Puljić nakon Milanovićevog odlikovanja odlazi u mirovinu: Predat ću to mlađem i snažnijem; o stanju u BiH: Sadašnja klima je zatrovana

Na pitanje kako je doživio odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske kazao je: "U biti, sam Isus Krist došao je kao čovjek radi ljudi. I mene je pozvao i poslao poradi ljudi. I ja sam u cijelom svojem životu, u zvanju, poslan ljudima. Posebno sam se školovao da naučim voljeti ljude. Nije to jednostavno. Zato mi je drago da me to priznanje na neki način ohrabruje da ne posustanem, – kako psalam kaže: Ne zabaci me u starosti – da i u ovim godinama ne zaboravim to poslanje."

Rekao je kako su mu trojica biskupa Josip Stadler, Franjo Kuharić i Alojzije Stepinac bili nadahnuće.

"Oni su mi, zapravo, bili nadahnuće. Stadler je došao u vrlo teško vrijeme, poslije turskih vremena, u zemlju u kojoj još ništa nije bilo crkveno-hijerarhijski organizirano. Nije imao ni katedralu, ni kuću, ni išta i zadivljen sam njegovom hrabrošću kojom je ustrojio mjesnu Crkvu, kojom je napravio toliko toga, da mi teško sve to uopće popravimo. Nije on sam fizički napravio – u ljudima je probudio svijest da postanu svjesni onoga što jesu. Nije se izolirao, otvorio se za sve druge, i za muslimane. Posebno moraju znati koliko ih je on hranio u svojoj velikodušnosti, baš tu sirotinju. Zato ga i zovu otac sirota.

Zatim mi je napose bl. Alojzije Stepinac uzor. On je tako mudro u tim najtežim danima sačuvao zdrav stav, kršćanski stav, nacionalni stav hrvatskom narodu u zemlji i u svijetu, tako da sam se s njime nadahnjivao kako u tim burnim vremenima sačuvati ispravna načela.

Onda kad sam kojiput bio u kušnji sastao sam se s drage uspomene kardinalom Kuharićem pa sam mu se kao ocu znao ispovijediti. A on je mene tako fino savjetovao: 'Vinko, drži se načela, ovo će proći, a načelo će ostati.' Ti njegovi stavovi su me hrabrili da budem uporan u stavovima koliko me god napadali, s jedne ili s druge strane. Ostao sam nekako postojan u tim stavovima.

Zato su mi ta trojica ljudi bili nadahnuće. Jasno, moram zahvaliti ljudima koji su se molili. Ja ništa ne bih mogao napraviti da nije bilo mnogo onih koji su se molili. Uvijek sam osjećao da nije snaga od mene nego od Božjih davanja", kazao je.

"Vi ste krajem prošle godine s biskupima BiH uputili priopćenje na kraju zasjedanja. Čak se spominje i pitanje rata, pljušte teške riječi – što se to događa, trebamo li zaista strahovati za BiH, posebno za naš narod?", upitan je Puljić.

"Ma ne treba strahovati, treba raditi. Ne trebamo prepuštati da zlo stihijski preuzme moć. Treba se u toj stvarnosti boriti da istina pobijedi, da pravednost pobijedi, da sačuvamo čovjekovo dostojanstvo, da sačuvamo slobodu savjesti. Mi ne možemo čekati, moramo raditi, upravo djelovati. Kako je današnje vrijeme podvrgnuto javnom mnijenju, u tom javnom mnijenju moramo prikazati i stavove koji su važni, koji traju. Zato smatram da unatoč tomu, kakvo god bilo vrijeme, moramo sačuvati pouzdanje u Boga. Nije slučajno narod rekao: Mogu ljudi kako hoće, ali neće dokle hoće. Božja će doći kad-tad. Zato je prevažno sačuvati to pouzdanje u Boga. Koliko god je ljudska jaka, moćna, ali je nemoćna pred Božjom", kazao je.

Rekao je i kako do rata nikada nije došlo zbog nekih posebnih interesa već zaslijepljenosti duha.

"Samo lud čovjek može željeti rat. Pametan ni jedan ne može. Pogotovo kad je u pitanju majka – ni jedna majka se neće oduševiti da njezin sin ide ginuti. Za čije babe zdravlje? Važno je dati javnosti do znanja da svi oni koji zveckaju oružjem, koji tobože kukaju za čovječanstvom, toliko troše na oružje. To je zapravo jedna diskrepancija stavova. Zato je potrebno u ljudima stvarati hrabri duh zauzimanja za čovjeka, za njegova prava, za njegovo dostojanstvo. Što će nama država ako naroda nestane?! Tobože se bore za nekakvu državu, a gaze narod. To je jedna tako đavolska politika, koja tako nešto radi", rekao je.

O doprinosu i poboljšanju položaja Hrvata u BiH kaže: "Ne radi se o položaju, nego o stvaranju zdravije klime. Sadašnja klima je zatrovana. Pojedini političari kao da se natječu što više pocrniti odnose s Hrvatskom, gotovo i neki hrvatski lideri ondje (ne znam jesu li hrvatski, ali zovu se hrvatski). Natječu se što negativnije govoriti o tim odnosima. Dakle, potrebno je shvatiti: nema druge nego zajedno živjeti. Nitko nije dovoljan sam sebi. A što ta Bosna i Hercegovina u svojoj različitosti za sebe znači, ako nema susjedskih odnosa?!", govori i napominje kako nema pametnog rješenja bez dijaloga.

"Sada se s ovim odlikovanjem iz Hrvatske ponovno vraćate u Sarajevo, odnosno u BiH gdje vas i dalje čeka pastirska služba, Vrhbosanska nadbiskupija, plodovi Sinode koju ste održali. Kako ćete održati Crkvu da ljudi to izdrže, da budu nositelji mira i budućnosti?", upitali su iz IKA-e.

"Predat ću to mlađemu i snažnijemu da on vodi. Ja ću se polako povući. Moje je vrijeme isteklo, ja sam narod volio i voljet ću ga i dalje a neka sada mlađi preuzme vodstvo i neka se oni bore a ja ću im biti potpora. Kako? Nikad neću zaboraviti jednu zgodu kada je Informbiro pozatvarao ljude. Jednoga mladića, skroz nevinoga, u zatvoru mlate da prizna a on ne zna što da prizna. I dolazi ga u zatvor posjetiti mati, a on je onako sav skljokan od batina i poniženja, kad ju ugleda, počne plakati. Ona kaže: „Sine, glavu gore, majka zna da si ti nevin!“ Drugim riječima: Narode, glavu gore! Ne dajte se satrti ni od svjetske sile, ni od domaće sile – budite ljudi!", zaključio je.