HRVATSKI SVETAC

Sv. Marko Križevčanin podnio je mučeničku smrt braneći katoličku vjeru u ratu s protestantima

Autor

mpd

Crkva u Hrvatskoj slavi u petak spomendan sv. Marka Križevčanina, svećenika i mučenika vjere iz 17. st., koji je kao žrtva tridesetogodišnjeg rata između katolika i protestanata, zajedno s još dvojicom svećenika, podnio mučeničku smrt u Košicama, odlučno braneći vlastitim životom svoju katoličku vjeru. 

07.09.2018. u 10:35
Ispiši članak

Sveti Marko Križevčanin treći je po redu kanonizirani svetac, a svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., 2. srpnja 1995. god. u Košicama, donosi portal Vjera i djela.

Rođen u Križevcima, djelovao u slovačkom gradu Trnava

Marko Stjepan Krizin rođen je u Križevcima 1588. godine, filozofiju je studirao u isusovačkom kolegiju u Grazu, a potom je kao svećenički kandidat nastavio studij teologije u Rimu. Po završetku studija vratio se u Križevačku biskupiju, ali ga je ubrzo ostrogonski primas Petar Pázmány pozvao u svoju biskupiju, gdje je kao profesor i ravnatelj djelovao u sjemeništu slovačkog grada Trnave. Također ga je imenovao i ostrogonskim kanonikom, a kasnije i upraviteljem benediktinske opatije nedaleko mjesta Košice, koja je bila u vlasništvu ostrogonskog kaptola.

Vrijeme vjerskih ratovanja

Bilo je to vrijeme tridesetogodišnjeg rata, koji je izgledao kao vjerski rat između katolika i različitih protestantskih zajednica koje su nastale nakon reformacije, ali je zapravo pozadina bila politička, kao to obično i biva, odnosno riječ je bila o borbi za vlast i borbi za crkvena dobra. Dok su neki tamošnji vladari prihvaćali kalvinizam i time tjerali i sve svoje podanike da prijeđu na protestantizam, drugi su se vladari čvrsto držali svoje katoličke vjere, a također i podanicima branili prijelaz na protestantizam. Takva je situacija dovela da krajnjeg oblika nesnošljivosti, a pretjerivanja je bilo i s jedne i s druge strane, kao što je i među kalvinima i među katolicima bilo onih koji su nastojali živjeti život u međusobnom poštovanju i uvažavanju.

Marko Križevčanin je bio među ovima drugima i svo svoje djelovanje usmjerio na razvijanje vjerske tolerancije i međusobne snošljivosti.

Ipak, unatoč tome, postat će žrtva takvih političko-vjerskih sukoba.

Kalvini su posebno bili snažni u Košicama, gdje su imali svoju utvrdu, a malobrojni katolici su ondje bili izvrgnuti različitim oblicima torture. Kao potpora i duhovna pomoć katoličkim vjernicima, poslani su ondje dvojica isusovaca: Mađar István Pongrácz i Poljak Melchior Grodziecki, za mađarske i slovačke vjernike, a uskoro je ondje upućen i naš Marko Križevčanin, koji je do tada djelovao kao upravitelj u obližnjoj benediktinskoj opatiji.

Uhićenje i mučenička smrt

Međutim, 13. srpnja 1619. god. izbio je požar, za kojega su kalvini lažno optužili katolike, što je dovelo do usijanja mržnje, a kada je György Rákóczi, zapovjednik kalvinske vojske, ušao s vojskom u Košice 3. rujna 1619., dao je odmah uhititi trojicu katoličkih svećenika.

Prisiljavali su ih da se odreknu pape i Katoličke crkve, a Marku Križevčaninu, kao kanoniku i u tom smislu uglednijem među njima, nudili su i crkveno imanje, ali naravno pod uvjetom da prijeđe na kalvinizam. Kako oni nipošto nisu htjeli udovoljiti kalvinističkim zahtjevima, ovi su ih stavljali na različite okrutne muke i na kraju ubili. Marka su na kraju mučili tako što su ga palili bakljom, a potom mu odrubili glavu 7. rujna 1619. god. Istog je dana ubijen Melchior Grodziecki, dok je na sličan okrutan način ovozemaljski život završio treći svećenik – István Pongrácz.

Iako su u svojoj zaslijepljenosti mnogi kalvini odobravali takvo mučenje i takvu smrt, bilo je i onih kojima je to bilo izrazito sablažnjivo i potpuno nepotrebno, jer su svjedočili da su trojica pogubljenih svećenika bili istinski borci za suživot među kalvinima i katolicima.

Kalvinistički knez Bethlen, koji je upravljao onim područjem, nije dozvolio da se tijela dostojno sahrane, ali je ipak popustio i nakon šest mjeseci, posredstvom grofice Katarine Pálffy, to učinio. Nešto poslije, odnosno 1635. godine, njihovi su posmrtni ostaci preneseni u uršulinsku crkvu u Trnavi, gdje se i danas nalaze.

Beatifikacija i kanonizacija Marka Križevčanina

Primas Pázmány je odmah počeo prikupljati potrebnu dokumentaciju za njihovu beatifikaciju i zamolio tadašnjeg papu Urbana VIII. da dozvoli njihovo štovanje, te je tako crkva u Trnavi postalo mjesto hodočašća, ali se sam proces beatifikacije oduljio. Službeno je započeo 1859. god., a tek će ih papa Pio X. proglasiti blaženima 15. siječnja 1905. godine, dok će ih svetima proglasiti bl. papa Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. godine u Košicama.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.