Što su zapravo predložili hrvatski biskupi glasačima? Kakav je to sposoban, bogobojazan i pouzdan političar?

Spomenuti citat iz Biblije glasi:

Onda proberi između svega puka ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito, te ih postavi za glavare puku: tisućnike, stotnike i desetnike.“ Izl. 18,21.

Što znači riječ bogobojaznost

Bogobojaznost (lat. pietas i religio ) u grčkoj religiji znači, odnos prema božanstvu koji je prožet strahom. U starih Rimljana bogobojaznost je ponizan osjećaj dužnosti i posvemašnje raspoloživosti prema svemu što je božansko. Velike monoteističke religije, židovstvo, kršćanstvo, islam, u prvi plan stavljaju strahopoštovanje, a ne sam strah pred Bogom. U Starom zavjetu bogobojaznost je sinonim za pobožnost i religioznost. ''Opći religijski leksikon'' str. 111.

Tko je pouzdan?

Riječ pouzdan (lat. fidus ) dolazi od glagola ''fidere'', što znači vjerovati. Pouzdan je onaj u koga se može pouzdati, koji je siguran, koji se ne kvari. I koji ne izaziva sumnje, koji je siguran i provjeren.

Ima li Hrvatska sposobne, bogobojazne i pouzdane političare? Moje osobno promišljanje.

Knjiga Izlaska u poglavlju ''Postavljanje sudaca'' govori o osobama koje trebaju pomagati Mojsiju. Njih treba izabrati. Osnovne ljudske kvalitete su da budu bogobojazni, pouzdani i da mrze mito. Jesu li takvi naši političari koje treba birati za EU parlament?

Mudri ljudi kažu da ne valja generalizirati. Meni se ipak čini da nemamo bogobojazne i pouzdane političare u koje bi se mogli pouzdati, koji ne izazivaju sumnju i u koje možemo biti sigurni. Ima li pobožnih, bogobojaznih političara? Možda, ali ne veliki broj. Jesu li provjereni? Da, jesu. Mnogi su provjereni nakon glasovanja za Istanbulsku konvenciju koja sadrži rodnu ideologiju protivnu biblijskoj slici o čovjeku i zdravom razumu. Da su ti koji su glasali za Istanbulsku konvenciju ispunjeni sposobnošću, bogobojaznošću, strahopoštovanjem i pobožnošću, sigurno ne bi glasali za Istanbulsku konvenciju.

No, ako i nisu pobožni, Bogu odani, trebali su slušati glas naroda, jer je glas naroda glas Božji (Vox populi, vox Deo). Hrvatski narod je u to vrijeme masovno na velikim skupovima pokazao i dokazao što misli o Istanbulskoj konvenciji. Saborski zastupnici nisu slušali glas i poruke naroda. Možemo li takvima vjerovati? Mislim da im ne treba vjerovati. Za EU parlament kandidiraju se političari koji su ''novi'' na hrvatskoj društveno -  političkoj sceni.

Znaju li građani Hrvatske tko su oni? Znaju li katolici jesu li oni uopće vjernici? Ni to ne znamo. Kako onda glasovati? To je veliko i vrlo teško pitanje. A još je teže pitanje, tko je od njih praktični vjernik? A samo praktični vjernik može biti bogobojazan i pouzdan. Dakle, treba isključiti vjernike – političare koji su tradicionalisti (godišnjaci) koji jednom ili dva puta godišnje uđu u crkveni prostor i sudjeluju samo na Božić, ili za Uskrs na svetoj Misi.

Postoji li u Hrvatskoj moralna, društvena svijest i odgovornost?

Zadarski nadbiskup, msgr. Želimir Puljić kao predsjednik HBK je pred tv. kamerama pozvao građane Hrvatske da glasuju sa moralnom, društvenom sviješću i odgovornošću. Kakva je moralna, društvena svijest i odgovornost pokazali su svi izbori do sada. Spomenuti citat iz knjige Izlaska na kojeg su hrvatski biskupi stavili težište, svoje poruke glasačima, spominje osobe koji mrze mito. Jeste li ikada do sada čuli od demokratskih promjena do danas da je neki političar javno izjavio da mrzi mito? Ja to nisam čuo. A vi? Čini mi se da se u Hrvatskoj glasa za one koji su medijski bučniji, glasniji, koje mediju protežiraju i favoriziraju, a ne po moralnoj, društvenoj svijesti i odgovornosti.

Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života

''Zauzimanje kršćana u svijetu tijekom dvijetisućljetne povijesti pronašlo je mnoštvo različitih izražaja. Jedan je od tih sudjelovanja kršćana u političkom životu: kršćani, kao što je govorio jedan od crkvenih pisaca iz prvih stoljeća, 'sudjeluju u javnom životu kao građani'.

Crkva među svojim svecima čast brojne muškarce i žene koji su služili Bogu velikodušnom zauzetošću u političkom djelovanju i obnašanju vlasti. Među njima je i sv. Toma More, proglašen zaštitnikom vlasti i političara. On je posvjedočio svojim mučeništvom ''neotuđivo dostojanstvo čovjekove savjesti''. Premda izvrgnut različitim oblicima psihološkog pritiska, sveti Toma nije pristao na kompromis. Ne odričući se ''postojane vjernosti legitimnoj vlasti i institucijama'' kojom se odlikovao, poručio je svojim životom i smrću da se ''čovjek ne smije odijeliti od Boga, niti politika od morala''.

Današnja demokratska društva u kojima svi – što treba pohvaliti – u istinskoj slobodi izravno sudjeluju u vođenju javnih poslova, zahtijevaju od građana, kršćana i nekršćana, nove i šire oblike sudjelovanja u javnom životu. Svojim glasom na izborima za predstavnike zakonodavne i izvršne vlasti, kao i na druge načine, svi mogu pridonijeti oblikovanju političkih rješenja i zakonskih odluka koje, po njihovu mišljenju, u većoj mjeri koriste općem dobru. Život u demokratskom političkom sustavu ne bi se mogao plodonosno razviti bez djelatnog, odgovornog i velikodušnog uključivanja svih, ''dakako, u u različitosti i komplementarnosti oblika, razina, dužnosti i odgovornosti.''

''DOKTRINALNA NOTA'' – o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu“ str. 9. i 10.