Miklenić: Mediji pomoću smišljenih manipulacija žele ocrniti Crkvu; Dujmović Ojvan: Neznanje je glavni izvor predrasuda

Mons. Miklenić, koji je u svom komentaru u zadnjem broju Glasa Koncila pisao o medijskim manipulacijama, istaknuo je da smatra da su u medijima koriste smišljene manipulacije kojima je cilj podijeliti biskupe, ocrniti Crkvu, a za taj loš cilj koristi se i ono što ne bi trebalo, pa se tako falsificiraju činjenice.

Kao primjer je naveo stavljanje propovijedi željezanskog biskupa Egidija Živkovića, izrečene u Vukovaru, nasuprot hrvatskim biskupima, te pohod ‘Ad limina’ hrvatskih biskupa. “Tvrdnja da je biskup Živković na liniji pape Franje, a naši biskupi nisu. To je jedna proizvoljna teza koja nema nikakvog pokrića, a da bi je autor teksta mogao napisati morao je prešutjeti sve ono drugo što je biskup Živković rekao izravnije nego što govori sisački biskup Vlado Košić koji je na glasu da govori oštro. Vezano uz pohod ‘Ad limina’, na temelju jedne glasine, u prvom planu je bila vijest da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić ide na službu u Rim. Nameće se pitanje zašto mediji tome daju prostora, ali je i vidljiv odgovor po pisanjima dnevnih novina da je ta vijest iskorištena za novi napad na biskupe – da su desničari, da je kardinal Bozanić predvoditelj desničarske tvrde struje… dakle opet jedno etiketiranje”, rekao je mons. Miklenić.

Kao osoba koja je dugi niz godina u medijima i dobro poznaje crkveni svijet mons. Miklenić se osvrnuo na aktivnost Crkve po pitanju medijskih istupa. Rekao je da “Crkva kada ima nešto relevantno reći, ona to kaže, ona to objavi, a ako su neki procesi u tijeku, a mediji su nestrpljivi i traže odmah nešto – Crkva tako ne postupa. I tu je jedan sukob”.

“Ne mogu načelno braniti stav da je naša Crkva dovoljno spremna za suradnju s ljudima iz medija. Ja bih volio da je puno više, i mi iz katoličkih medija imamo nekada poteškoća s osnovnim informacijama, ili doći nekada do nekih ljudi, što je malo neobično, ali na žalost se i to događa. Ali, opet treba shvatiti da puno puta mediji ne idu za istinom, nego idu za senzacijom. Razumijem i to da je takav svijet medija, ali razumijem i Crkvu da ne govori ono što ne može reći”, istaknuo je glavni urednik Glasa Koncila.

Na upit koliko ima slobodu pisati ono što misli, mons. Miklenić je rekao da Glas Koncila obvezuje činjenica da je crkveno glasilo, i on kao urednik i svi novinari ne mogu pisati ono što je loše za Crkvu. “Sigurno je da bismo imali što reći kritičnoga o onome što se u Crkvi događa, ali narav lista je takva da u njemu za to nema mjesta. Hvala Bogu živimo u pluralnom društvu kada možemo iz vjerničke perspektive gledati apsolutno sve teme – svu ljudsku i društveno stvarnost. Osobno smatram da je velika prednost za mene što sam svećenik i što sam neovisan o bilo kakvoj državnoj i društvenoj strukturi, što moja egzistencija ne ovisi o tome hoću li se nekome zamjeriti u politici ili ideološkim središtima. Ja sam kao svećenik ipak zaštićen u odnosu na vjernika laika koji mora razmišljati hoće li nekada raditi i izvan crkvenih glasila i mora paziti što će reći, a ja sam tu slobodniji.

“Ne smatram da sam oštar nego smatram da moram govoriti otvoreno ono što po savjesti mislim i što smatram da bi moglo poslužiti općem dobru i samo je to svrha mojih javljanja u javnost”, rekao je mons. Miklenić.

Svjestan činjenice da je etiketiran, glavni urednik Glasa Koncila izrazio je radost što uvijek, kada ga se ‘pralo’, nije uzeta njegova stvarna teza nego se ‘lupalo’ po iskrivljenoj. Nikada nije morao braniti svoje stvarne teze, i zbog toga je miran i stoji iza onoga što piše.

Razlika između medijske manipulacije i manipulacije u medijima

Dr. Kanižaj koji je analizirao izvještavanje o Katoličkoj crkvi ukazao je na razliku između medijske manipulacije i manipulacije medijima, jer se to često u javnosti može krivo shvatiti.

