KAKO I KADA ĆE POKOJNICI USKRSNUTI DUŠOM I TIJELOM

Što znači? 'Počivao u miru Božjem, ili Pokoj vječni daruj mu Gospodine'

Autor

Vlč. Vladimir Trkmić

Vjerujem da se možemo složiti s činjenicom, vjerovali u Boga ili ne, da je groblje sveto mjesto. Mjesto mira i štovanja pokojnika. Groblje može biti podzemno, na razini tla ili nadzemno. U starom Egiptu groblja su se nalazila u pustinji zapadno od rijeke Nila. U starih Grka groblje je bilo izvan gradskih zidina. U starom Rimu groblje je prvo bilo unutar gradskih zidina, a kasnije se premješta izvan gradskih zidina, obično uz cestu.

08.09.2019. u 17:27
Ispiši članak

Prvi su kršćani u II. i III. stoljeću imali podzemna groblja (katakombe). Znamo da je to bilo vrijeme progona kršćana. Kršćani su, osim štovanja pokojnika u katakombama, slavili i Euharistiju. Bili su svjesni da su tako na sigurnom. Po rimskom zakonu, ondašnja policija nije smjela nikoga uhićivati na groblju. Groblje je bilo sveto mjesto. Zato su se prvi kršćani koristili tom zakonskom povlasticom kako bi se sačuvali od progonitelja. U kršćanskom Srednjem vijeku postojale su župe gdje je groblje bilo oko crkve. Neki kažu, u cintoru crkve. Pojavom kuge u kasnom Srednjem vijeku groblja su premještena izvan gradskih zidina. Kršćani su hodočastili ponajprije na Isusov grob, grob svetog Petra i Pavla, a potom na grobove svetaca Crkve. U katoličanstvu grobovi se obilježavaju znakom križa.

Čovjekova duša ima svoje podrijetlo od Boga – Katekizam Katoličke crkve

33. Čovjek. Svojom otvorenošću prema istini i ljepoti, svojim smislom za moralno dobro, svojom slobodom i glasom savjesti, svojom čežnjom za beskonačnim i za srećom čovjek postavlja pitanja o Božjoj opstojnosti. U svemu tome on zamjećuje znakove vlastite duhovne duše. Budući da je ''klica vječnosti što je u sebi nosi, nesvediva na samu materiju'', čovjekova duša može imati svoje porijeklo samo u Bogu.

Bog pokojnicima, umrlima, po Uskrsnuću daje tjelesni život

298. budući da Bog može stvarati ''ni iz čega“, Bog može po Duhu Svetom i grešnicima dati duhovni život, stvarajući u njima čisto srce, i umrlima po uskrsnuću tjelesni život, jer on ''oživljuje mrtve i ono što nije zove da bude'' (Rim 4,17). A budući da je mogao svojom Riječju učiniti da iz tame zasja svjetlo, može dati svjetlo vjere onima koji ga ne poznaju.

Što katolik vjeruje? Vjeruje u uskrsnuće duše i tijela na Sudnji dan

U Vjerovanju molimo i ispovijedamo da vjerujemo u uskrsnuće duše i tijela te život vječni. Ne ispovijedamo da vjerujemo samo u uskrsnuće duše, nego i da ćemo na novi tjelesan način uskrsnuti. Kakvo će to tjelesno uskrsnuće biti, to je velik misterij? Vjerojatno slično Isusovu uskrslom tijelu, koje nije bilo sputano nikakvim zidovima, zatvorenim prostorom. A ipak je bilo tijelo koje se moglo dodirnuti (sv. Toma).

Tijelo i duša

364. Ljudsko tijelo ima udjela u dostojanstvu ''slike Božje'': ono je ljudsko upravo zato što je oživljeno duhovnom dušom i sva ljudska osoba određena je da postane, u Tijelu Kristovu, Hramom Duha.

363. Riječ duša u Svetom pismu označuje ljudski život, ili cijelu ljudsku osobu. Ali, označava i ono najnutarnjije u čovjeku, što je u njemu najvrednije, ono po čemu je postao slika Božja: ''duša'' znači duhovno počelo u čovjeku.

366. Crkva uči da Bog svaku duhovnu dušu neposredno stvara, da dušu ''ne proizvode'' roditelji i da je duša besmrtna. Ona ne propada kad se tijelo odvaja smrću i ponovno će se ujediniti s tijelom u konačnom uskrsnuću.

Što onda znači ''Pokoj vječni daruj mu Gospodine'', ili ''Počivao u miru Božjem''?

Pokoj i počivanje odnose se na čovjekovo tijelo u grobu, bilo ono cjelovito bilo kremirano. Tijelo treba počivati do dana uskrsnuća dušom i tijelom svih pokojnika. U toj smo vjeri i ukapali svoje pokojnike. To je vidljivo iz obrednika sprovoda na dan ukopa naših pokojnika u ''Posljednjoj preporuci i oproštaju'' od pokojnika.

''Svidje se Bogu svemogućemu da po svršetku ovog života našega brata (našu sestru) pozove k sebi: njegovo (njezino) tijelo mi predajemo zemlji da se vrati onamo odakle je uzeto. Ali Krist je uskrsnuo, prvorođenac od mrtvih, on će preobraziti naše bijedno tijelo i suobličiti ga slovnomu tijelu svomu. Preporučimo stoga brata svoga (sestru svoju) Gospodinu da ga (je) primi u svoj mir i tijelo mu (joj) uskrisi u posljednji dan“ (''Red sprovoda“, str. 81).

