Poznati svećenik: 'Dok vi raspravljate o ajvaru, netko se pored vas oprašta od oca'

Ovaj put se dotaknuo bolne teme, odnosno posljednjeg pozdrava s voljenom osobom. Gubitak je izuzetno težak. Nekada nismo svjesni bližnjih koje imamo pored sebe, sve dok ih zauvijek ne izgubimo. Zato samo oni koji su doživjeli gubitak mogu razumjeti bol. Stoga je svećenik pozvao druge da pokušaju razumjeti tuđu patnju i biti im podrška. "E moj narode… Sprovod je ozbiljan i dostojanstven događaj. To je trenutak kada se opraštamo od nekoga tko nam je bio drag, koga smo voljeli, s kim smo provodili vrijeme, tko je na neki način bio dio našega života i sada se, do vječnosti, rastajemo od te osobe."

"Sve češće svjedočim kako, dok obitelj jeca oko lijesa, ljudi u okolini pričaju o tome kako se pravi ajvar, o Putinovim dvojnicima, o formi Livaje, o cijenama u Bolu na Braču, o promjeni formata najnovije Konzum aplikacije… Dajte, ljudi. Dok vi pričate o tome je li 2 ili 3 posto soli u ajvar, netko pored vas zauvijek se oprašta od svog oca. Dok se prepirete oko politike, netko oplakuje majku. Dok razglabate o Livaji, netko se rastaje od supruge ili djeteta. Zato budimo ljudi. Dođimo, molimo, poštujmo tišinu, iskažimo poštovanje. Za priče i rasprave ima vremena poslije – za sprovod treba imati srce. Pazimo jedni na druge…", napisao je pater u objavi.

'Mnogi idu iz znatiželje'

Mnogi su se u komentarima složili s njim. "Ima i jače od toga, kad pitaju svećenika prije početka sprovoda u kojem restoranu su karmine. Ili kad se obuku kao na plaži u šarenoj haljini i obvezno im mobitel zvoni dok ljudi stoje pored i plaču. Ako nemaš srca, ako te ne dira tuđa patnja, ako nemaš bar poštovanja, onda nemoj ni ići. Neke ljude možda ne poznajemo puno, ali svaki sprovod je prilika da zastanemo i razmislimo da ćemo i mi tamo stajati u sanduku i da je život kratak", jedan je od komentara.

Poznati hrvatski svećenik dotaknuo porukom koja je odjeknula: 'Nemojte se ispričavati'

"Istina, i kasnije ih više brine da se dobro najedu i napiju nego da dostojno otprate pokojnika, a mnogi idu iz čiste znatiželje da vide koliko je bilo ljudi na sprovodu i tko sve, što je isto grozota. Moj sin je nakon dedinog pogreba uzeo keksiće i sokove i rekao: 'Zašto bi netko jeo i pio, a mi smo tužni i pokopali smo dedu?' Tad je imao šest godina", dodali su neki drugi komentari. "Zato to treba odraditi u krugu najmilijih kojima je stvarno teško zbog gubitka."