Svaki katolički vjernik htjet će biti tamo: Ovo rijetko vidimo u Hrvatskoj

Ove godine obilježava se 800. obljetnica mističnog iskustva sv. Franje Asiškog te njegova susreta s Isusom Kristom, koji mu se ukazao u obliku Serafa. Također, svetac je tada primio i stigme, odnosno Isusove rane, čime je ujedno postao prvi svetac s tim darom. Tkanine kojom je prekrivao stigme očuvane su do danas, a jedna od njih čuva se u   relikvijaru u Sacro Conventu (Svetom samostanu) u Asizu, gdje se ujedno čuvaju posmrtni ostatci sveca.

Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, o spomenutoj obljetnici, u suradnji sa Svetim samostanom iz Asiza organizira dolazak spomenute relikvije u Republiku Hrvatsku u samostane i crkve gdje djeluju franjevci konventualci. Relikvije će prvo biti izložene u Splitu i to u razdoblju do 30. rujna do 1. listopada. Nakon Splita dolaze u Šibenik i to od 2. do 4. listopada. 

U razdoblju od 5. do 6. listopada bit će izložene u Sisku, a od 7. do 8. u Vinkovcima. Također, 9. listopada će biti u Molvama, dok će u Zagrebu boraviti od 10. do 11. listopada. Nakon Zagreba sele se u Pulu, gdje će se moći obići 12. listopada, dok će 13. listopada biti na Cresu, čime ujedno i završava boravak relikvija u našoj zemlji. 

FOTO: Pixabay

Sveti Franjo i njegovo mistično iskustvo

Sveti Franjo Asiški rodio se 1182. godine u Asizu. Kao mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen, no bio je i samilostan prema siromasima, kojima je dijelio milostinju. Također, sudjelovao je u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Nakon povratka iz zarobljeništva u Peruggii, počeo je graditi vojnu karijeru, te se uputio prema pokrajini Pugli, no zaustavio se u Spoletu.

Učinio je to jer je u snu začuo tajanstveni glas koji ga je pozvao na služenje Bogu. Tad se odlučio vratiti u rodni grad te je započeo život  u razmišljanju i pobožnosti. Također, puno je pomagao siromasima i gubavcima, a u to se vrijeme odvilo i njegovo hodočašće u Rim, na grob svetog Petra. Nakon što se vratio u Asiz, u crkvici San Damiano triput je čuo Isusa: "Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!"

Prvo je obnovio baš tu crkvicu te ondje provodio vrijeme u razmatranju i u molitvi. Potpuno obraćen, javno se pred asiškim biskupom  odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Nalazeći se jednog dana u crkvi sv. Marije anđeoske, čuo je  ove evanđeoske riječi: "Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!" (Mt 10,9-10).

FOTO: Pixabay

Propovijedao Evanđelje

U skladu s tim, Franjo je  svoju pustinjačku odjeću zamijenio "minoritskom", odnosno onom manje braće. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom, dok je na glavu stavio kapucu ili kukuljicu.  Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a zahvaljujući njegovim propovijedima mnogi su doživjeli obraćenje. Nove obraćenike Franjo je godinu dana poučavao te je službeno utemeljen Red manje braće.

Sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red – klarise. 

FOTO: Pixabay

Propovijedao pred sultanom

Godine  1219.  došao je u Svetu zemlju, u Siriju i u Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti sultana Al-Malik al-Kamila. To nije bilo lako jer je sultan prethodno nudio zlato svakome tko bi mu donio glavu nekog kršćanina. Arapi su prvo pretukli Franju, a potom su ga odveli sultanu, koji mu je rekao da će poslušati njegovu propovijed jedino uz prisustvo njemu odanih mudraca.

Drugog je dana Franjo ponudio da će ući u vatru s mudracima kako bi dolazao istinitost Evanđelja, no oni su to odbili kao i sam sultan, pa je Franjo obećao sam to učiniti. Ako ga Bog poštedi, sultan treba priznati Krista kao Gospodina. Na kraju je sultan ostao zadivljen snagom Franjine vjere i činjenicom da nije ni pokušao zatajiti Evanđelje u susretu s njim. 

U Hrvatsku stižu relikvije poznatog sveca: 'Kada je umro, zračio je bijelom svjetlošću'

Povratkom u Asiz, teško je obolio te se dao prenijeti u crkvu sv. Marije anđeoske. gdje je položen na golo tlo umro uz pjevanje 141. psalma, dana 3. listopada 1226. u 19 sati.  Dvije godine potom papa Grgur IX.  proglasio ga je svetim te je odredio da se pored Asiza njemu u čast podigne bazilika u koju je 1230. preneseno njegovo  tijelo.