Stier: Tito je htio kontrolirati Katoličku crkvu, Stepinac na to nije pristao i zato je progonjen

U naše vrijeme teško je na hrvatskoj političkoj sceni pronaći političara koji je praktičan vjernik. Kada kažem praktični vjernik mislim na katolika koji redovito ide nedjeljom na svetu Misu i živi u katoličkoj obitelji. Jedan od praktičnih vjernika jest gospodin Davor Ivo Stier. Ugodno sam se iznenadio kada sam ga ugledao kako na vazmenom bdijenju izlazi za ambon i čita biblijsko čitanje. Riječ je zapravo o praktičnom vjerniku, jednostavnom, pristupačnom gospodinu, koji djeluje i govori vrlo smireno, jasno, koncizno.

Kao osoba skroman je, svjestan svojih ljudskih slabosti. Hrvatske političke stranke još uvijek nisu osjetile dubinu pravog demokršćanstva kakvo je prisutno u nekim europskim zemljama. Mnogi naši ''demokršćani'' ne poznaju katolički socijalni nauk, katoličku moralku, Doktrinarnu notu Kongregacije za nauk vjere, o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu.

Hoće li demokršćanstvo u Hrvatskoj zaživjeti, najviše ovisi o vodstvu stranaka koje se nazivaju demokršćanskima. Razvoj demokršćanstva u Hrvatskoj prepustimo budućnosti, Bogu i osobama koje će oplemeniti loše stranačke programe i praksu katoličkim svjetonazorom.

Recite nam nešto o sebi. Potječete li iz katoličke obitelji? Tko vam je bio najveći uzor u obitelji za život koji je bio pred Vama?

Roditelji su sestre i mene odgojili u hrvatskom i katoličkom duhu. To je ujedno i najveće bogatstvo koje su nam prenijeli. Nisu nam samo o tim vrijednostima govorili, već su njih i živjeli. Zato mogu, bez ikakve dvojbe, reći da su mi oni bili i ostali životni uzori. Naravno, na mene je utjecala i sredina u kojoj sam odrastao, prijatelji iz škole i s fakulteta, a posebno prijatelji iz hrvatske iseljeničke zajednice u Buenos Airesu.

Vjernik ste i to praktičan vjernik. Kako se osjećate među hrvatskim političarima koji nisu katolici, ili su samo deklarativno vjernici, po krsnom listu? Jeste li ikada imali kakvih neugodnosti zbog toga što ste vjernik?

Vjera je dar i zahvalan sam što sam taj dar primio, unatoč svim mojim nedostacima. Grješnik sam i nije na meni da sudim kolegama u politici. Bog je svakom čovjeku dao slobodu, pa čak da i Njega odbaci. Dakako, volio bih da i drugi oko mene dožive radost kršćanstva, ali to je uvijek slobodan izbor. Neugodnosti zbog kršćanskih stajališta? Zapravo, ništa vrijedno spomena. Kršćanima treba biti neugodno samo kad, poput Petra, zatajimo Gospodina.

Njemački savezni kancelar, pokojni Helmut Kohl, ostavio je dubok trag u njemačkoj politici. U njegovo je vrijeme srušen Berlinski zid. Kažu da je bio vjernik i da je imao jednog biskupa kao savjetnika za socijalna pitanja. Mislite li da je 'normalno' to da jedan vrstan demokršćanin ima biskupa, ili nekoga iz klera za savjetnika?

Zašto političar ne bi mogao tražiti savjet i od svećenika ili biskupa? Štoviše, dijalog između političke i duhovne sfere poželjan je i potreban, s time da se mora poštivati njihova autonomija. Dakle, ono što nije dobro jest kada se ta autonomija naruši. Kada bi klerici htjeli kontrolirati svjetovnu vlast, to bi bio nedopustiv oblik klerikalizma. Jednako je nedopustivo kada svjetovna vlast želi kontrolirati onu crkvenu, kao što je na primjer, Tito htio učiniti s Katoličkom crkvom. Blaženi Alojzije Stepinac na to nije pristao i zato je progonjen, jer je branio vjersku slobodu i slobodu Katoličke crkve.

Čini mi se da u Hrvatskoj nema demokršćanske stranke slične CDU/CSU, ili se do sada nije uspjela profilirati. Ja ne prepoznajem u našem društvu neku stranku koja bi imala jasan, prepoznatljiv i objavljen demokršćanski program. Slažete li se sa mnom?

U Hrvatskom saboru Hrvatska demokršćanska stranka ima dva zastupnika koji su dio vladajuće većine, predvođene HDZ-om. Sama Hrvatska demokratska zajednica ima svoju demokršćansku komponentu, s time da HDZ ima širu političku platformu, što je logično s obzirom na to da je stranka zapravo nastala kao pokret za nacionalnu emancipaciju.

