Poruka zagrebačkog nadbiskupa o žrtvama i agresoru će odjeknuti: 'Vukovar je simbol rana'

Svoju homiliju nadbiskup zagrebački započeo je posebnim riječima. "Braćo i sestre! Ako postoji nešto u našoj osobnoj ili nacionalnoj povijesti što nas može vratiti pravim vrijednostima, probuditi u nama snagu ljubavi i podsjetiti nas na uzvišene ideale radi kojih smo spremni žrtvovati vlastite živote, tada je to sjećanje na sve ono čega je ovaj grad Vukovar postao simbolom.

Gdje god se ovih dana nalazili, osjećaji su isti: duboko poštovanje, zajedništvo, ponos i odlučnost da se unatoč svim poteškoćama nastavi dalje – s istom hrabrošću i istim zanosom kojima se Hrvatska branila 1991. godine. Žrtva naših poginulih branitelja ima duboku sličnost s Kristovom žrtvom, što je dojmljivo prikazano u kenotafu zavjetne crkve Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu", započeo je Kutleša.

"Dok danas promišljamo o vrijednostima za koje vrijedi položiti život, osvrćući se na rane i ožiljke ovoga grada i drugih mjesta gdje se Hrvatska branila u Domovinskom ratu, prepoznajmo u tim tragovima pretrpljena zla četverostruko značenje. Prepoznajmo u njima: svjedočanstvo našeg identiteta, znamenja pobjede, znakove spasonosne patnje te izvor ozdravljenja i budućnosti našega naroda", napomenuo je.

Foto: Vlado Kos / CROPIX

'Mi nismo agresori, nego smo žrtve'

Nadbiskup je podsjetio kako su rane i ožiljci neizbježan dio ljudskog života. "Evanđelja svjedoče da je Isus, čak i nakon uskrsnuća, na svome proslavljenom tijelu nosio preobražene rane razapinjanja i ponižavajuće smrti", rekao je dodavši kako je "povijest Hrvatske obilježena brojnim ranama koje su oblikovale identitet i duh našeg naroda. Među njima, Vukovar se ističe kao simbol tih rana, svjedočanstvo naše povijesti i našeg dostojanstva.

Rane Vukovara opominju nas i podsjećaju na to tko smo i za što se zauzimamo. Mi nismo agresori, nego žrtve; nismo napadači, nego branitelji; nismo narod koji prisvaja tuđe, nego narod koji brani svoje. Pokušaji da nam se nametne drukčiji identitet, da nas se odvoji od naših korijena i vrijednosti, nisu prestali ni danas. U vremenu općeg idejnog, zakonodavnog, jezičnog, vrijednosnog i moralnog meteža pozvani smo zastati i zapitati se: za što smo spremni položiti svoj život?", naglasio je nadbiskup zagrebački.

"Odgovor je jasan: vjera, obitelj i domovina. Te vrijednosti čine srž našeg osobnog i narodnog identiteta. One nas pozivaju da se odupremo, u svijetu u kojem je sve prisutniji gubitak vjere u Boga stvoritelja, uzdržavatelja i sudca i ujedno gubitak želje za prenošenjem života, najvećega Božjeg dara na zemlji. S istom odvažnošću s kojom su naši branitelji stali u obranu života, domova i slobode. Samo ćemo tako ostati vjerni svomu i religioznom i nacionalnom identitetu".

Foto: Vlado Kos / CROPIX

'Nadljudska snaga duha'

"Rane i ožiljci Vukovara postali su trajan simbol našega kolektivnog sjećanja. Svjedočanstva o vrlinama vukovarskih heroja – o njihovoj izdržljivosti i neslomljivoj vjeri u ideale slobode i života – ostala su duboko ukorijenjena u našoj svijesti. Njihovi ožiljci govore o nadljudskoj snazi duha, snazi zajedništva i otpora pred bičem zla.

