PAPA IVAN XXIII.

SPOMENDAN PAPE 'Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati'

Autor

Vlč. Vladimir Trkmić

Papa Ivan XXIII., pravo ime Angelo Giuseppe Roncalli, rođen je 25. studenog 1881. godine u mjestu Sotto il Monte, Italija. Njegov prethodnik bio je papa Pio XII., čiji je pontifikat trajao od 1939. do 1958. godine. Papi Ivanu XXIII. pontifikat je započeo 28. listopada 1958., a završio je 3. lipnja 1963.. Naslijedio ga je papa Pavao VI. Papa Ivan XXIII. proglašen je blaženim 3. rujna 2000., a svetim 27. travnja 2014. Njegov dan smrti nije uzet kao dan spomendana, kao što je uobičajeno, nego je za spomendan određen dan početka II. Vatikanskog sabora.

11.10.2019. u 15:37
Ispiši članak

Papa Ivan XXIII. i početak zasjedanja II. Vatikanskog koncila

Za papu Ivana XXIII., koji je na početku pontifikata imao 77. godina, s obzirom na njegovu dob, mnogi su mislili da će biti kao papa kompromisno rješenje, prijelazno rješenje. Vrijeme je pokazalo da su se prevarili. Papa Ivan XXIII. od samoga početka pontifikata unosi velike
promjene u Vatikanu. Spušta se među ljude i želi biti blizu ljudima. Treći kat Apostolske palače intimno je područje svakog pape. No, papa Ivan XXIII. dopustio je da kamere uđu na to intimno područje osobnog života. Tom gestom nisu bili svi oduševljeni. Papa je vrlo često sebe u nastupima nazivao seljakom i želio je biti dobar pastir.

Kada je 25. siječnja 1959. okupljenim kardinalima u Bazilici sv. Pavla izvan Zidina objavio odluku o sazivanju Drugog vatikanskog koncila, sve je iznenadio. Svi su nešto očekivali od pape Ivana XXIII., ali ne baš to, sazivanje Koncila. Papa je tražio promjene u Crkvi: jedinstvo Crkve s istočnim crkvama, provođenje obnove Crkve s obzirom na svijet, dijalog sa svim ljudima, nevjernicima ili vjernicima drugih vjeroispovijesti. Zato je biskupima rekao: "Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati… Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra.“ A svim kršćanima poručio je: "Tražimo što nas povezuje, a ne ono što nas dijeli“. Bila su to sasvim drukčija vremena u svakom smislu, u odnosu na naša današnja vremena. Zato sve treba promatrati očima onoga vremena. Među kardinalima i biskupima bilo ih je nekoliko koji su bili protiv sazivanja Koncila. Govorili su da se time zadire u baštinu Crkve. Koncil je ipak započeo s radom 11. listopada 1962. Bio je to ekumenski Koncil, koji je donio novi zaokret u Crkvi s ekumenizmom.

Papa Ivan XXIII. – veliki mirotvorac svijeta

U kolovozu 1961. pojavila se na političkoj sceni međunarodna kriza. Sovjeti su započeli graditi Berlinski zid, kako bi spriječili učestale prebjege građana s Istoka na Zapad. Kažu da je Nikita Hruščov tada prijetio ratom, iako ga možda u realnosti nije želio. Papa je razmišljao o opasnosti od svjetskog rata, koja je prijetila. U Castel Gandolfu, preko Radio Vatikana, obratio se Sovjetima i Saveznicima. U svome apelu molio ih je da sačuvaju mir. Političko-međunarodna kriza okončana je zahvaljujući Papi.

Nikita Hruščov je u "Pravdi“ pohvalio Papin apel za mir u svijetu. Vrlo brzo nakon te krize izbila je nova međunarodna kriza, ovoga puta zbog Kube. Svijet se našao na rubu Trećeg svjetskog rata. Papa ponovno upućuje apel u ime cijeloga svijeta, za svjetski mir. Sovjeti su opet popustili, a cijeli je svijet tom prilikom odahnuo. Nakon tih međunarodnih kriza papa Ivan XXIII. objavio je, 11. travnja 1963., encikliku "Pacem in terris“ (Mir na zemlji), u kojoj se obratio cijelom ljudskom rodu apelirajući na svjetski mir, nasuprot prijetećoj nuklearnoj katastrofi. U enciklici se distancirao od marksističke ideologije i aspiracije komunističkih režima, i zalagao se za bolje odnose između Svete Stolice i Istoka.

Papa "Ivan Dobri“

Još za života papu Ivana XXIII. zvali su Dobri Papa. Bio je skroman, jednostavan i ponizan. Kada je 15. siječnja 1953. imenovan kardinalom i patrijarhom Venecije, još kao kardinal Roncalli izjavio je: "Dolazim iz poniznosti i odgojen sam u zadovoljnom i blagoslovljenom siromaštvu. Providnost me odvela iz moga rodnog mjesta. Upoznala me s različitim narodima, religijama, ideologijama. Mene je uvijek više zanimalo ono što nam je zajedničko, nego ono što nas dijeli.“ Kada je bio upitan koje će ime uzeti kao papa, odgovorio je: "Zvat ću se Ivan, po uzoru na svoga oca, na Ivana Krstitelja i Ivana Apostola“. Na otvaranju i samom početku Drugog vatikanskog koncila bili su prisutni svi biskupi svijeta. Bilo je 2540 crkvenih otaca (kardinala, biskupa, teologa) koji su imali pravo glasa. Među pozvanim gostima na Koncilu bili su prisutni izaslanici osamnaest nekatoličkih crkava. Na Trgu sv. Petra okupilo se više stotina tisuća ljudi sa svijećama. Papa Ivan XXIII. u govoru je bio ponizan, jednostavan i blizak svakom čovjeku.