Što zapravo za Vas znači biti demokršćanin? Koji su, da tako kažem, političko- moralni 'okviri djelovanja' koje jedan pravi demokršćanin ne bi smio prijeći, a da ostane pravi demokršćanin?

U prvome redu treba istaknuti da kršćanska demokracija nije vjerska, nego politička platforma. Takva je politička doktrina nadahnuta kršćanskim socijalnim naukom, koji je od enciklike 'Rerum novarum' do danas u središte stavio dignitet ljudske osobe te vrijednost zajednice i prirodnih institucija, od obitelji do nacije, nasuprot liberalnom individualizmu i socijalističkom kolektivizmu i etatizmu. Za razliku od reakcionarnih snaga koje se protive demokratizaciji i teže ka autoritarizmu, kršćanska demokracija vjeruje u slobodu i smatra da vlast mora biti ograničena, nikako apsolutna. Vlast korumpira, apsolutna vlast apsolutno korumpira.

Nekada je za političare i politiku bilo zlatno pravilo 'vox populi, vox Dei', glas naroda, glas Božji. To više ne vrijedi za Hrvatsku. Masovna okupljanja ljudi u Splitu i Zagrebu uoči izglasavanja Istanbulske konvencije bila su 'vox populi, vox Dei'. A političari su napravili suprotno, glasovali su za Konvenciju, a time i rodnu ideologiju, koja se kosi s antropološko-biblijskom slikom o čovjeku, s crkvenim naukom. Manjina je na silu, bez prigovora savjesti političara, nametnula konvenciju većini.

Problem Istanbulske konvencije jest taj što se temelji na ideološkom konceptu da čovjek može sam sebe definirati kako god želi, pa čak i protivno biološkim činjenicama i vlastitoj prirodi. To je lijevo-liberalno, ali ne i kršćansko i klasično shvaćanje slobode. Čovjek nije slobodniji ni sretniji ako ide protiv prirode. To će možda biti privid slobode i sreće, ali je priroda ipak jača od ljudske samovolje, pa ćete na kraju imati samo nesreću, nered i frustraciju u društvu. Na tome ne možete graditi zdravo i skladno društvo, bez nasilja. Još je Ciceron, prije kršćanstva, upozorio da ljudski zakoni i konvencije ne smiju ići protiv zakona prirode.

Kako tumačite moguću činjenicu da neki političar kod izglasavanja nekog zakona kaže: 'Ja neću glasovati, zbog prigovora moje savjesti, za taj zakon'? Znate li za koji takav slučaj u hrvatskoj politici?

Upravo prilikom izglasavanja Istanbulske konvencije mnogi su zastupnici HDZ-a glasovali protiv, dakle različito od službenog stajališta Predsjedništva stranke. Tada je postavljen novi standard u hrvatskoj demokraciji, ispod kojega se ne smije ići. Naime, stranačka je stega u svakoj stranci i u svakoj demokraciji potrebna oko političkih pitanja koja ne zadiru u svjetonazor. Često se ne slažete s nekom kadrovskom odlukom, ili nekim zakonskim odredbama, ali ako većina u vašem klubu zastupnika tako odluči, morate se držati stranačke stege. Inače, stranke ne bi mogle funkcionirati. No, oko svjetonazorskih pitanja ne smije se prisiliti zastupnike da biraju između lojalnosti stranci i svoje savjesti ili vjerskih uvjerenja.

U Hrvatskoj ima ljudi koji žele da se uvede dan sjećanja na žrtve Katoličke crkve tijekom njezine povijesti. Neki otvoreno izjavljuju, pišu na društvenim mrežama da je Crkva najveće zlo na planetu. Takve teze dolaze od nekih pisaca koji su jugofili, odgajani na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zašto i odakle potječe takva mržnja prema Katoličkoj crkvi u 21. stoljeću?

Crkva je bila progonjena više puta u povijesti i u različitim dijelovima svijeta. Tu se možda valja prisjetiti Isusovih riječi: 'Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas'. Dakle, ta nas činjenica ne smije previše iznenaditi ni uznemiriti. Živimo u takvom svijetu, u ovakvom vremenu, u kojemu valja prepoznati i ono što je dobro oko nas. I, dok ustrajemo u vjeri, valja otvoriti dijalog i s onima koji nisu kršćani, ili vjernici.

Koga od biskupa ili svećenika koji je djelovao u bližoj crkvenoj povijesti posebno cijenite zbog njegova zalaganja za opće dobro, dobro svih Hrvata i građana Hrvatske?

Pripadam generaciji na koju je sveti Ivan Pavao II. ostavio neizbrisiv trag. Imao je posebnu karizmu i presudno je utjecao na mene u mojim formativnim godinama. Za nas Hrvate voljeni Papa uvijek će imati posebno mjesto. Njegove su poruke i dalje aktualne i snažne.

Koji je vaš neostvareni osobni san kao praktičnog vjernika?

Posjetiti još jednom Svetu Zemlju, ali sada sa suprugom i djecom.