VLČ: VLADIMIR TRKMIĆ

Sabranost i tišina nužne su za osobni duhovni rast i susret sa živim Bogom

Autor

Vlč. Vladimir Trkmić

Sabranost kao riječ i pojam vrlo se malo rabi u komunikaciji naših sunarodnjaka. Što je to sabranost? Sabranost je usredotočenost u molitvi i kontemplaciji.

21.02.2019. u 10:50
Ispiši članak

Duhovni pisci govore o aktivnoj i pasivnoj sabranosti. Aktivna sabranost jest pounutarnjenje vanjskih čovjekovih osjetila i uključivanje meditativnih vježbi. A pasivna sabranost jest u dubokom doživljaju Božje prisutnosti. Tišina je također svojevrsno povlačenje, mirovanje, samotno stanje, ili stanje u molitvenoj zajednici koja prakticira tišinu u liturgiji.

Tišinu je vrlo dobro opisao pjesnik Dobriša Cesarić u pjesmi ''Tišina“

Sjedim u travi.

Ali ne sjedim sam.

Na različku, što se lako njiše

Do mojih nogu, sjedi jedan leptir,

I mirno med mu iz modrine siše.

Ne boji me se. Kao da je sviko

Već posve na me.

Ne smeta nas niko.

 

Tišina kao stvarnost bila je nužnost u životu pjesnika, da bude sam. Da mu nitko ne smeta. Tišina je osnovna osobina pobožnih molitelja, koji u prirodi, ili u nekoj crkvi žele biti sami sa sobom, u molitvi i doživljaju Božje prisutnosti. Papa Benedikt XVI. volio je govoriti o sabranosti i tišini u samostanima, koji su oaze gdje Bog govori čovjeku. Govoreći o samostanima na samotnim mjestima održao je 10. kolovoza 2011. na općoj audijenciji katehezu o samostanima: ''Ta mjesta ujedinjuju dva elementa koja su vrlo važna za kontemplativni život: ljepotu stvorenog svijeta, koji upućuje na Stvoriteljevu ljepotu te tišinu, koju jamči udaljenost od gradova i velikih prometnih tokova. Tišina je ambijentalni uvjet koji bolje potpomaže sabranost, slušanje Boga, meditaciju. Već sama činjenica da se uživa tišinu, da se dopušta da čovjeka, tako reći, tišina ispuni, predstavlja neku prethodnu pripremu za molitvu. Veliki prorok Ilija, na brdu Horeb – to jest na Sinaju – svjedočio je silnom vihoru, zatim potresu i na kraju plamenim bljeskovima, ali u njima nije prepoznao Božji glas; prepoznao ga je međutim u blagom lahoru (usp. 1 Kr 19,11-13). Bog govori u tišini, ali ga treba znati slušati. Zato su samostani oaze u kojima Bog govori čovjeku; u njima se nalazi klaustar, simbolično mjesto, jer je riječ o jednom zatvorenom prostoru, no ujedno otvorenom prema nebu.“

Svjedočanstvo pape Benedikta XVI. i svjedočanstvo pjesmom ''Tišina'' Dobriše Cesarića dobivamo poticaj da se povremeno povučemo u tišinu prirode, ili nekog samostana na osami, kako bismo doživjeli Stvoriteljevu veličinu, ali i njegovu prisutnost u prirodi.

U odgojnim ustanovama, uvijek su nas učili i poticali na tišinu i sabranost. Smatrali su da su one nužne prije svake molitve i svete Mise. Zato neki svećenici vole inzistirati da se na misno slavlje dođe barem desetak minuta prije samog početka. To se vrijeme može iskoristiti za tišinu i sabranost. Za isključivanje svih osjetila koje nas dekoncentriraju. ''Šutnja je mač u duhovnoj borbi“, zapisala je sveta Faustina Kowalska.

Plodovi tišine

Tišina je dragocjena. U njoj ćeš naći Boga!

Stvori si otok tišine! U buci je teško pronaći Boga!

Tišina i šutnja donose red u dušu. Budi hrabar ponovno započeti!

Šutnja je moć jasnoće. Traži tišinu!

Istina je naporna, ali je spasonosna. Potrudi se da je spoznaš u tišini!

Bog te čeka u tišini. Tamo ćeš čuti njegov glas!

Privikni se na tišinu ušiju i jezika! Tada ćeš naći Boga!

U tišini srca govori Bog. Slijedi njegovu riječ!

Herbert Madinger, Temeljna načela za kršćane

Ljudi našega doba ne podnose tišinu. Jedan moj poznanik jednom mi je rekao: ''Ja ne podnosim tišinu. Nešto u kući mora biti uključeno kad sam potpuno sam. Radio, ili televizija. Ja spavam, a radio mi svira cijelu noć.“

Vidim da se vjernici teško privikavaju ako svećenik poslije propovijedi, ili molitve vjernika napravi kratku tišinu. A djecu i mlade teško je smiriti i ponuditi im šutnju da razmišljaju. Unatoč svemu, prakticiraj sabranost i tišinu. Tako ćeš duboko ući u meditaciju, u promišljanje onoga što ti Bog poručuje.

Mjesto sabranosti i šutnje ne mora biti nekakav samostan na osami. Ne mora biti ni crkveni prostor. Sabrati se i biti u fazi tišine možeš i u kutku svoje sobe, negdje u prirodi, posve sam. Ako nisi pokušao, pokušaj. Ako nisi uspio prvi put, uspjet ćeš drugi put. Znaj sabranost i tišinu napraviti prije svete ispovijedi. Upoznaj tako samoga sebe, svoje duhovne dubine, svoje grijehe i promašaje, svoje moguće obrate nabolje.

Bog će ti silom Duha Svetoga dati snagu za razmatranje, analize i odluke. Tišina ima čak osam plodova. Barem jedan od tih plodova obuhvatit će tvoju dušu i savjest. Ne boj se tišine. Ona nije gubljenje vremena niti je dosadna. U tišini i sabranosti saberi svoje unutarnje duhovno JA. Tko sam to ja? Kakav sam? Kamo idem? Kakav želim biti uz Božju pomoć? Isus i mnogi sveci iz povijesti Crkve primjer su nam sabranosti i tišine. Neka ti oni budu nadahnuće da prihvatiš u osobnom životu tišinu i sabranost.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.