Svećenikova poruka će odjeknuti: 'Pitam kome to smeta i kome to ne treba'

"Sve češće svjedočimo istom obrascu: u novinama i časopisima sve što miriše na kršćansko – osobito ime Isus Krist – ili se gura na marginu, ili se obezvrjeđuje. Ako se i spomene, onda najčešće podrugljivo. Kao da je netko odlučio da vjera nema mjesta u javnosti, a ako i ima neka bude samo u ironiji.

Postavljam jednostavno pitanje: kome to smeta i tko to ne treba? Odgovor je jasan – meni baš to treba! A vjerujem i mnogima drugima koji u glazbi i kulturi ne traže samo provokaciju i igru s tamom, nego i nadu, svjetlo i Radosnu vijest", napisao je p. Anto Bobaš u kolumni za Vjerujem.hr.

Dodao je kako je još 2000. napisao pismo redakciji poznatog glazbenog časopisa Metal Hammer. Do danas ga nikada nisu objavili. A sadržaj tog pisma jednako snažno govori i danas.

FOTO: Pixabay (ilustracija)

'Barem u glazbi želio bih čuti nešto bolje'

"Više puta sam očekivao da barem napišete nekoliko redaka o Christian Rocku – White Metalu, ali uzalud. A onda, u prosinačkom izdanju čitam u rubrici News: 'Poglavlje reuniona koje nikome ne treba: Stryper…' Oprostite, ali meni taj reunion treba! Rado slušam – i danas također – Stryper i sve kršćanske bendove, koji mi imaju mnogo više za reći od svih onih crno odjevenih i našminkanih faca, o kojima ste već napisali tisuće stranica. Dakle, oni su 'in' i oni su 'cool' jer pjevaju o đavlu i igraju se s vatrom – a Vi nemate pojma tko je zapravo đavao! A s druge strane, Stryper nam ne treba! – tako Vi mislite i tako pišete.

Po mom mišljenju, u današnjoj svjetskoj situaciji hitno trebamo više bendova koji žele širiti pozitivnu energiju i naviještati Isusovu 'Radosnu vijest'. Znam da je glazba izraz mentaliteta i stvarnosti u kojoj živimo. Ali molim Vas, ne želim cijeli život slušati samo o ratovima i nasilju. Barem u glazbi želio bih čuti nešto bolje, nešto radosnije. Zašto ne u heavy metalu, ako već postoje takvi bendovi?

Poznati hrvatski svećenik izazvao lavinu komentara: 'Sljedećeg dana nje više nije bilo'

To je bila moja poruka tada. Ona vrijedi i danas. Jer i u rock-glazbi ima mjesta za svjetlo, ima mjesta za Krista", napisao je p. Bobaš i zaključio:  "Prošlo je od tada četvrt stoljeća, a problem je isti. Mediji se dive provokaciji, ali se boje ili ismijavaju ono što donosi poruku Evanđelja. A upravo ta poruka – danas više nego ikad – ljudima treba. Zato ponovno ponavljam: kada netko pita 'Kome to treba?', moj odgovor je jasan – meni baš to treba! Nama to treba. Ovaj svijet to treba."