Ova svećenikova ili đakonska molitva nad grobom pokojnika vrlo jasno kazuje: tijelo, ili posmrtni ostatci, ostaje u grobu. Duša će na Posljednji dan po naumu Božjem uskrsnuti s čovjekovim tijelom. Kakvim tijelom – mladog ili starog čovjeka, na nov način tjelesnosti, to je misterij Božji. Čovjek, pokojnik, uskrsnut će, neće biti uskrišen poput Lazara, jer to bi značilo povratak u isto tijelo. A uskrslo tijelo sasvim je drukčije od uskrišenog Lazarova tijela. Na završetku obreda sprovoda, predvoditelj sprovoda moli: ''Primio te Krist koji te je pozvao, i u krilo Abrahamovo anđeli te poveli. Primite dušu njegovu (njezinu). Ponesite je pred lice Svevišnjega''. Sve je jasno. Vjerujemo da naš Otkupitelj živi i da će u Posljednji dan iz zemlje uskrsnuti tijelom pokojnici i vidjeti svoga Spasitelja. Dakle, tijelo pokojnika počiva. Kako bismo željeli da počiva? Normalno: ''Počivaj u miru Božjem''.

Naše zajedništvo s pokojnicima

958. ''Poznajući dobro zajedništvo cijeloga otajstvenog Tijela Isusa Krista, Crkva putnika već od prvih vremena kršćanstva s velikim je poštovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12,46), za njih je prinosila i molitve.“ Naša molitva za njih može im ne samo pomoći već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

Sveta Misa je za žive i mrtve – zajedništvo zemaljske i nebeske Crkve

1354. U anamnezi, koja slijedi, Crkva se spominje smrti, uskrsnuća i slavnog dolaska Isusa Krista te prinosi Ocu žrtvu njegova Sina, koja nas s njime pomiruje. U prošnjama Crkva izjavljuje da se Euharistija slavi u zajedništvu sa svom Crkvom – nebeskom i zemaljskom, živih i mrtvih, i u zajedništvu s crkvenim pastirima, s papom, mjesnim biskupom, njegovim prezbiterijem i đakonima, kao i sa svim biskupijama svijeta zajedno s njihovim Crkvama.

To veliko euharistijsko, ili misno slavlje, kako vidimo, puno je više od neke komemoracije, puno više od molitve samo za jednog pokojnika. Misno slavlje vrhunac je duhovnog dnevnog ili tjednog života. Izvanredna prilika da molitvom pomognemo dušama u čistilištu, pokojnicima. Sveta misa je prilika za duhovna promišljanja, molitve zahvalnice, za produbljivanje osobne vjere, vjere u vječni život.

A groblja i grobovi nisu vječna počivališta. Ona su mjesta pokoja i mira, mjesta molitve, mjesta štovanja naših pokojnika. Zato s pravom možemo kazati da su groblja sveta mjesta. Bila ona katolička, pravoslavna, evangelička ili neka druga groblja. Grobna mjesta naših najmilijih obvezuju nas da dolazimo na mjesto ukopa, da molimo za uskrsnuće duše i tijela. A to ne bi smjelo biti samo jednom ili dva puta u godini. Svaka sveta Misa jest i prilika da mi, zemaljska Crkva, budemo u zajedništvu s nebeskom Crkvom. Zato neka pokojnici koji počivaju ne slušaju samo naše suze ili sjećanje, nego neka čuju i našu molitvu i molitvu naše Crkve.

Molitva za pokojne

Nebeski Oče, od Tebe dolazi naš život i Tebi se svatko vraća. Dao si nam taj boravak na zemlji kako bismo se pripremili na sudjelovanje u Tvojoj vječnoj ljubavi.

Ne koristimo uvijek dobro ovo vrijeme, i neki, nažalost, odbijaju Tvoje prijateljstvo.

Drugi, pak, žele biti s Tobom, tražeći istinu, pravednost i dobrotu, no, ljudska slabost zamračuje čistoću duše.

Zato nakon smrti trebaju najprije proći kroz čišćenje, kako bi se konačno mogli susresti s Tobom, licem u lice.

Molimo Te za sve naše pokojne koji trpe u čistilištu, prepoznavajući jasno u svjetlu Tvoje ljubavi vlastitu nesreću, propuste i grijehe zemaljskog života.

Oče milosrđa, oslobodi od trpljenja one za koje je Tvoj ljubljeni Sin prolio svoju Predragocjenu Krv.

Znamo da prazna riječ ili mnoštvo riječi ne mogu pomoći ni spasiti naše pokojne.

Zato želimo, zajedno s Isusovom Krvlju, prikazati i svoju krv kao znak ljubavi i solidarnosti.

Neka trud našega rada, vjernost Bogu, strpljivost u trpljenju i uzajamna ljubav probijaju granicu smrti te pridonesu skorom i potpunom sjedinjenju naših pokojnih s Tobom.

Molimo prije svega za sve one kojima dugujemo posebnu zahvalnost, od kojih smo primili život, vjeru i druga dobročinstva.

U svome milosrđu, također, pogledaj na one kojih se nitko ne sjeti.

Amen.


 


 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.