Ponizno je i nenametljivo govorio: "Draga moja djeco, čujem vaše glasove. Moj je glas samo jedan, ali u njemu su glasovi cijeloga svijeta. Cijeli je svijet došao ovamo. Možemo reći da je i Mjesec večeras želio biti svjedok toga događaja. U cijeloj svojoj povijesti Bazilika svetog Petra nikad nije vidjela nešto slično. Ja nisam važan. Govorim vam kao brat koji je po volji našega Gospodina postao otac. Ali sve to zajedno, očinstvo i bratstvo i milost Božja, neka odaju počast ovoj večeri. I svoje osjećaje uvijek izražavajmo kao sada, pred Nebom i Zemljom. Vjerom, nadom i milosrđem, ljubavlju prema Bogu i svojoj braći. I da svi, u svetome miru Gospodinovu, činimo dobra djela. Kada dođete svojim domovima, naći ćete svoju djecu. Zagrlite ih i recite im da je to od Pape.

Možda ćete morati otrti poneku suzu. Recite lijepu riječ. Papa je s nama. Osobito u doba tuge i gorčine.“ Papa je vrlo brzo nakon početka Drugog vatikanskog koncila saznao da boluje od karcinoma želudca. Pojavljivale su se sve češće glasine da neće dugo živjeti. Saznavši za te glasine, govorio je: "Moj je kovčežić spakiran. Ja sam spreman.“ Dirljive riječi.

Umro je na Duhovski ponedjeljak 3. lipnja 1963., u osamdeset drugoj godini života. Za života je rekao vrlo značajnu, realnu i poznatu kršćansku misao o životu: "Život je hodočašće. Mi smo načinjeni od neba. Ovdje zastajemo kratko vrijeme, a onda nastavljamo putovanje.“

Papa Ivan XXIII. u odnosu na druge pape druge polovice 20. stoljeća

Sveopća Crkva imala je i ima tu čast da je, vođena Duhom Svetim, u dvadesetom stoljeću imala nekoliko vrlo značajnih i svetih papa. Svaki je od njih imao svoju karizmu, svoje darove, sposobnosti, talente, kojima se koristio u služenju sveopćoj Crkvi. Sveti papa Ivan XXIII. i papa Pavao VI. jednostavnost, poniznost, skromnost i neviđenu dobrotu. Njihovi pontifikati protekli su u stvaranju koncilskog duha, a "aggiornamento“, to jest posadašnjenje, "modernizacija“ Crkve bio je njihov cilj koji je trebalo ostvarivati. Svakako, nama je Hrvatima
ostao duboko prisutan u našoj svijesti sveti papa Ivan Pavao II. Zahvalni smo mu na njegovoj ljubavi prema Hrvatima i Crkvi u Hrvata, na toplini njegovih riječi i poruka, kao i na proglašenju blaženim kardinala Alojzija Stepinca. A papa Benedikt XVI., Emeritus, ostaje nam
u sjećanju po duboko teološkim mislima i prepoznavanju događaja u samoj Crkvi. Njegova misao "Crkva je brod koji pušta na sve strane“ ili "Crkva će možda biti malo stado“ poziv je i poticaj svima nama da budemo evangelizatori svih područja crkveno-društvenog života. To je uistinu teška zadaća u Europi koja je namjerno, planski dekristijanizirana tijekom vremena od Francuske revolucije do danas. Moramo biti svjesni da svako razdoblje u životu Crkve ima svoje probleme, svoje uspone i padove. Jedno je sigurno – Crkva će opstati, jer je vođena
rukom Božjom i Duhom Svetim.

Deset načela pape Ivana XXIII. za svaki dan.

Načela mogu postati dio života za sve nas.

1. načelo: Samo za danas ću se truditi doživjeti dan, ne želeći odjedanput riješiti problem svoga života.
2. načelo: Samo za danas ću voditi najveću brigu (posvetiti najviše pažnje) o svom nastupu.
Nikoga neću kritizirati, štoviše, neću za tim težiti da druge ispravljam ili pak poboljšavam. Samo sebe.
3. načelo: Samo za danas ću biti sretan u svijesti kako sam stvoren za sreću. Ne samo za onaj, nego i za ovaj svijet.
4. načelo: Samo za danas ću se prilagoditi okolnostima, ne zahtijevajući da se okolnosti prilagode meni i mojim željama.
5. načelo: Samo za danas ću deset minuta svojega vremena posvetiti dobroj lektiri. Kao što je hrana nužna za život tijela, tako je lektira nužna za život duše.
6. načelo: Samo za danas ću učiniti dobro djelo. I neću to nikome pripovijedati.
7. načelo: Samo za danas ću učiniti nešto što nemam volje učiniti. Ako se budem u svojim mislima osjećao povrijeđenim, brinut ću se da to nitko ne opazi.
8. načelo: Samo za danas ću izraditi određen raspored. Možda se neću držati toga rasporeda, ali ću ga sastaviti. I čuvat ću se dvaju zala – velike žurbe i neodlučnosti.
9. načelo: Samo za danas ću čvrsto vjerovati – sve ako bi okolnosti pokazivale suprotno – kako se dobrostiva providnost Božja brine za mene, kao da ne postoji nitko drugi na svijetu.
10. načelo: Samo za danas se neću bojati. Naročito se neću bojati radovati se svemu što je lijepo i neću se bojati vjerovati u Dobrotu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.