PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Provokacija Uskrsa!

Autor

dmš

Još je jedan Veliki tjedan iza nas. Svi stresovi, gužve i predblagdanska kupovanja! Dijete i odricanja od hrane koje smo podveli pod korizmene žrtvice, lagano smo već zamijenili šunkama, jajima, mladom kapulicom i kolačima koje nam se smiješe s blagdanskih stolova.

21.04.2019. u 08:06
Ispiši članak

I to je u redu – osjećaj mira i spokoja jer sve smo obavili i odradili. Možda smo, nakon višesatnog čekanja, dočekali i uskrsnu ispovijed. Onu kratku, od tri minute, ali, Bože moj, treba i to napraviti.

I kako se sada osjećamo? Iskreno, onaj kod koga se Uskrs sveo samo na ovo što sam maloprije nabrojao, sumnjam da baš ima neke duboke osjećaje pred tajnom Uskrsa. Bez obzira kako je prošla moja korizma i Uskrs 2019., ako sada stanemo pred sebe i upitamo se koji je bio moj najdublji osjećaj koji me obuzeo ovih dana, divim se onom koji odmah može dati odgovor. Previše i prebrzo klizimo po površini života da bismo vodili računa još i o osjećajima. A oni su najbolji pokazatelji u kojem smo stanju bili, jednostavno, kako smo se osjećali u ovom vremenu.

Kako su se osjećali Marija Magdalena, Petar i Ivan tu noć i to jutro dok su se približavali praznomu grobu? Kako se osjećao Ivan dok se vraćao kući, nakon što "vidje i povjerova?" Kako su se osjećali ostali učenici te prve nedjelje u povijesti čovječanstva? Apostol Ivan u svom izvještaju o prvom ukazanju uskrslog Isusa učenicima jasno ističe dva njihova oprečna osjećaja: strah – od Židova i radost – vidjevši Uskrslog.

Istinski kršćanin mora poznavati oba ova osjećaja u svim njihovim spektrima i jakostima i to upravo prema svome Bogu. Strah od tjeskobe, do tuge, od nevjere, jer u mnogim životnim situacijama poznaje i Petrovo zatajenje, farizejsku cijenu Boga od trideset srebrnjaka, možda čak i Judin očaj. Ali, poznaje i radost, čak ponekad i euforičnu, jer nam je Bog pokazao smisao života, jer nam ne laže i trebali bismo mu vjerovati. On je Bog živi, on je Bog koji pobjeđuje smrt. Čak i onu u meni, onu koju tako dobro poznajem u grijehu koji me razara, a On svojim milosrđem i snagom svoga uskrsnuća iznova me rađa i voli.

Ako Isusov vjernik ne osjeća ništa, ili tek mlako prema svome Bogu, ako tek kaže: treba i to napraviti, život je nešto drugo, a sto puta sam to čuo, neće ni u velikim ni u posve običnim životnim situacijama moći prepoznati tog svog iznenađujućeg i neobičnog Uskrslog Gospodina.

Svoga Uskrslog Gospodina ne trebam tražiti ni preko mora ni na kraju svemira. Treba ga tražiti ovdje među nama.

Poznajem ljude koji mjesecima, pa čak i godinama stoje i plaču nad grobovima promašenih života svoje djece, svojih uništenih ideja i planova, svojih rana i problema koje ne mogu oprostiti i zaboraviti ni sebi ni drugima. I žene i apostoli došli su na grob plakati, promatrati svoje uništene ideale koje im je Isus pobudio, a sada je sve to zakopano s njim u grobu.

Pred tajnom praznoga groba uvijek smo pred izazovom vjere: "Nije ovdje! Uskrsnu!", veli anđeo ženama.

Isus, židovski mladić, čovjek koji je bio određen mjestom i vremenom svoga života i smrti, više se ne može svesti samo na tridesete godine naše ere i na Palestinu. On postaje dio svakog ljudskog života koji ga prima u se. "Zaista trebalo je da se sve to zbude" da bi mi ljudi konačno shvatili da svako naše prokletstvo, bolest, rane i smrt mogu postati blagoslov upravo onako kako je Kristov križ od sramote i prokletstva postao blagoslov i sredstvo spasenja.

Kad god stojimo ili prođemo kraj groba, pa bio on tek iskopan i još prazan, uglavnom spustimo pogled, teško je tada pogledati gore k visinama, k Bogu. Uskrs jest upravo to, ni jedan grob ni stvarni ni oni u našim životima neuspjeha, promašaja i razočaranja nije i ne može biti kraj. Uskrsli Krist neka nam obasja tu istinu. Neka On obasja i naš Uskrs! Stoga vam svima želim sretan blagoslovljen Uskrs!

Iz Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.