uveo i započeo njegovo štovanje.

Od njegovih mudrih izreka za oko mi je zapela misao "Ljudi smo koji idemo protiv struje. Neka nas ništa ne obeshrabri, već uvijek naprijed sa sigurnošću da Gospodin računa na svaki napor i nagrađuje svaku žrtvu." Izvrsna je to misao, izreka sv. Leopolda Bogdana Mandića, izreka za svako vrijeme, a osobito za naše uzburkano vrijeme. Vjernik po toj izreci nije osoba koja je ravnodušna prema događajima oko sebe, nego osoba koja se bori protiv struje, koja nije zadovoljna postojećim stanjem, katolik koji, vidjevši nešto što ne pripada katoličkim uvjerenjima, to odbacuje i bori se za kršćanske vrijednosti. O, kad bi barem tako shvaćali život naši suvremenici, vjernici Crkve u Hrvata. Kada bi Crkva bila ta koja se bori, ide protiv struje, protiv svega što je poganstvo našega doba.

Kad kažem Crkva, ne mislim samo na hijerarhiju, nego na sve članove Crkve, sve laike. S tugom se pitam, poput jednog župnika koji je na Veliku subotu na kraju Vazmenog bdjenja čestitao Uskrs župljanima i rekao: "Žalostan sam što večeras s nama u Crkvi nisu bili naši prvopričesnici, krizmanici i njihovi roditelji". Pitam se shvaćamo li ozbiljno kao Crkva sadašnji trenutak katoličanstva u Hrvatskoj? Znamo li na kakvoj i čijoj smo lađi? Ima li na toj lađi mjesta i vremena za Isusa? Što i tko su naše životne preokupacije?

Vjerujemo li u Boga koji je Prisutni Bog ili mirno ležimo na lovorikama tradicije i tradicionalizma misleći da smo najkatoličkiji narod Europe? Oni koji poznaju životopis padre Pija i svetog Leopolda Bogdana Mandića znaju protiv kojih i kakvih su se struja u društvu i Crkvi oni borili. A mi? Gdje smo mi? Smeta li nam uopće išta, vidimo li kotrljanje raznih strujanja protiv Crkve u svijetu i u našoj domovini? Vjerujemo li stvarno u Božju prisutnost u Euharistiji, poput svetog L. B. Mandića, koji je zapisao: "O, kada bismo mogli vidjeti što se događa na oltaru! Naše oči ne bi mogle izdržati tako uzvišena otajstva!"

MOLITVA PRIJE SVETE ISPOVIJEDI

Ti, Sveti Leopolde, kojega je Bog učinio izvanrednim liječnikom duša u svetoj ispovijedi, isprosi mi milost prave pokore, da se dobro ispovjedim te da pomiren s Bogom i ljudima smijem pouzdano očekivati da Bog ispuni i ovu moju molbu… (navesti nakanu).

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

MOLITVA SV. LEOPOLDU ZA ONE KOJI SU SE UDALJILI OD BOGA

Isuse, Spasitelju, koji si po molitvi i primjeru sv. Leopolda, k sebi priveo i vratio mnoge duše, molim te, po njegovu zagovoru privuci k svom Božanskom i Spasiteljskom Srcu i (navesti ime onoga za čije se obraćenje moli). Pomozi mu da na ovom svijetu u vjeri nađe smisao i radost života i tako za Vječnost spasi dušu svoju! Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu….

MOLITVA ZA OBNOVU NARODA I DOMOVINE

Dobri Bože! Zahvaljujemo ti što si našem hrvatskom narodu podario slobodu i domovinu. Dok ti na tome zahvaljujemo, još uvijek osjećamo da se svi vidici suživota nisu razvili do te mjere da imamo duhovno i materijalno blagostanje. Po zagovoru sv. Leopolda Mandića, koji je isticao da je Križ snaga obnove, podaj nam jakost Duha da se možemo hrabro i odlučno zalagati za cjelovitu obnovu naše domovine preuzimajući na sebe dragovoljno sve obveze i odgovornosti, te strpljivo gradeći pravednije društvo u kojem će se jače osjećati tvoj očinski blagoslov. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…

MOLITVA ZA BLAGOSLOV OBITELJI

Gospodine Isuse Kriste, ti si se rodio kao čovjek i tako si blagoslovio naše obitelji. Tebe je tvoj sluga sv. Leopold Mandić nasljedovao u dječačkoj i mladenačkoj dobi, te rastao i dozrijevao do odraslog čovjeka kao kršćanin. Izlij svoj sveti blagoslov na sve naše obitelji, na poseban način na (osobna nakana), kako bi one postale mjesto skladna i sretna života te dobra kršćanskog odgoja. Našoj djeci daj pravi izbor zvanja i rast u svakom dobru. Amen.

MOLITVA U PATNJI I BOLESTI

Dobri Oče, Stvoritelju ljudi, po Duhu Životvorcu darovao si nam život na kojem ti zahvaljujemo. Tebi je poznato kako nas snalaze mnoge nevolje, kako razne bolesti nagrizaju tvoj dar života u nama. Po svojoj očinskoj dobroti, po zaslugama našeg Spasitelja Isusa Krista, te po zagovoru sv. Leopolda, koji je i sam iskusio teške bolesti, smiluj nam se u bolestima, pomozi našem bolesnom bratu/sestri…, blagoslovi našu patnju i pohodi nas zdravljem duše i tijela. Hvala ti, Gospodine, što uslišavaš naše molitve koje ti prinosimo po zagovoru sv. Leopolda Mandića. Amen.

Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…