“Ponekad možemo od određenih medija zaista prepoznati da imaju strategiju izvještavanja o određenom subjektu, tako i o Crkvu koja ni po čemu nije izuzeta, a s druge strane ponekad imamo neke strategije, odnosno akcije, u kojima se netko želi poslužiti medijima da bi poslao preko njih neku poruku pri čemu su mediji ponekad sami nerijetko instrumentalizirani”, rekao je dr. Kanižaj. Istaknuo je i važnost razlikovanja klasičnog izvještavanja o Crkvi, u kojima su vidljivi novi trendovi u odnosu na ono što pišu komentatori i kolumnisti, što je pak jedan drugi svijet. “I, možda tu vidimo najviše tendencioznih pisanja u kojima se ne ide do srži već se zauzme određeni stav koji se brani, a to zbunjuje građane… Ono što je stvarno istina jest to da nam nedostaje jedna ozbiljna strategija koja će dugoročno donijeti rezultate, i vjerujem da će se onda i slika Crkve u medijima početi mijenjati”, upozorio je dr. Kanižaj.

Istaknuo je da Crkva zajedno s policijom uživa veliko povjerenje građana, čak i od onih koji nisu vjernici. Neka istraživanja su išla toliko daleko pa su pokazala da se to događa neovisno o tome kako se o Crkvi izvještava. Nadalje je ukazao na propuštene prilike – brojne pozitivne, afirmativne aktivnosti koje se događaju unutar Crkve i mijenjaju strukturu društva i utječu na neke procese, ne vide se u dovoljnoj mjeri prema van. S druge, pak, strane “kada se dogodi nešto negativno kao da se ne znamo snaći. Najprije ne odgovaramo na vrijeme što odaje loš dojam u javnosti, kao da se nešto skriva što možda uopće nije istina nego se možda bojimo medija, silne količine medijskih upita, ne znamo kako se sa svime time nositi. I onda se tu događaju te promjene koje mi vidimo i danas većim dijelom raspravljamo”.

Novinari koji se deklariraju kao katolici izazivaju podsmijeh kolega

“Nisam se susrela s klasičnom cenzurom u komercijalnim medijima u smislu da mi je netko izrijekom zabranio pisati o Crkvi i u skladu s kršćanskim vrijednostima, nego jednostavno nisam imala mogućnosti predložiti takve teme; što zbog samog profila medija što zbog uređivačke politike", pojasnila je Dujmović Ojvan. Na portalu Direktno na kojem trenutno radi kao novinarka i kolumnistica ima, ističe, slobodu izraziti svoje mišljenje i pisati u skladu sa svojim kršćanskim svjetonazorom.

Napomenula je da su u medijima u velikoj manjini novinari koji se deklariraju kao katolici, a ako javno izraze takvo svoje uvjerenje onda ih se odmah etiketira kao konzervativce, nazadnjake, 'desničare' i kolege ih s podsmijehom promatraju.

“Na žalost, među kolegama novinarima puno je neznanja o Crkvi, njezinom nauku i poslanju. I to je smatram, glavni izvor svih iracionalnih strahova i predrasuda prema Crkvi zbog čega su prema njoj a priori neprijateljski raspoloženi”, istaknula je Dujmović Ojvan. Kao primjer, navela je otvaranje katoličke škole u Zadru gdje novinare samo zanima hoće li se djeca na početku nastave morati moliti, kao da je to nešto opasno i zabranjeno.

"Pritom ti neinformirani novinari ne znaju da su katoličke škole svugdje u svijetu prestižne škole i ne upisuju ih samo katolici nego svi roditelji koji svom djetetu mogu i  žele pružiti izvrsno obrazovanje. Dakle, katoličke škole samo mogu obogatiti hrvatski obrazovni sustav", rekla je Dujmović Ojvan.  

Nadalje je istaknula da su kolumne u kojima je pisala o Crkvi i branila njezino pravo na sudjelovanje u javnom i društvenom životu, što bi joj neki rado oduzeli, bile najčitanije. "Dakle, ljudima je dosta senzacionalističkog, pristranog i napadačkog pisanja o Crkvi, što prevladava u tzv. mainstream medijima. S druge strane, mislim da bi se i Crkva trebala malo više otvoriti prema medijima. Razumijem donekle njezinu nepovjerljivost i zatvorenost prema medijima, ali primjer franjevaca koji su dijelili pizze i sudjeluju u zagrebačkom Adventu, a što je prenijela većina medija, pokazuje da se može pozitivno pisati o Crkvi, samo treba znati i biti otvoreniji i koristiti prilike”, zaključila je novinarka portala Direktno.