PUTEM ČOVJEKOLJUBLJA

Neradna nedjelja?!

Autor

mjš

Što nas sve ne zaokuplja tijekom jednog prosječnog dana! Od prvog trenutka buđenja, do posljednjeg trenutka pred spavanje. Koliko briga i problema donosi jedan tjedan, koliko dosadnog posla i stvari koje nas nerviraju. Pa čak i kad nas posao veseli, izjeda naše najbolje snage i umara nas. To konačno i osjećamo koncem tjedna.

19.07.2019. u 07:55
Ispiši članak

K tome dolaze naši, vrlo raznoliki, međuljudski odnosi. Nemojmo previdjeti ni naše višestruke čežnje koje žele biti ispunjene. Čeznemo za priznanjima i prihvaćanjem, za ljubavlju i prijateljstvom. Postajemo, iznutra, nemirni i nesretni ako sebe vidimo u osudama drugih. Ponekad uspoređujemo sebe s ovim ili onim. Ako sebe stavimo u podređen položaj prema drugima, lako u naše srce ulazi potištenost. Iskustvo nam pokazuje da ondje gdje se čovjek izgubi u mnogim stvarima, gubi brzo i tlo pod nogama, strah ga tjera uokolo, a brige se množe.

Zašto je to tako? Zato što sve to mnoštvo podliježe prolaznosti i nije trajno. I konačno, mnoštvo nam ne daje jedan čvrst oslonac. Mnoštvo stvari nije cjelina našeg života. Ako želimo opstati i imati nutarnji mir u "svijetu mnoštva", moramo biti vrlo blizu "svijetu jednoga" i u tom svijetu se osjećati kao kod kuće.

Upravo ovo nalazi potvrdu u tekstu iz sv. Pisma o dvije sestre - Mariji i Marti. Marta živi u "svijetu mnogoga", zato je puna nutarnjeg nemira i agresije. Mnoštvo je tjera amo-tamo. Marija, naprotiv, živi u "svijetu jednoga". Iako ne izgovara ni jednu riječ, ili upravo zato, osjeća se da u njoj živi duboki mir. S druge strane, ovdje se pokazuje koliko je važno i životno potrebno da dođemo na kraj s mnoštvom u nama i da je važno i potrebno jedno, jer samo time možemo sačuvati svoje nutarnje jedinstvo.

A što se misli pod tim jedno? To je ono što ne dolazi, niti odlazi. To je ono što je uvijek tu i što se brzo može previdjeti, prečuti i preskočiti. Jedno je onaj temelj na kojemu sve počiva, koji sve nosi i sve drži. To je ono o čemu Augustin, nakon života punog uzlaza i još više padova, piše: "Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Bože... Nikad nisi nov, nikad star, a ipak sve obnavljaš."

Nakon ovoga možemo postaviti pitanje je li slučajno da nakon brojnih radnih dana, slijedi nedjelja? Kakvo značenje, prema tome, ima nedjelja? Nedjelja je, prije svega, dan mira, ne za izvanjske, nego za nutarnje ljude. Iz toga izlaze tri preporuke: Prvo: ostavi u nedjelju, koliko god je to moguće, svaku pomisao na rad. Nedjelja nije za rad, nego za gledanje. Ovo gledanje uključuje i pitanje za što možemo Bogu zahvaljivati s obzirom na prošli tjedan? Jesmo li, u njemu, postali nešto bolji, nešto zreliji? Gledati to znači imati sposobnost sudjelovati na radostima i patnjama drugih.

S time se povezuje drugo; ne odriči se samo rada, nego i kritike. To znači utvrđivanja nedobrih stvari u ljudima i vremenu. Kritika može biti dobra u radnim danima, ali od nedjelje bismo je trebali izbjegavati, jer bi nas nedjelja trebala podsjetiti da Božja posljednja i najdublja riječ ljudima nije NE, nego DA. Ovaj DA kojega je Bog nama, u Isusu, rekao pobjeđuje u nama svako zlo i krivnju.

Konačno treće: nedjelja nam donosi početak novog tjedna. Koliko puta to osjećamo kao želju u srcu. Vezali smo se za ovaj ili onaj način ponašanja, ovu ili onu naviku. Osjećamo da smo opterećeni, ne samo, zbog posla i briga, nego i zbog promašaja i grijeha. "Ah, kako bi bilo lijepo započeti ispočetka! Započeti novi život. Koliko stvari bi se učinilo ljepše i bolje!" Tako, ponekad, mislimo. Nedjelja nam kaže da to možemo. Nedjelja nam govori da je to dan uskrsnuća Kristova. U vjeri u njega, uskrslog Gospodina, otvara nam se novi tjedan. Na to mislimo kad kažemo "svaka nedjelja nam daruje novi početak".

Kao što svaka večer odlučuje za sljedeći dan, tako nedjelja odlučuje za sljedeći tjedan. Ako se nedjelja izgubi, u najmanju ruku, na dulji period, i tjedan se "opustoši i prazni". Nedjelja je dan koji nas želi učiniti plemenitijima i mudrijima. Stoga uzmite nedjelju kao dan u kojem ćete malo više vremena provesti sa svojim bližnjima!

Iz Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.