Nadbiskup Uzinić: Korupcija je gori grijeh od bilo kojeg drugog!

"Crkva nije čuvar javnog morala, crkva bi trebala biti njegov korektiv. Kada bi se dogodilo da bi crkva bila čuvar, onda bi to bilo shvaćeno da crkva kreira javni moral za druge, a naša zadaća nije biti kreatorom, nego onaj segment koji kroz djelovanje kršćana u tom društveno političkom životu pomažu njegovo stvaranje u povezanosti s drugima i drugačijima. Crkva treba i može nuditi navješćujući Evanđelje i to uvijek ostaje samo ponuda, nije i ne smije biti nametanje. Onog trenutka kada se događa nametanje, onda mi idemo prema sustavu koji nije prihvatljiv, idemo prema teokraciji koja se uvijek, i u prošlosti i u sadašnjosti, pokazivala potpuno pogrešnom", istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM mons. Mate Uzinić.

"Korupcija je nešto što truje svako društvo, ona je, kako je rekao papa Franjo, gori grijeh od bilo kojeg drugog grijeha, jer ona stvara jedno grešno ozračje. Riječ je o strukturama zla koje zarobljavaju sve koji su uključeni u cijelu tu priču. Svakako, kada se radi o etičnosti u poslovanju, treba voditi računa i o lojalnoj konkurentnosti, voditi računa o drugima koji se bave istim poslom kao što se ja bavim, ali pri tome treba biti razborit. No, često se događa da se neki žele na brzinu obogatiti, primjećujem to i u našem mladom društvu. To žele i neki vjernici - obogatiti se na brzinu i zarađivati. Naravno, ulazi se u poslovne rizike i loše poslovne poteze koji vode u propast, i za poslodavce i druge oko njega. Treba voditi računa unutar poslovanja i biti etičan i pošten prema svim radnicima. Tu ne smijemo isključiti ni pitanje poreza. Mislim da je socijalni katolički tjedan ponudio i načela o tom pitanju, gdje se progovorilo o tome da bi zarada – plaća i porez morali biti pravedni. Nažalost, živimo u sustavu u kojem imamo prevelike nepoštene zarade koje često idu na račun poreza i na račun radnika. Imamo također problem prevelikih poreza koji iscrpljuju poslodavce, a naravno na kraju uvijek strada najslabiji, a to je radnik. Treba voditi računa i o krajnjem potrošaču, ne gledati uvijek samo svoj interes, nego svoj posao pretvoriti u služenje krajnjem potrošaču zbog kojeg sam i pokrenuo ovaj posao", upozorio je nadbiskup Uzinić. 

"Postoje kritički govori o tome", rekao je nadbiskup upitan šute li elite o tom problemu. "Jedan od njih je i hrvatski sociolog religije Željko Mardešić koji je vrlo kritički razmišljao o tome. Kada je u pitanju etičnost življenja i etičnost u poslovanju spomenuo bih socijalne katoličke tjedne koji daju određena načela etičnosti. Mogu se izvesti iz socijalnog nauka crkve gdje se govori o dostojanstvu ljudske osobe, brige za opće dobro, o načelu pravednosti, solidarnosti i subsidijarnosti", istaknuo je Uzinić.

Nemamo pravo preuzimati političku ulogu i političku moć

"Nažalost, politički katolicizam kojeg je on kritizirao očituje se i u težnji nekih skupina da se političke odluke u našem društvu donose s naučavanjem katoličke crkve, gdje se onda zapravo želi crkvu i njezino naučavanje nametati drugima. A mi samo možemo nuditi, nemamo pravo nametati, nemamo pravo preuzimati političku ulogu i političku moć. Kad god se to dogodilo, to je bio problem za katoličku crkvu i njezino poslanje u svijetu. Zato se Mardešić kritički odnosio prema političkom katolicizmu u prošlosti, ali i u njegovoj pojavi u suvremenom hrvatskom društvu nakon višestranačja. Na meti njegove kritike je moć crkve na svjetovni način. To je ono što papa Franjo naziva 'svjetovna duhovnost'. I kad gledamo to što je davno pisao Mardešić, vidimo da papa Franjo na to danas upozorava, iako su nastali iz dva različita svijeta. To je zapravo misao Drugog vatikanskog koncila. Poznavao sam Mardešića osobno ali nisam spadao u njegov krug što mi je danas jako žao, kazao je mons Uzinić dodajući kako mu je drago što ga "naši katolički teolozi pomalo otkrivaju i citiraju jer on svojim načinom promišljanja ima što reći društvu, a vidio je naše sekularno društvo kao Božji blagoslov".

