'PAPA DIKTATOR' Knjiga tajanstvenog autora digla prašinu u Vatikanu: Franjo nije liberalni reformator kakvim se čini

Pisac "Pape diktatora" nije poznat. Potpisan je kao Marcantonio Colonna, talijanski plemić iz 16. stoljeća koji se proslavio u bitci kod Lepanta, a za sebe tvrdi da je povjesničar obrazovan na Oxfordu koji već nekoliko godina živi u Rimu.

Po prikazima Colonninog 'bestselera' u stranim medijima čini se da "Papa diktator", unatoč svojem naslovu, ne robuje senzacionalizmu, ali i da se neke informacije koje donosi ipak mogu svesti na razinu trača.

Po riječima autora knjige, glavni cilj "Pape diktatora" jest razlučiti ružičaste medijske napise o Franji od njegova stvarnog načina vladanja, koji Colonna ne drži reformatorskim, već autoritarnim, ćudljivim i teološki diskutabilnim.

Po autorovim riječima, u vatikanskom kleru – čiji su mnogi protagonisti Colonnini sugovornici – vlada "atmosfera straha".

"Franjo pokazuje", piše Colonna, "da nije demokratski, liberalni vladar kakvim su ga kardinali doživljavali kada su ga izabrali za papu 2013. godine, nego tiranin kakvog Crkva nije vidjela već stoljećima".

Činjenice ili glasine?

Kritike u stranome tisku daju naslutiti da u Colonninoj knjizi postoje dvije razine.

Ona prva tiče se svojevrsnog "psihološkog portreta pape Franje", a druga kojekakvih zakulisnih vatikanskih igara u kojima je i papa više ili manje sudjelovao, a koje se, naravno, znatno teže mogu dokazati.

Colonna tvrdi da Franjo nije spokojan i dobronamjeran kako ga mediji nastoje prikazati, već arogantan i osvetoljubiv, što u Vatikanu "znaju svi, od biskupa do vozača".

U uvodu knjige Colonna podsjeća na tzv. "mafiju" ili "grupu iz St. Gallena" , za koju tvrdi da joj je još od 1990-ih godina glavni cilj na mjesto pape dovesti osobu koja neće predstavljati kontinuitet s pontifikatom Ivana Pavla II. i njegova nasljednika Benedikta XVI., već njihovu suprotnost.

Na prvim konklavama nakon smrti Ivana Pavla II. Bergoglio je bio jedan od favorita za preuzimanje papinske uloge, ali je te 2005. godine više glasova ipak dobio Wojtyłin prefekt Kongregacije za nauk vjere, Joseph Ratzinger.

Colonna nadalje piše kako je Bergoglio jedan od rijetkih ljudi u Crkvi koji su – za razliku od nekih od najbližih Ratzingerovih suradnika – o Benediktovoj ostavci bili obaviješteni i prije nego što se dogodila.

Papa kao pripadnik struje koja oponira Ivanu Pavlu II.

Jedan od ciljeva "grupe iz St. Gallena", zahvaljujući kojoj je, po Colonni, Bergoglio izabran za papu, definiran je kao "modernizacija Crkve". Iz toga proizlaze neki skandali o kojima je riječ u "Papi diktatoru".

Jedan od njih jest rehabilitacija kardinala Gottfrieda Daneelsa, koji je prije početka Franjinog pontifikata diskreditiran zbog svoje podrške  kontracepciji, rastavi, istospolnim "brakovima" te pobačaju i eutanaziji, a koji je nakon konklave 2013. godine vraćen u najviše vatikanske krugove, navodno na papinu inicijativu.

Jedna od teza koje zvuče još nevjerojatnije, pa samim time i nevjerodostojnije, jest da je Franjo posredno utjecao na financiranje predsjedničke kampanje Hillary Clinton.

Od događaja koji su utemeljeniji u dokumentima, Colonna propituje nejasnu papinu ulogu tijekom Sinode o obitelji 2015. godine.

No knjiga donosi i službene statističke podatke koji pokazuju da Franjo među vjerničkim pukom nije tako popularan kao što bi se to isprva moglo činiti. Tako na vidjelo izlazi informacija da je prosječan broj vjernika na audijencijama na Trgu sv. Petra 2013. godine bio 51.617, 2014. godine 27.883, a 2015. 14.818 ljudi.

Po autorovim riječima, podaci za 2016. godinu još nisu objavljeni, ali se pretpostavlja da je riječ o prosjeku manjem od 10.000 ljudi.

Liberal, konzervativac ili oboje?

Što se tiče doktrinarnih pitanja, Colonna ističe kako papa ponekad zvuči kao konzervativac a ponekad kao liberal uglavnom zato što nema jasna, čvrsta ili trajna stajališta.

U posljednjih tjedan dana autor "Pape diktatora" dao je i nekoliko intervjua različitim katoličkim portalima, u kojima objašnjava motive svoje anonimnosti. Na pitanje misli li da će ga se razotkriti, Colonna odgovara kako će mu tako samo priskrbiti veći publicitet.

Colonna se u knjizi poziva i na izgubljeno izvješće istaknutog isusovca Hansa Kolvenbacha, koje je napisano uoči Bergogliova proglašavanja biskupom, a u kojemu Kolvenbach ističe da budući papa zbog razlilčitih karakternih mana nije prikladan za biskupsku poziciju.

U intervjuu za Catholic Herald, Colonna ističe kako se njegova knjiga ne temelji na traču, nego na "informacijama iz prve ruke" o tome tekstu koji je u međuvremenu – nestao.

"Svrha knjige je prikazati ponor između slike liberalnog, demokratičnog pape Franje i istinske naravi njegova pontifikata", rekao je u tom intervjuu anonimni autor "Pape diktatora".