Preminuo hrvatski povjesničar i fratar Bazlije Pandžić

Pandžić je rođen 30. siječnja 1918. u Drinovcima, u ljubuškome kotaru, tada još u Austro-Ugarskoj. Klasičnu gimnaziju završio je (1938.) na Širokom Brijegu, a Filozofsko-teološki studij započinje u Mostaru koji kao svećenik završava u Rimu. 

Bio je član Hercegovačke franjevačke provincije.

Službu generalnoga arhivara Franjevačkog reda (OFM) u Rimu obavljao je od 1947. do 1985. Kao arhivar sudjelovao je na međunarodnim kongresima arhivista, a svoje iskustvo arhivara zaokružio je knjigom Archivistica ecclesiastica.

Pisao je uglavnom na latinskom, hrvatskom i talijanskom, a ponekad i na engleskom, francuskom, njemačkom i španjolskom jeziku. 
Za opću povijest franjevačkoga reda najvažnija su dva monumentalna sveska Annales Minorum.

Kao vanjski ekspert Kongregacije za proglašenje svetaca surađivao je s nekoliko papa. Objavio je tri tzv. pozicije tj. povijesno-kritička izdanja o životu i djelovanju pojedinih osoba, među kojima o Nikoli Taveliću na temelju koje je bl. Nikolu papa Pavao VI. proglasio svetim godine 1970. 
Jedan je od utemeljitelja i urednika naklade ZIRAL godine 1970., koja je u emigraciji, prije konačne selidbe u Mostar, objavila 70 knjiga, a bio je i suosnivač Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu. 

U emigraciji je, pored znanstvenih rasprava, povremeno objavljivao i novinske priloge u Hrvatskom katoličkom glasniku i Hrvatskom kalendaru iz Chicaga.

U novije je vrijeme objavio nekoliko knjiga i rasprava, između ostalih i tri sveska Acta Franciscana Hercegovinae godine 2003. i 2009., te Hercegovački franjevci. Sedam stoljeća s narodom godine 2001.