TALENTI I MILOST KOJE ISUS DAJE
Redovništvo u znaku procvata i rasta, ili propadanja...
Redovništvo je organiziran oblik asketskog i kontemplativnog života u religijske svrhe. Razvilo se gotovo u svim svjetskim religijama (rano židovstvo, kršćanstvo, islam, hinduizam, budizam). Ustanova slična redovništvu postojala je u grčkim filozofskim bratstvima (pitagorejci, stoici).
U starohebrejskoj religiji nagovještaju ga nazirejci, a u ranom židovstvu prakticiraju eseni. U hinduizmu razvilo se monaško redovništvo pa se redovnici, monasi, odriču posjeda i u ašramu posvećuju asketskim vježbama, meditaciji i hodočašću. U budizmu redovništvo je prihvaćeno od brahmanizma, ali je uvedeno vrijeme kušnje i pouke. U islamu redovništvo je došlo preko sufizma i organiziralo se u brojne derviške redove.
Kršćansko redovništvo nastaje između III. i VI. stoljeća u Egiptu, Siriji i Palestini i odande se širi po kršćanskom Istoku i Zapadu. Može biti pustinjačkog (eremitizam) i cenobitskog tipa (cenobitizam). Cenobitsko redovništvo može biti asketsko - konteplativnog tipa (monaštvo) i aktivnog tipa (prosjački redovi i kongregacije).
Dok se zapadnokršćansko redovništvo diferenciralo ovisno o povijesnom trenutku i društvenom poretku, istočnokršćansko redovništvo ustalilo je isključivo monaški tip redovništva. Protestantizam je dokinuo redovništvo, ali je u dvadesetom stoljeću bilo pokušaja njegove obnove (taizeanska zajednica).
Tko su, zapravo, redovnici?
Tko je redovnik? On je član nekoga vjerskoga reda, ili vjerskog bratstva (monah, derviš, bonac). U kršćanstvu je to muška osoba koja se polaganjem tri zavjeta (siromaštvo, poslušnost, čistoća), posvećuje duhovnom životu. To može biti u samoći (eremit), pustinjak. Redovnik posvećen asketsko - kontemplativnom životu naziva se monah, a pripadnik prosjačkih redova fratar, franjevac. Tri spomenuta zavjeta nastala su prema evanđeoskim savjetima, kojima se preporučuje nasljedovanje Isusa Krista. To je asketska protuteža trim oblicima požude (oholost, putenost i lakomost). Zavjeti se polažu nakon godine kušnje (novicijat), a mogu biti privremeni i doživotni, jednostavni i svečani. Redovništvu mogu pripadati i žene.
Nama su iz hrvatske povijesti vrlo dobro poznati redovnici benediktinci. Njihovo geslo ili geslo sv. Benedikta, utemeljitelja Reda, bilo je ''Ora et labora''- ''Moli i radi''. To je najstariji monaški red na zapadu. Utemeljio ga je sveti Benedikt Nursijski 529. godine. Osim muškog reda postoji i ogranak ženskog reda, koji je osnovala sveta Skolastika, Benediktova sestra.
Prvi muški matični samostan osnovan je na Monte Cassinu u Italiji 529. godine. Doživjeli su tri reforme. U povijesti su imali oko 37.000 samostana i Crkvi podarili 40 papa. U nas su benediktinci bili značajni za širenje kršćanstva i njegovanje glagoljice. Kao što svaka ljudska zajednica doživljava svoje nastajanje, rođenje, rast, procvat i pad, tako se može dogoditi i događa se redovničkim zajednicama. U nekim trenucima, koji su u znaku krize, potrebna je spasonosna reforma, ili obnova reda. Ta obnova obično se očituje u tome da se određeni tip redovništva počinje mijenjati u duhu novog vremena, novih zahtjeva redovničkog svjedočenja.
Što je s redovništvom u nas Hrvata? U našoj domovini djeluje niz muških i ženskih redovničkih zajednica, koje imaju svoga utemeljitelja i svoja redovnička pravila po kojima žive. Moguće je da su neke redovničke zajednice u procvatu, a neke su u fazi propadanja. Nije nikakva tajna da su se neki samostani u Europi, pa i u nas, zatvorili i prenamijenili u neke druge svrhe. Zašto? Zato što se znatno smanjio broj članova neke redovničke zajednice. Teško je reći prave razloge te pojave. Ništa se ne događa slučajno, pa tako ni činjenica da ima praznih samostana, koji nas podsjećaju da su u njima nekada davno živjeli redovnici.
Blažena sestra Marija Faustina Kowalska
Bog vodi ljudsku povijest i samo su njemu znani svi razlozi zbog kojih je nešto u usponu, a nešto u propadanju. Mi možemo samo nagađati razloge, čak ih nizati, a ne spoznati pravu istinu. Čitajući ''Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske'' možemo saznati mnogo toga što se događa unutar samostanskih zidova jedne redovničke zajednice. Na sve što joj se događalo gledala je kao na Božju volju i plan koji je Isus imao s njom, s grješnicima i redovničkom zajednicom. Sve je to povjeravala svome duhovniku i zapisivala viđenja i Isusove govore upućene njoj. U šestoj bilježnici spomenutog dnevnika Isus joj govori da će dopustiti uništenje samostana i crkava žaleći se na manjak ljubavi kod izabranih duša.
