SVETI FRANJO BORGIA Zanimljivosti o 'drugom osnivaču Družbe Isusove'

Praunuk pape Aleksandra VI. i kralja Ferdinanda Aragonskog, sin gandijskog vojvode Juana de Borje i Ivane Aragonske, od djetinjstva je bio pobožan i želio postati redovnik. Odrastao je i odgajan na dvoru kralja Carlosa V, a filozofiju je studirao u Zaragozi, piše Župa Jastrebarsko.

Sretno oženjen od 1529. kraljičinom počasnom damom, Portugalkom Leonorom de Castro, otac osmero djece, pratio je kralja Carlosa na pohodima u Africi i Provansi.

Potkralj Katalonije (1539-43), vojvoda od Gandíje (1543-50), udovac od 1546, odrekao se svih naslova i pridružio se 1548. Družbi Isusovoj, a za svećenika je zaređen 1551. 

Bliski prijatelj i savjetnik svetog Ignacija Loyole, glasoviti propovjednik, osnovao je dvadesetak isusovačkih kolegija, djelovao od 1554. kao isusovački povjerenik u Španjolskoj i Portugalu, a od 1565. i kao general Družbe Isusove u Rimu.

Pod njegovim vodstvom isusovci su osnovali mnoge misije, pored ostalog u Floridi, Novoj Španjolskoj i Peruu te usavršili svoj unutarnji ustroj. Pokornik prožet poniznošću, savjetnik kraljeva i papa, zabrinut zbog opasnosti da će isusovci zbog svojih mnogobrojnih djelatnosti zanemariti vlastiti duhovni rast, uveo je u Družbu svakodnevnu jednosatnu jutarnju meditaciju.

Zbog svojih reformi i revitalizacije reda prozvan je “drugim osnivačem Družbe Isusove”.

Osnivač Collegiuma Romanuma (kasniji Gregorianum), bliski suradnik pape Pija V, preminuo je 30. rujna 1572. u Rimu.

Blaženim ga je proglasio 1624. papa Urban VIII, a svetim 1671. papa Klement X. Zaštitnik je Portugala i otoka Rota (Marijanski otoci), a zazivaju ga prigodom potresa.