Rat između kršćana!

Zar je Krist razdijeljen? Mi kršćani smo razdijelili jednog Krista - jer postoji samo jedan Krist. Mi smo ga raskomadali. A zašto? Tko poznaje crkvenu povijest, dolazi do zaključka da je podjela došla - i to uvijek - iz čisto političkog  razloga, ili iz osobnih, krivih predodžbi, ili iz zavisti. Ako gledamo na kršćanstvo cijelog svijeta, onda se pitamo je li Krist razdijeljen? Ovo pitanje je upućeno uhu svakog pojedinog kršćanina, ili kršćanke. Postoji opasnost, za svakoga od nas, da u svojoj vlastitoj vjeri Isusa, na neki način, raskomada i usvoji samo u komadićima.

To se događa onda kad netko uzima samo ono što se, njemu, od Isusa sviđa. Netko slavi Isusa zbog njegovog opraštanja grješnicima, ali ne želi čuti njegovu propovijed o Božjoj pravdi. Netko se raduje Isusu u romantičnoj sceni jaslica, ali ga ne želi vidjeti na križu i ne želi to prihvatiti. Mnogi su uvjereni da je Isus bio dobar čovjek, ali da je on i Sin Božji, to prešućuju. Tko se tako ponaša, kroji življenu vjeru prema svojim mislima, a postupa kao da je u kamenolomu.

Netko se angažira na svim poljima,  u službi potrebnih i bijednih i sve to čini, izričito, u ime Crkve, ali ga nema na nedjeljnoj misi na kojoj bi pokazao i svoju ljubav prema Bogu. Netko se veseli liturgiji, traži u okolici najljepše crkve, s prekrasnim ceremonijama, vatrenim propovijedima, ali  godinama vara svog muža, ili ženu i to ih najmanje ne dira. Netko vrlo zanosno pjeva ''Tebe Boga hvalimo'' na kraju sv. mise, ali zato će za ručkom najpogrdnijim riječima kuditi papu, koji je konzervativan, biskupa, koji nema pojma, župnika, koji je već predugo na župi.

Tko tako razmišlja i postupa, komada jednog Krista. Tko tako postupa i razmišlja komada jednu vjeru u jednog Isusa Krista. Zgrada vjere polako se pretvara u ruševinu. Život kršćanina ne smije biti razdijeljen prema paroli koja se zna čuti: nedjeljom sam kršćanin, radnim danom čovjek. Kršćanin bi trebao biti cijeloga života, uvijek i svagda, a ne  samo onda, kada, i ako to meni odgovara.

Cijeli moj život orijentiran je na Krista. U svemu i svima mogu ga susresti i služiti mu. U svemu ga mogu i zatajiti. To je prva lekcija koju su učenici dobili od svoga Učitelja i Gospodina. On ih je pozvao u njihovoj svagdašnjici, kod njihovog normalnog posla: bacali su mreže u jezero, uređivali su mreže.

On me zove da ga nasljedujem kada mi neki posao postaje pretežak, dosadan, kada ga hoću odbaciti, on želi da ga, uz njegovu pomoć, dovršim. Možda i da nešto žrtvujem za prijatelja koji je u teškoj situaciji. On me poziva da ga nasljedujem i onda kada  se svuda oko mene napada Crkva. On me poziva da ga nasljedujem i onda kad iskrsne dosadna i svadljiva susjeda, baš onda kada je ne trebam, koja uvijek pripovijeda isto. Pokušat ću joj se nasmiješiti i, koliko je moguće, prijateljski je susresti, jer je i za nju Krist umro! Živjeti takav život nije nimalo lako, treba se uvijek truditi da bismo vodili takav život. Takvo nastojanje potrebno je dok god smo na zemlji. Onda kada se više ne budemo trebali truditi, bit ćemo u raju. 

Isus traži suradnike koji će, zajedno s njim, naviještati. ''Obratite se, približilo se Kraljevstvo Božje''. On traži suradnike koji će donositi mir gdje god dođu, a ne nemir i razdijeljenje. On traži suradnike koji će biti kadri opraštati, a ne živjeti čitav život u osveti. I svatko od nas može nasljedovati Njega. Usudimo se to već danas šireći čovjekoljublje ondje gdje se nalazimo.

Iz Evanđelja po Mateju

Kada je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju.

Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: ''Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu''.

Od tada je Isus počeo propovijedati: ''Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!''.

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari.

I kaže im: ''Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!''

Oni brzo ostave mreže i pođu za njim.

Pošavši od tamo, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže.

Pozva i njih.

Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

I glas se o njemu pronese svom Sirijom.

I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše.

Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.