Sestra Faustina pokušava zaštititi svojim riječima takve samostane pa kaže: ''Isuse, toliki te ipak hvale u samostanima“. Gospodin odgovara: ''Ta hvala ranjava moje Srce, jer je ljubav protjerana iz samostana. To su duše bez ljubavi i požrtvovnosti, pune sebičnosti i sebeljublja, ohole i drske, pune izopačenosti i licemjerstva. To su duše koje su mlake i jedva imaju toplote da bi sebe održavale na životu. Moje Srce to ne može podnijeti. Sve milosti, kojima ih dnevno obasipljem, odbijaju se kao u stijenu. Ne mogu ih podnositi, jer one niti su dobre niti loše. Samostane sam pozvao na to da svijet posvete. Iz njih treba izbijati jaki plamen ljubavi i žrtve. Ako se oni ne obrate i ne zapale prvotnu ljubav, izručit ću ih propasti ovog svijeta.''
Zapisi dnevnika blažene sestre Faustine Kowalske nastali su za njezina života, od 1905. do 1938. godine, a tiču se Crkve u Poljskoj. Godine 1993. papa Ivan Pavao II. proglasio je sestru Faustinu blaženom. Kažu da se enciklika pape Ivana Pavla II., ''Bogat milosrđem'' po mnogočemu dovodi u vezu s Faustininim dnevnikom. Dnevnik je prepun kurziva koji predstavljaju Isusove riječi, odnosno Isusova očitovanja. Naš Spasitelj sam imenuje sestru Faustinu ''tajnicom Isusova milosrđa''. Papa Ivan Pavao II. proglasio je sestru Faustinu svetom na Trgu sv. Petra na prvu nedjelju po Uskrsu, 30. travnja 2000. godine.
Kroz prizmu ''Dnevnika sestre M. Faustine Kowalske'' mogli bi razmatrati i pripremati duhovne vježbe voditelji koji drže duhovne vježbe raznim redovničkim zajednicama. U njoj ima neiscrpno duhovno bogatstvo misli o žrtvi, ljubavi, poniznosti i ispunjavanju Božje volje, što prema Isusovoj poruci svetoj Faustini, nedostaje mnogim redovnicima i redovnicama. Je li ljubav doista protjerana iz mnogih samostana? Jesu li neki u redovničkim zajednicama doista postali duše bez ljubavi i požrtvovnosti, pune sebičnosti i sebeljublja? Odbijaju li pojedini redovnici uistinu milosne talente i darove koje im Isus daje?
Mnoge redovničke zajednice propadaju
Jedno od ključnih pitanja za naše vrijeme jest koliko samostani u Hrvatskoj posvećuju društvenu i crkvenu zbilju? K tome, što je s izbijanjem jakog plamena ljubavi i žrtve za našu domovinu koja je izranjena raznim moralnim zlima koja kao da ne vidimo? U tome duhu svoju bi savjest trebali ispitati svi koji pripadaju hijerarhiji i redovnicima Crkve. Crkva kao zajednica istodobno je u svojoj biti i sveta i grješna. Pozvani smo na svetost. ''Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo iskati''. A redovnicima je mnogo dano da po staležu savršenstva kojemu pripadaju posvećuju svijet i hrvatsko društvo.
Na pitanje propadaju li neke redovničke zajednice i samostani, dajmo sami odgovore promatrajući priljev novih kandidata i kandidatica i zatvaranje ili otvaranje novih samostana. Odgajaju li hrvatske katoličke obitelji djecu u duhu bezgranične ljubavi, za žrtvu i svjedočanstvo duhovnih vrednota? Imaju li naši mladi snažan pozitivan primjer u Crkvi koji će ih oduševiti i potaknuti za redovničko zvanje/poziv? Bilo bi uputno raditi ankete u samostanima o procvatu, ili propadanju pojedine redovničke zajednice i držati duhovne vježbe na temelju osobne duhovnosti i žarke molitve svete sestre Faustine Kowalske.
''Premilosrdni Isuse, ti si čisto smilovanje. Dovodim u stan tvojeg Premilosrdnog Srca ohladnjele duše. Neka se te ledene duše, što sliče mrtvim tijelima i ispunjaju te takvim užasom, zagriju na vatri tvoje čiste ljubavi. O Premilosrdni Isuse upotrijebi svemoć tvojeg milosrđa i uvedi ih u žar tvoje ljubavi i podari im svetu ljubav, jer ti sve možeš''.
Veliko je pitanje koje su redovničke zajednice nužno potrebite obnove u duhu i svojem programu po uzoru na svoga utemeljitelja. Jedno je sigurno, da neki kontemplativni ženski i muški redovi doživljavaju procvat. A koji će redovi polako oslabjeti i otići u zaborav nije na nama da predviđamo, ni sudimo. Neka to bude volja Božja izrečena preko svete sestre Faustine Kowalske.
Komentari
VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.