Njihovu herojstvu pridružujete se i vi, dragi Vukovarci i Vukovarke, koji ste s istom hrabrošću, u godinama nakon rata, nastavili zaustavljati 'tenkove' osvete u svojim srcima te gasiti plamen osporavanja i oganj obezvrjeđivanja podnesene patnje. Heroji ste svi vi koji ste ovdje odlučili ostati ili se vratiti unatoč svemu što vam je otelo snove. Heroji možemo biti svi mi živeći ideale za koje su naši branitelji položili svoje živote.

Ovo mjesto posebna pijeteta poziva nas na molitvu – molitvu za oproštenje zbog naše nepostojanosti, ljudske nezahvalnosti i nedostatka razumijevanja. Često smo svojom ravnodušnošću ili nerazumijevanjem nanosili nove ožiljke onima koji su već bili ranjeni nepravdom i mržnjom", iskazao je nadbiskup snagu oprosta u svojoj homiliji, ne zaboravljajući pritom kako je preduvjet svakog oprosta i pokajanje agresora.

Foto: Vlado Kos / CROPIX

Duboka poruka zagrebačkog nadbiskupa

"U kontekstu hrvatske povijesti još uvijek se suočavamo s bolnom stvarnošću neprocesuiranja pa čak i nagrađivanja onih koji su svojim zločinima nanosili nepravdu našem narodu. Takva situacija nije samo društveni izazov, već i duboko teološko pitanje koje zahvaća samu srž pravde, oproštenja i pomirenja. Bog nas poziva da se s tim ranama suočimo otvorena srca, spremna na oproštenje onima koji ga iskreno i skrušeno traže.

To oproštenje, međutim, ne smije značiti zanemarivanje istine i pravde. Istina i pravda temelj su iscjeljenja i izgradnje novoga povjerenja i mira, dok oproštenje omogućuje duhovno oslobođenje i obnovu zajedništva. Dragi sinovi i kćeri Vukovara, trideset i tri godine nakon nezamislivih razaranja, vaša srca i dalje govore glasnije od vaših rana. 

Ovaj grad Heroj svjedoči o tome jer dopušta da nam rane naše daleke i bliže povijesti progovore i otkriju i naše današnje ranjivosti. I kao pojedinci i kao društvo smo krhki; mnogo toga u nama i među nama nije dostojno dara mira i slobode za koje su mnogi dali svoje živote. No, Vukovar nas, u svom mirnom i dostojanstvenom trpljenju, poziva da u njegovim ranama dotaknemo i vlastite slabosti te pođemo naprijed, ohrabreni nadom u snagu života".

Foto: Vlado Kos / CROPIX

Stijeg čestitosti

"Stijeg čestitosti ne smije nam biti težak, a ako nam je težak, oslonimo se na Isusove rane i na rane naših branitelja koje nas obvezuju. Pozvani smo ponijeti taj stijeg odavde u nove izazove, s obnovljenom sviješću da se treba žrtvovati i živjeti za one vrijednosti za koje nam ni u jednom trenutku ne bi bilo teško položiti svoje živote.

Zdrava društva i kulture poštuju i čuvaju svoju prošlost prenoseći povijest i tradiciju na mlade naraštaje. Takva društva nadahnjuju ljude na žrtvu za zajedničko dobro, za ideale i moralne vrline koje daju smisao životu. Nasuprot tome, društva i kulture koje to nisu sposobne činiti nemaju budućnost. Ta tužna sudbina čeka i nas, ako u srcima ponovo ne zapalimo plamen ljubavi i žrtve za ono što je doista vrijedno umiranja.

Zaključimo podsjećanjem da su prije gotovo četrnaest stoljeća naši očevi u ovoj zemlji stvorili svoj dom, zasijali sjeme kršćanstva koje i danas donosi plodove. Danas se nalazimo u posebnom razdoblju naše povijesti, u vremenu koje će pokazati jesmo li u stanju svjetlo vjere i slobode nositi na duge staze i prenijeti ga novim naraštajima. Neka nam u tome pomogne zagovor Majke Božje Kraljice Hrvata, svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske, blaženoga Alojzija i tolikih mučenika i svjedoka vjere našega naroda. Amen", zaključio je nadbiskup i metropolit Kutleša.