Što mi je činiti?

“Što mi je činiti?” - toliko se puta pitamo. Što nam je činiti?

Ima jedna priča o jednom bogatom mladiću koji želi slijediti Isusa i dolazi k Isusu i pita što mu je činiti. Isus mu ne odgovara, što mu je činiti, nego mu daje jasni naputak, što mora ostaviti u životu. Čega se mora lišiti. Mladić je pogođen tom Isusovom riječju. Isusova riječ ga pogađa kao strijela, u srce, u čovjekovo biće.

Ovaj nam je mladić simpatičan iz više razloga. Ponajprije, u svojoj svakodnevnici, u običnom ‘građanskom’ životu on je nezadovoljan. Sve posjeduje, svega ima, bogat je, ali mu pogled ide dalje i pita se spram vječnoga života, onoga što još slijedi, što ga čeka, što ga može ispuniti. Jasno mu je da ne može na temelju nešto religijske prakse, molitava, postova, milostinje postići ono što bi ga moglo zadovoljiti. Da je to bilo moguće, ne bi dotrčao k Isusu i pitao ‘spram vječnoga života’. Njemu su još uvijek otvorena sva životna pitanja i zato dolazi k Isusu. Dolazi k Isusu koji je kadar dati odgovor na čovjekova zadnja pitanja u životu.

Što ga sili Isusu? Odgovor je u mladićevu upitu: Učitelju dobri. Isusova dobrota. Vidi mladić kako je Isus drukčiji od ostalih ljudi s kojima se susreo u svome životu. U konačnici bi pitanje koje je upravio Isusu glasilo: Učitelju, što mi je činiti da budem dobar upravo kao što si ti dobar? Što nas privlači kod ljudi? Kod čovjeka? Privlači nas dobrota!

Kao ljudi mi smo često puta nažalost zli, dobri možemo postati ako nas dirne ljudska ili Božja dobrota. Reći će Isus za nas na jednome mjestu da mi koji smo zli znamo dobrima darivati djecu svoju. Tu riječ upućuje Isus i svima nama. Ako želite zavrijediti vječnost ali i vidjeti bolji svijet oko vas zarazite ljude oko sebe svojom dobrotom!

Isus daje mladiću recept kako biti dobar i druge oduševiti dobrotom. Trebaš biti ne navezan na materijalno. U biti, mladić je bio pozvan na ono što se naziva “kršćansko savršenstvo” - obdržavao je sve zapovijedi, živio je kreposno, i sad se još samo treba odreći materijalnog, onoga što ga veže za zemaljsko da bi postigao to savršenstvo u potpunosti. Za tako nešto on ipak nema snage niti hrabrosti i odlazi tužan potvrđujući još jednom da je navezanost na materijalno velika prepreka u nasljeđivanju Isusa.

Tko želi Isusa nasljedovati, tko dakle želi biti kršćanin ili kršćanka, ne treba donositi Kristu ništa u miraz osim spremnosti, postati učenik, postati dobar. Čovjek ne mora moljakati da bude primljen, ne mora ništa zarađivati, ne mora stvarati nikakve pretpostavke. Mora samo osloboditi svoje srce od suvišnih stvari, osloboditi srce za prostor u koji će On pohraniti ono što mi je potrebno. Ako je tu samo materijalno, onda je nemoguće. Isprazniti srce od svega, kako bih mogao primiti dobrotu koju ću nakon toga darivati drugima i širiti čovjekoljublje.

U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči mladić, klekne preda nj pa ga upita:"Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" Isus mu reče: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" On mu odgovori: "Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti". Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom". On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.Iz Markovog evanđelja