intervju

Majka četvero djece i aktivistica Foretić: Suvremena žena je prvenstveno Božja

Autor

Marija Pandžić

Mlada hrvatska intelektualka, aktivistica udruge Vigilare te novinarka portala Žena vrsna Ivana Foretić otkrila je u razgovoru za Direktno zašto je ostala doma brinuti se za svoje četvero djece, ali i istupati u javnosti protiv Istanbulske konvencije. 

02.04.2018. u 08:18
Ispiši članak

Majka ste četvero djece i odlučili ste unatoč diplomi s Filozofskog fakulteta ostati doma. Što je utjecalo na Vaš odabir?

Upravo se tim redoslijedom uvijek i predstavljam. Biti majka najodgovornija je, ali osjećam i milošću najnezasluženija uloga koju sam imala u životu. Odabir je zapravo došao kao poziv koji sam osjetila u srcu i rezultat je promišljanja, molitve i dogovora sa suprugom. Odlučila sam svojoj djeci, dok me god trebaju, biti najbliže što mogu. Na raspolaganju za blizinu, učenje novih stvari, sva pitanja, za zagrljaj i toplinu. Na vrtić gledam kao nužnu potrebu i smatram da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i njegove potrebe te ih najbolje može ispuniti. I niti trenutka nisam požalila! Fakultetsko znanje i vještine darujem najmilijima, ispunjavam sebe i osnažujem njih. Ponosna sam što imamo društvenu, radosnu i otvorenu djecu koja se vesele obiteljskim zajedničkim trenucima. 

Istupali ste u javnosti  kao voditeljica odjela za majčinstvo i obitelji udruge Vigilare u cilju zaštite nerođene djece. Zašto ste se odlučili na aktivizam?

Možda ja nisam najbolji primjer "aktivizma" u pravom smislu te riječi. Naime, uključila sam se u teme koje su se direktno dotakle mene i moje djece. Primjerice, od četvero moje djece u bolnici sam za njih dvoje dobila prijedlog za mogućnost tj.potrebu pobačaja. Naravno, nisam to učinila i rodila sam potpuno zdravu djecu. Moje svjedočanstvo možda nekoga ohrabri, jer sam sigurna da birajući život nitko nije požalio! Također, uključila sam se i u raspravu o ratifikaciji Istanbulske konvencije jer ona izravno utječe na život moje djece. Smatram pomalo licemjernim čekati da se drugi zauzmu za moje dijete pa sam sama istupila reći što me brine i tako ću, bez obzira na ishod, moći reći da sam dala (sve od) sebe. Aktivizam ima negativan prizvuk u društvu zbog onih lijevo liberalnih udruga koje neargumentirano samo galame, pa mi je draže reći da ovo nije akcija, već moja reakcija.

Udruga Vigilare protivi se i ratifikaciji Istanbulske konvencije. Što je prema Vašem mišljenju sporno?

Vigilare je već mnogo puta o tome govorio, no sažet ću u pet glavnih točaka:

1. Marksistički feminizam kao ideološka osnovica

U članku 3. Konvencije u kojem su navedene definicije korištenih pojmova nasilje nad ženama definirano je kao 'rodno utemeljeno'. Članak dalje pojašnjava kako to označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena. 

Kako piše kolumnist Večernjeg lista Mate Mijić u tekstu naslovljenom "Istanbulska konvencija je sredstvo za rušenje kršćanske civilizacije", žena je tako samim svojim postojanjem žrtva muških opresora koji ju mogu tolerirati samo u ulozi sluškinje, a ako ona iz te uloge poželi izaći, promiče se u neprijatelja sustava stvorenog da ju utamniči. To radikalne feministkinje, čiji su postulati esencija Istanbulske konvencije, misle o kršćanskoj civilizaciji i njihov je glavni cilj uništiti ju.

Slično argumentira i Ivica Šola u svom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu "mikroidentiteta" pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola, piše Šola u tekstu naslovljenom "Plenković uvodi moralno-političku podobnost".

2. Promocija rodne ideologije

Članak 3. definira i riječ 'rod' kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Rod je tako odvojen od biološkog spola. Zagovornici Konvencije uvjeravaju javnost da se rod koristi isključivo kao 'društveni spol', tj. sociološka odrednica biološkog spola. Kad bi tomu doista bilo tako, to bi značilo da i dalje postoje samo dva spola - muški i ženski. Iz muškog spola proizlazi muški, a iz ženskoga ženski rod. No već sljedeći članak ih demantira jer su u njemu, u sklopu nediskriminacijskih odredbi, spol, rod i rodni identitet navedeni zasebno, tj. ne proizlaze jedan iz drugoga. Ovakav je odnos spola i roda dokaz postojanja rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji. 

Potvrđuje to i službeno objašnjenje članka 4. Konvencije koje kaže sljedeće: homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama 'muško' ili 'žensko'.