Nasilje nad ženama je društvena  i crkvena sramota

"Sve je više nasilja u svijetu (evo i ovaj opasni rat je izazov cijelom svijetu) i u našem društvu. Dosta smo raspravljali o Istanbulskoj konvenciji (Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) koja je izazvala ideološke podjele u našem društvu, a nadali smo se da će ona uspjeti učiniti ono što su govorili da je njezin cilj. Prije svega zaštita žena od nasilja. Nažalost, konvencija nije polučila željene rezultate, jer se stvari ne mogu riješiti samo promjenom zakona. Ono što mi kršćani uvijek govorimo, a to možemo govoriti i o drugim zakonskim rješenjima, jest da je promjena moguća samo ako krenemo od čovjeka i njegovog obraćenja. Zato mislim da mi nismo dovoljno napravili i u crkvi. Bavimo se nekim ideološkim pitanjima, a trebali bismo se baviti čovjekom i njegovim povratkom Kristu i vrijednostima kršćanstva. Nasilje nad ženama je društvena  i crkvena sramota. Svojedobno sam preporučio da se pitanje nasilja nad ženama uključi u predbračni tečaj za zaručnike. Jer žena, djevojka, bi trebala znati da ako je bio bilo kakav čin nasilja prije braka, da on neće prestati ni u braku i da će se on sigurno ponoviti u još gorem obliku", jasan je nadbiskup.

U Saboru dijaloga uglavnom nema, ali ima mudrovanja, podbadanja, prepucavanja

"Dijalog je jako važna tema. Razgovor je prvi medij, kroz njega se mi javljamo drugima i Bog se javio kroz riječ.  Pokrećući teološku ljetnu školu u Dubrovniku pa i kasnije mediteranske teološke susrete u Rijeci, osjetio sam koliko mi zapravo imamo problem dijaloga unutar katoličke crkve. Nekad je dojam da imamo puno veći problem dijaloga na toj razini, nego s drugim konfesijama! Koliko su ti naši ekumenski susreti i dijalozi iskreni, koliko su oni iz poštovanja pa i pomalo politički, ja to ne znam. Ali nekakav dijalog postoji, trebao bi naravno biti veći i bolji, prije svega iskreniji.  Ako želimo ekumenski razgovarati kao katolici u Hrvatskoj s pravoslavnim Srbima, trebali bismo se osloboditi onih političkih utjecaja i političkih govora koji usmjeravaju naš govor i dijalog na neke teme koje nisu primarno vjerske. Morali bismo se izdići iznad tih tema, zapravo bilo bi dobro da razmišljamo u duhu pisma koje je uputila HBK 1995. o pedesetoj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata, u kojem se govorilo kako glavno pitanje nisu naše žrtve i zločini,  nego kako svatko od nas treba poći od toga da prizna u vlastitoj zajednici one koji su počinili zločine i prepozna žrtve drugih. Mi i dalje inzistiramo na vlastitim žrtvama, nismo dovoljno sposobni vidjeti žrtve drugih i onda se događa da se odlikuju oni koji su sve suprotno od toga, a zapravo trebali bi isticati one koji su nastradali od takvih politika, ne samo u vlastitom narodu nego i u drugim narodima. Ponavljam, problem dijaloga nije nešto što ne postoji samo na toj razini, nego se to proširilo i na društvene mreže, nemamo ni tamo dijaloga. Imamo istomišljenike koji dijele iste informacije i iste stavove. Imamo problema i u vlastitim obiteljima jer dijaloga ni tu nema, a sve je više rastava i nesporazuma. Imamo problem dijaloga i u društvu – pogledajmo naš Sabor, mjesto na kojem bi se trebao događati i odvijati dijalog, a uglavnom ga nema. Ali ima mudrovanja, podbadanja, prepucavanja. A to sve šteti razvoju demokracije", rekao je mons. Uzinić za PoslovniFM.

Mate Uzinić je rođen 1967. u  poljičkoj Dubravi, mjestu poljičkih knezova, popova glagoljaša i Štatuta poštovanog pisanog na glagoljici, tzv. bosančici – hrvatskoj ćirilici. Zaređen je za svećenika splitsko-makarske nadbiskupije 1993, a za dubrovačkog biskupa 19. ožujka 2011. godine u tamošnjoj katedrali. Papa Franjo imenovao ga je 4. studenoga 2020. za riječkog nadbiskupa koadjutora. Pod biskupskim geslom "Od ljudi za ljude" deset je godina vodio grad svetog Vlaha. Doživljen je kao pastir koncilskog duha i ekumensko-dijaloški raspoložen za vjernike, laike kao i za druge i drugačije. Zalagao se za pomirenje s pravoslavnom crkvom i održavao je susrete sa zahumsko-hercegovačkim episkopom Grigorijem, prvim srpskim episkopom koji je izjavio "oprosti Dubrovniče". Zauzimao se za transparentnost u svom radu i iznosio financijsko izvješće svoje dijeceze pa i isprike za propuste.