PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Propale riječi…

Autor

dmš

Što danas znače riječi? Koliki trag ostavljaju na nas? Mi ponekad uživamo slušajući različite govornike, znamo i pozavidjeti onima koji kao iz rukava sipaju predivne riječi rečenice – slažući ih kao da su čitavu vječnost imali pripreme što će i kako će reći i prenijeti svoj stav o određenoj temi.

14.07.2020. u 21:10
Ispiši članak

Neke od tih riječi bivaju na različite načine prihvaćene od nas koji slušamo različite govornike koji nam pokušavaju prenijeti znanje. Smisao svake riječi jest da me obogati i u meni rodi plodom koji bi mogao biti od koristi meni, ali i mojim bližnjima. Najdivnije bismo riječi htjeli prenositi svojim najbližima, osobito roditelji svojoj djeci.

Dobre obitelji trude se dati primjer svojoj djeci, i uče ih pravim riječima. One ih poučavaju na način primjeren djeci o temeljnim istinama i upućuju ih od dobi shvaćanja da s njima redovito razgovaraju. Ne radi se tu o mnogim i učenim riječima, nego o jednostavnom osvjedočenju života, koje otac i majka nose u srcima i daju ga svojoj djeci. Dijete osjeća vjeruju li roditelji sami u to što im govore. Ne može se trajno glumiti, djeca to odmah prozru.

Upravo u tome leži veliki zahtjev za odgoj i pripremu za život. Da bismo u tome uspjeli potrebna nam je često puta pomoć Onoga koji je izvor svake čovjekoljubivosti i pred nas stavlja određene upute kako koristiti svoje riječi. Čak što više malo nas uvlači u dvije razine. Prva je sagledati svijet oko sebe. Pa i nas same i otvoriti svoje srce Njegovoj riječi kako bi mogla djelovati i u dobru oblikovati naš život.

''Iziđe sijač sijati i dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga''. Vrijeme koje nas obilježava uvjetovalo nas je upravo ovako da Božju riječ poslušamo tu i tamo nešto čujemo, ali naše misli odlutaju i odlete u nekom drugom pravcu. Slično gotovo kao i naše prisustvo na svetoj misi. Obično ovakve informacije koje smo samo načuli pobrkamo pa onda se igramo pobrkanih telefona. Preskačemo biti poučeni ali sipamo vlastitu neupućenu mudrost koju prodajemo pod vlastitom istinom.

''Nešto opet pade na kameniti tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se''. Naše oduševljenje je uvijek veliko. Za određene stvarnosti se lako oduševljavamo, ali nas naš karakter koji je kamenit odnese u neke druge krajnosti. Ispunjeni smo raznim površnim znanjima i instant znanošću i kad Bog progovori odbija se njegov nauk koji izlazi iz ljubavi prema čovjeku. Koliko god se odbija u nama postoji ono da smo svjesni da je ono što Bog govori istina, no okorjelost ponosa spali onu istinu i vratimo se na život koji nas onda izjeda.

''Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga''. Teško je biti vjernik u neprijateljskom okruženju svoje obitelji, svojih prijatelja. Možda teže negoli biti u multireligioznom društvu. Božja riječ snažno djeluje u onima koji su otvorena srca. I kada se želi činiti volju Božju sve se nastoji zatrti i osporiti da se marginalizira ili još jače da se ponizi onoga koji je povjerovao. Dobrotu čovječanstvo ne podnosi. A osobito dobrotu onih koji žele vjerovati. Ne dopušta se vlastitim izborom svjedočiti vjeru u Isusa Krista. Dakle i mi vjernici ukoliko izrugujemo druge u ispovijedanju vjere postajemo okrutno trnje koje radi sablazan, guši vjeru onih koji su tek uzvjerovali.

''Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod''. Bogu nije do masovnosti onih koji ispovijedaju vjeru. Njemu nisu potrebne mase niti manifestacije masa. Samo s kvalitetnima se može računati. Samo preko onih koji su se potpuno usidrili u Bogu može se preoblikovati lice zemlje. Ne može se sjediti na dvije stolice. Ne može se biti vjeran u ovome, a u onome ne. Nema polovične vjere. Stoga danas neka naše življenje u Kristu bude jedini izbor. Dopustite da vas Riječ dotakne i potakne kako biste činili dobro i rađali stostrukim plodovima pokazujući prema svakome milost čovjekoljublja.

Iz Evanđelja po Mateju

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.

Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk. Tko ima uši, neka čuje!". I pristupe učenici pa ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" On im odgovori: "Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.

U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli

Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko".

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.