Sve ovo nema nikakve veze sa zaštitom žena od nasilja, nego isključivo uvođenjem rodne ideologije u društvo.

3. Gubitak državnog suvereniteta

Provedbu odredbi Istanbulske konvencije nadzire GREVIO, tijelo stručnjaka od najmanje 10 i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje. O GREVIO-u i njegovom kredibilitetu u implementaciji Konvencije najbolje govori podatak da su u prvih 10 članova ovog tijela izabrane samo žene. Toliko o 'rodnoj ravnoteži'.

Prema članku 68. konvencije GREVIO je taj koji određuje odgovarajuće postupke za provedbu nadzora. Ovo će tijelo, sukladno članku 8. kojim se država obvezuje financirati ljudskopravaške udruge, također procjenjivati je li Hrvatska uložila dovoljno novca u programe nevladinog sektora. Budući da je Republika Hrvatska ta koja sve financira, a međunarodno je stručno tijelo u provedbi nadzora iznad njezina nacionalnog parlamenta, naša država ratifikacijom Istanbulske konvencije gubi dio teško stečenog suvereniteta. O novcu hrvatskih poreznih obveznika i načinu na koji se troši odlučuju oni koje hrvatski narod nije izravno birao.

4. Rodna propaganda u školama i medijima

U članku 12. i 14. državu se obvezuje da raznim kampanjama, politikama te kroz školstvo, sport, medije i kulturu ispire mozak vlastitim građanima. Članak 12. tako opravdano nalaže da se običaji i 'čast' ne smiju koristiti kao povod za nasilje nad ženama, ali u isto vrijeme perfidno protura obvezu državama da iskorijene tradicije i običaje temeljene na stereotipnim rodnim ulogama. To znači da će Hrvatska s vremenom morati izbrisati svu nematerijalnu kulturnu baštinu u kojoj su muškarci i žene predstavljeni tradicionalno u svojim ulogama koje su odgovarale tadašnjim vremenima. Članak 14. propisuje obvezu promoviranja nestereotipnih rodnih uloga kroz školstvo na svim razinama te sport i kulturu.

5. Zajamčeno financiranje iz proračuna ljevičarskim udrugama

Članak 8. konvencije državama nalaže da osiguraju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za odgovarajuću primjenu integriranih politika, mjera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilno društvo. Članak 9. propisuje da moraju poticati i podržavati, na svim razinama, rad odgovarajućih nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti učinkovitu suradnju s tim organizacijama.

Provedbu Istanbulske konvencije gotovo u potpunosti nadzire GREVIO koji od države može tražiti da udrugama civilnog društva isplaćuje više novca iz proračuna.

Surađujete s portalom Žena vrsna. Koji je cilj tog portala i o kojim temama pišete?

Portal Žena vrsna prvi je hrvatski portal za katoličke žene. Prvenstveno, misija uredništva je ostvarenje obitelji po Božjem naumu. Zato funkcionira po principu "Obitelj na prvom mjestu!" Gledajući Mariju nastojimo živjeti svoju ženstvenost: bilo kao djevojke, kao žene, supruge, majke, osobe posvećena života ili pak redovnice. Portal nudi poučne članke, podršku, svjedočanstva. Ohrabruje, osnažuje i potiče temama od obraćenja, ljubavi, čistoće, braka do Božjeg dostojanstva žene u braku, majčinstva, otvorenosti životu, rasta u vjeri i ispunjenja vlastitog poziva. 

Kao intelektualka i aktivistica, kako vidite suvremenu ženu?

Suvremena žena je prvenstveno Božja, baš kao iz pjesme o vrsnoj ženi.  To je ona žena koja je našla svoje dostojanstvo u Bogu, a ne u svijetu. Ona koja je svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti i u zajedništvu s muškarcem se upotpunjuje i stvara obitelj. To je ona koja zna dati povjerenje, okupljati obitelj, nositi svakodnevne križeve, a ostati nasmijana. Ona koja ima slobodu govora, a ne zlorabi ju na štetu drugih, ona koja liječi svojim prisutstvom i pojavom. Koja povezuje i potiče na Dobro.

Možete li nam iz vjerničko-laičke perspektive otkriti što za Vas znači Uskrs?

Uskrsna poruka svakom čovjeku donosi Radosnu vijest da je Bog živ te da su raskinuti okovi smrti, ona je nadvladana. Otkupljenjem smo dobili novi život, jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja. Uskrs je i poziv svakome od nas da za Isusom hodimo, i živimo dostojno tog novodarovanog života! Naš život treba biti neprestani rast u vjeri, sakramentalno okrijepljen i trajno svjedočanstvo drugima. Uskrs je temelj naše vjere, dan pobjede i nade koji u svakoj Svetoj misi poziva na promjenu srca iz kojeg se mijenjaju odnosi, brakovi, obitelji i naposlijetku društvo.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.