Poruka poznatog svećenika izazvala lavinu emocija: 'Malo me sram zbog tebe'

"Sin se odjednom obogatio. Sagradio je kuću u elitnoj četvrti Zagreba, u zatvorenom naselju vila. Možda ne palaču, ali čvrstu, urednu i modernu. Kupio je luksuzan automobil. Unajmio ekipu majstora koja je uredila interijer kao iz kataloga. S vremenom se pojavila i – oholost. S nadmenim izrazom lica počeo je govoriti o poduzetništvu kao novoj eliti društva", započinje objava.

"Tvrdio je da će se oni koji imaju novac 'oplemenjivati', tj. razvijati intelektualno. Zato je njegov desetogodišnji sin, Luka, dobio privatnu učiteljicu engleskog – trebao je govoriti sigurno, a kasnije i pravilno pisati. Našao je negdje stručnjaka za bonton. Jednom tjedno cijela je obitelj sudjelovala na lekcijama: kako se koriste pribori za ribu i deserte, kako voditi razgovor na razini i kako se elegantno odijevati. Novo hrvatsko plemstvo – ni manje ni više", dodaje se dalje.

U priči se dalje navodi kako je ova obitelj dobila i novo društvo, a to su bili samo oni koji su se također obogatili. "S njima je bilo ugodno, lako – svoji ljudi. Moglo se razgovarati o svemu bez nelagode. Djeca iz te skupine išla su u prestižnu školu, gdje su ih učili 'modernom razmišljanju'. Ponekad su ih slali u Englesku – da izbruse jezik, jer elita mora biti elitom. Sve kao iz časopisa. S jednom iznimkom – roditelji. Tu je nastao potpuni šum."

'Dijete se ne smije zaraziti prošlošću'

"'Znaš, tata...', rekao je jednoga dana. 'Nemoj se ljutiti što se s tobom i s mamom gotovo i ne viđam. Moje vrijeme je skupo. A osim toga... mi smo iz različitih svjetova.' Otac, gospodin Mirko, cijeli je život radio kao tokar u tvornici. Mama, gospođa Marija, također je bila radnica. Jednostavni ljudi. Bilo ga je sram predstaviti ih novim poznanicima. Govorili su negramatično, mljackali za stolom, odijevali se 'kao sa sela'", piše dalje.

Ni unuka nisu puštali kod bake i djeda. "Što bi tamo vidio? Sivi život, težak rad i miris kiselog kupusa. Ne! Dijete se mora kretati u blistavom, slobodnom svijetu. Jer djedovi – to je generacija robova. Cijeli život na državnom, ničega se nisu domogli. Dijete se ne smije 'zaraziti prošlošću'. Treba u njemu odgojiti novog čovjeka. S osjećajem vlastite vrijednosti. Da zna koliko vrijedi."

"Luka je imao deset godina kad ih je zadesilo to bogatstvo. Prošlo je pet godina. Dječak je porastao, ojačao. Sjajno je govorio engleski. Petice iz svakog predmeta. Počeo je izlaziti iz kuće. Ponekad bi nestao na šest, sedam sati. Roditelji nisu pitali – jer bunt bi mogao buknuti. On je, na kraju krajeva, samostalan! Treba imati povjerenja. Kako drukčije? Prošla je još jedna godina. I jednoga dana Luka se nije vratio kući na noć. Samo je nazvao da se ne brinu. Pomislili su – možda se pojavila djevojka? Vrijeme prolazi, sve se mijenja", piše dalje.

FOTO: Pixabay/ilustracija

'Otac je zaplakao'

"Vratio se tužan. Rekao bih čak – dirnut. Otac je upitao: 'Sve je u redu, sine?'. I čuo je odgovor u koji bi mnogi teško povjerovali. Ali to je bila njihova stvar. Luka je rekao: 'Spavao sam kod djeda. Jučer su ga otpustili iz bolnice. Nakon operacije kuka. Baka je otišla na imanje, jer krastavci venu. A djedu nije imao tko dodati čaj'", navodi se.

Poruka hrvatskog svećenika ostavlja bez riječi: 'Moj se svijet srušio, a onaj oko mene...'

Otac i majka su zatim saznali istinu. "I tada je izašlo na vidjelo još nešto. Luka je kod djeda i bake odlazio već pet godina. Djed ga je molio da ne govori. Ali sada mu je već bilo svejedno. 'Djed mi je noću pričao o svom životu...', dodao je. 'Zamalo da ne zaplačem. Znaš, tata... Malo me sram zbog tebe. Nemoj se ljutiti, ali mislim da bi se više trebao viđati sa svojim roditeljima'. Otac je zaplakao."